Hamdo ČAMO: Kada gospodin Dodik papagajski ponavlja da je zemlja podijeljena, prijeteći njenim nestankom (koliko sličnosti!), zaboravlja da se počinioci i krivci koji su najvaljivali nestanak 'muslimana', koji su prouzrokovali atak na jedinstvo, državni integritet, suverenitet Republike Bosne i Hercegovine, 4 godine napadali na živote građana Sarajeva, upravo krivično gone i da griješi s namjerom u kontekstu dok spominje muslimane, ne oslovljavajući ih narodnim, već vjerskim nazivom pripadnosti. Dakako, radi se o poruci Bošnjacima. Gospodina istog, niko ne naziva pravoslavnim kriminalcem, srpskim idiotom, debilom i srpskim kopiletom, već je gospodin Dodik ono, što jeste.

Moralna degradacija međunarodne zajednice
Mnoge generacije pamte historijsku zbilju, vremena za koja su kćeri i sinovi krv proljevali da bude bolje njihovoj djeci. Danas, mi smo ta djeca. Mnoga protjerana iz domovine, Republike Bosne i Hercegovine. Mnogih kuća nema, ognjišta su ostala ugašena, narod raseljen ne svojom voljom, već noževima i kamama čije su oštrice literarnim srpskim djelima najavljivane. Desio se genocid!

Referendum za zajedničku Republiku Bosnu i Hercegovinu je jasno pokazao šta želi većina njenih naroda. Manjina je bila protiv, kao u vrijeme Hitlerovog dolaska na vlast. Ostalo je historija!

Da ne gazimo močvarom moralne higijene međunarodne zajednice, koja u principu, dok genocidna djela nastaju i traju, ne poduzima ništa, a kasnije nalazi neko opravdanje, vremenom izbora i finansijskih poteškoća malih farmera, daleko iza horizonta. Tako je bilo krajem Drugog svjetskog rata, zasjedanjem Nirnberškog suda, koji je za razliku od današnjeg Haškog, bio vojni sud, sud članica zemalja pobjednica, dok je u Bosni i Hercegovini rat zaustavljen onda, kada je Armija BiH bila u naletu da oslobodi cijelu zemlju. U trenu, zaboravlja se stvarno izvršeni genocid Bošnjaka, iz tobože straha, da ne dođe 'do genocida' nad Srbima! Ostalo je historija koja traje.

Dejtonski sporazum, legalizovanje genocida i zločina
Dejtonom je zaustavljen rat, radi mira koji je deset puta gori od svakog rata!

Rezultat je nestanak svih nesrba sa područja okupiranog područja, koji sebe naziva RS.
RS je vjerovatno etnički najčistija teritorija na svijetu! Zapadu i Evropi to godi! Ko zna zašto?!

Svi planovi protjerivanja Bošnjaka, prećutni dogovori, diobe, nasilna raseljavanja, kojima je tek kumovala međunarodna zajednica, gledajući pri svakom pregovoru, da Srbima i Srbiji ugodi i izađe u susret. Na Bošnjake se nije gledalo, a za Hrvate se matra da imaju svoju državu Hrvatsku. Koliko vrijedi život Bošnjakinje i Bošnjaka, najbolje svjedoče presude za silovanja, masovna ubijanja. Ako se izuzme par presuda zbog odgovornosti, kazne su za Bošnjake više nego ponižavajuće, ali i atraktivan put za sve radikalne krugove od RS, Srbije, Crne Gore i šire.

Poređenja radi, top terorista Carlos dobija drugu doživotnu kaznu, bez mogućnosti na prijevremeno puštanje. U samo dva njegova teroristička napada stradalo je 11, a povrijeđeno 150 lica!? Za što slijede "Dvije doživotne"!

Spomenimo samo jednu enklavu u Srebrenici, gdje je u danu strijeljano 8000 nedužnih ljudi?!
Kazne koje međunarodni sud dodjeljuje, vjerovatno imaju neki svoj smisao. Bošnjacima, nemaju!

Zadah iz usta
Kako suđenja traju koju deceniju, a kraj nije na vidiku, vidljivo je da međunarodna zajednica ide 'na kartu vremena' i da joj uopšte nije u interesu da jača državu BiH, naprotiv. Ona jača tzv. RS!

Republika Srpska, čijim se predsjednicima i predstavnicima sudi za ratne zločine, ali ne i institucijama, vojsci, policiji, političkim strankama i onome što oni nazivaju RS.

Republika Srpska je još uvijek leglo ratnih zločinaca i faktor nestabilnosti , napose permanentnog zadaha iz usta koji ne može otkloniti najugodniji fluid Dejtonskog sporazuma!

Pogledajmo istini u oči.

Koliko dugo traju uvrede predstavnika i političkih poklonika takozvane Republike Srpske, koje krivicom međunarodne zajednice moraju da trpe drugi narodi, najviše Bošnjaci?!

Da li međunarodna zajednica, postavljanjem takvih konstalacija i odnosa snaga, ne radi svjesno na radikalizaciji ne samo Bošnjaka, već i drugih narodnosti i manjina?! Svakim danom njihova prava su ugrožena, a uslovi za normalan život nekolicine povratnika, sve teži. Okrivljivanjem domaćih političara, međunarodna zajednica nastavlja u kontinuitetu okretanjem glave, nemoćna i sama da izvrši pritisak i promjene koje bi na ove prostore donijele komad sreće i mira.

Naravno, sve postaje jasno, ako se spozna, da međunarodna zajednica nema zajednički interes države i naroda o kojem je riječ! Interesi Republike Srpske su i interesi međunarodne zajednice! Tek tad i tako sklopljen mozaik, daje smisao stanju stvari i pojavama od kojih je Dodik samo 'prolazan srpski lik' koji je hiljadu puta po Božijem i ovozemaljskom zakonu, kako i Ustavu R BiH načinio toliko krivičnih djela, da je zaslužio bar onoliko koliko i njegovi mentori, osuđena gospođa zločinka Biljana Plavšić i trenutno gospodin na suđenju, Radovan Karadžić, zvani Dabiša Dabić.

Toliko o aroganciji 'muslimana', 'prirodnoj podjeli i propasti'.

Kada gospodin Dodik papagajski ponavlja da je zemlja podijeljena, prijeteći njenim nestankom (koliko sličnosti!), zaboravlja da se počinioci i krivci koji su najvaljivali nestanak 'muslimana', koji su prouzrokovali atak na jedinstvo, državni integritet, suverenitet Republike Bosne i Hercegovine, 4 godine napadali na živote građana Sarajeva, upravo krivično gone i da griješi s namjerom u kontekstu dok spominje muslimane, ne oslovljavajući ih narodnim, već vjerskim nazivom pripadnosti. Dakako, radi se o poruci Bošnjacima. Gospodina istog, niko ne naziva pravoslavnim kriminalcem, srpskim idiotom, debilom i srpskim kopiletom, već je gospodin Dodik ono, što jeste.

Gospodin Dodik predstavlja dio bosanskih Srba sa veoma teško ostvarivom težnjom i teretom koje će da nose generacije i generacije nerođene srpske djece i taj teret im neće biti lakm upravo zbog izjava njihovihbudućih djedova i pradjedova.

Od odcjepljenja nema ništa, poručuje gospođa Hilari, jer svaki pokušaj vodi u novi sukob i rat se nastavlja, tamo gdje je stao, osim što ovog puta narodi BiH sigurno ne bi bili goloruki, a na drugoj strani nema ništa od tehnike i podrške JNA, a starosna granica u Republici Srpskoj i procenat mortaliteta odlaze u neželjenom smjeru. To su činjenice!

Činjenice su da poruke o raspadu države, kojoj nema pomoći, jesu samo sviranje uz violinu bez žica. O pomoći dotičnog manjeg entiteta ne treba govoriti, tako da se smire zabrinuti duhovi onih koji su ikada pomogli BiH, osim permanentnog 'pišanja uz vjetar', sa golemim šansama da vjetar jednog dana promijeni smijer, a ratna sreća neočekivano okrene leđa.

O mirnom 'razjedinjenju', koje se pogrešno naziva, jer nije bilo 'sjedinjavanja', teško je govoriti, pa garant mira bili i oni, koji nikada nisu bili za Mir, jer "Šta bi bilo drukčije", da Republiku Bosnu i Hercegovinu, svi oni koji ne smatraju svojom domovinom, mirno napuste? "Ništa!"