Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Folklor
U Detroitu obilježena 13. godišnjica uspješnog rada Bosansko-američkog kulturnog centra “Behar” PONOSNI IZDANCI ZEMLJE U OBLIKU SRCA
Ako bi se jednom rječju trebao opisati ovogodišnji koncert kojim je Behar obilježio 13 godina postojanja, onda bi to bila riječ – emotivno. Kako se oteti emocijama i ponekoj suzi kad smo samo nekoliko dana ranije tragično izgubili jednog od osnivača društva Seada Mujagića, kad smo još svi bili pod utiskom prelijepog koncerta kojim nas je povodom Dana državnosti i Nove hidžretske godine počastio Eldin Huseinbegović, i kad su nam u brojnim čestitkama i sa dobrim željama stigle i sjetom ispunjene riječi onih koji su, sticajem okolnosti daleko od Detroita, a kojima mi jako nedostajemo i koji nedostaju nama? Uz sjećanja, uspomene i dužno poštovanje prema svima koji su utkali dio svog bića u „Behar”, članovi ovog društva su to veče pokazali s koliko su ljubavi i zadovoljstva učili o sebi, svojoj domovini, svojoj kulturi i tradiciji u protekloj godini. Uz goste iz Toronta, KUD “Merak” priredili su interesantan i zabavan program za preko 400 posjetilaca. Smjenjivale su se igre: Sandžačke, Banjalučke, Malovaroške, Orijentalne, igre i pjesme nadahnute sevdahom, sa stihovima najmjadjih posvećenih domovini koju mnogi znaju samo sa slika. Prava modna revija različitih narodnih nošnji, sve jedne ljepše od druge, a od svega je ipak najljepša bila razigrana mladost. Djevojke, mladići, djevojčice i dječaci puni ponosa, igrali su i pjevali s osmjehom, razdragani i sretni. Imali su i razlog za to: iza njih je bila još jedna uspješna, trinaesta po redu godina postojanja, organizirali su dva donatorska koncerta, učestvovali u projektima Bosanskog biserja i Za Ferhadiju, Čestitke povodom trinaeste godišnjice djelovanja “Behara” uputili su i Bedrudin Gušić koji kaže: - ”Vi ste pravi ambasadori naše zemlje i njene bogate kulturne baštine. Ponosan sam na vas. Želim vam još puno uspjeha i trajanja”. - U ime KUD Bosna u srcu iz Hamiltona želim da vam čestitam vašu godišnjicu postojanja i da vam poželim još mnogo, mnogo uspješnih godina ispunjenih radom i druženjem, izmedju ostalog je napisao Eno Čaušević. Javila nam se i naša Ema Džaka-Dizdarević iz Chicaga, Suada Kovačević iz Sarajeva, Besim Handanović iz New Yorka, te porodica Berberović koja je odnedavno promijenila detroitsku za novu adresu Lexington, Kentacky. U njihovom pismu spomenuti su mnogi o kojima obično ne govorimo, a bez kojih ne bi bilo moguće organizovati ovakve programe. Riječ je o majkama i očevima koji obično ne vide program, ni svoju djecu jer nesebično pomažu oko šminke, sa frizurama, stoje na vratima, prodaju karte, prave kafu, prodaju kolače, trče po sokove, i na kraju ostaju da počiste salu. Ipak, kaže u pismu Amela Berberović,“ najviše se zahvaljujem djeci, oni možda nisu ni svjesni koliko su dobri i plemeniti i koliko sreće nam donose”. Eto dragi prijatelji sa Bošnjaci.Net, poštovani čitatelji, nisam mogla da ne podijelim s vama ove radosne trenutke i lijepe riječi naših prijatelja i poštovalaca. Da smo negdje u našoj Bosni, ne bismo sve ovako emotivno doživljavali, i ne bi nam sve tako bolno nedostajalo. Zbog ovakvih programa zato Detroit mora biti ponosan na 'Behar', sretan što ima grupu entuzijasta oko ovog društva koji ne daju da se zaboravi ili zanemari sva ljepota bosanske kulturne baštine. Ponosni smo na sve članove Behara, od male Dunje koja ima samo 3 godine, pa do članova velike grupe koji svojom igrom, pjesmom, rječju i osmjehom znaju pokazati kako se voli zemlja u obliku srca. Behar radi zahvaljujući podršci svih roditelja, te mnogih prijatelja koji svojim donacijama, poklonima, radom ili na drugi način pomažu da se svake godine uspješno nižu biseri na Behar djerdanu. Mada je uvijek teško izdvojiti nekolicinu, ovogodišnji dobitnici Zahvalnice “Behara” za posebnu pomoć i podršku u radu društva su: Redžo Toković Edis Toković Edin Jakupović Kemal Duraković Grupa Mekam Islamski centar Gazi Husrevbeg, Detroit Udruženje žena Behar Grand Rapids Blue ton/ porodica Bajrektarević Hamzalija Alić Rifat Kijamet Nerma Huskić Amra i Huso Avdić Blaza i Izet Saljić Zejna Bešić Povodom trinaest godina postojanja “Behara” prigodan tekst napisao je Sead Čamo. Mada je posvećen “Beharu”, u njemu se mnogu prepoznati mnogi naši sunarodnjaci koji su svoj novi dom našli daleko od domovine. Najlakši način da se zaboravi jezik je šutnja. Kada ne govoriš kao da odumiru dijelovi pamćenja a misli ostaju zarobljene i neiskazane. U početku novog života za svakog izbjeglicu jedna od najtežih stvari je upravo nemogućnost da pravilno komunicira sa okolinom. A kada se te prepreke savladaju, kada novi jezik počne dominirati,onda se rađa novi izazov: kako sačuvati i prenijeti na nove generacije ono što si ponio iz starog kraja. Upravo iz potrebe da se prekine šutnja ali i da se sačuva nacionalna posebnost, grupa entuzijasta i čuvara bosanske tradicije pokrenula je 1998. godine incijativu da, uz džamiju, Bošnjaci šire regije Detroita imaju još jedan sadržaj koji će ih okupljati.
Druga dominantna riječ “BEHAR” stiže iz poetskih dubina našeg maternjeg jezika i nosi svu simboliku bošnjačkog kulturnog preporoda. Već više od stotinu godina, od vremena Safvet bega Bašagića, “Behar” je sinonim naše težnje da se napravi sinteza bosanskog jezika, kulture i tradicije. Sve te velike zadatke Kulturni Centar “Behar” je, u ovih 13 godina, vrijedno i strpljivo izvršavao. Kud god da su ovi mladići i djevojke išli, dostojno su reprezentirali svoju naciju i državu u kojoj su rođeni ili iz koje potiču. Od Grand Rapidsa, Nju Jorka, Čikaga, St. Louisa, Bovling Grina, preko Londona, Hamiltona i Toronta, Ontario pa sve do Pitsburga 2006. godine i veličanstvenog video zapisa sa Internacionalnog Festivala Folklora, “Behar” je putovao Sjevernom Amerikom i bio glasnik jednog malog naroda i njegove velike kulture. I zato, na ovom trinaestom rođendanu, prisjetimo se ove naše misije i učinimo sve da i nove generacije Bošnjaka nastave našim putem , da nikad ne zavlada šutnja među nama i da nikada ne zašute zlatne strune našeg “Behara”.
|