Elifa KRIJEŠTORAC: Slomom svjetske ekonomije, iznurena ratom u Avganistanu i Iraku, mahom zavađena i politički razjedinjena imperijalistička svjetska elita, više neće moći tek tako zaustaviti fašizam, kojeg su desničarski konzervativni politički krugovi svjesno reanimirali i učinili ga salonski sposobnim. Svjedok tome su jaki fašistički pokreti koji se sada javljaju iz untergrounda, a koji su prepoznati po nesmetanim likvidacijama nedužnih ljudi i drugim terorističkim napadima koji će se, po izjavi nacista, ubrzo intezivirati širom Evrope.

Nakon otkrivanja nacističke terorističke organizacije „Nacionalsocijalistički pokret“ koja je u periodu od 1990. do 2010., tihom likvidacijom lišila života devet turskih državljana, i jednog Grka, evropski muslimani, kao i drugi demokratski orijentisani svijet, imali su priliku ovih dana doživjeti i gledati masovno pranje ruku njemačke političke scene, koja se, koje li ironije, počela zgražavati na brutalnošću i drskosti ove neofašističke armije.

- Kako je tako nešto bilo moguće? - najčešće je pitanje koje su ovih dana njemački političari postavili, kome? Muslimanima koji ni u snu nisu mogli pomisliti da im u njihovoj novoj domovini prijeti fizička likvidacija, samo zbog toga što imaju drugačiju boju kože, ili su to pitanje postavili familijama više od stotinu ubijenih stranaca u periodu od 1990. - 2011., također ubijenih od sličnih desničarskih i nacističkih organizacija. Može li se javno postaviti ovo pitanje a da se ne preispita ideološka politička matrica koja je posebno poslije 11. septembra 2001., od pojedinih političkih partija Njemačke i Evrope, a naročito u vrijeme izborne kampanje (pur a pur) verbalnom propagandom inicarana mržnja prema imgrantima i muslimanima.

Svi oni migranti koji duži niz godina žive u Njemačkoj, lahko će se sjetiti prvih znakova netrpeljivosti prema drugima i drugačijima, a koje se zahuktalo udaranjem u politička zvona naročito '80-tih godina kada je golemi val azilanata krenuo put Evrope.

Brod je pun - uzvikinuli su politički vođe kršćansko demokratske partije, da bi im se kasnije pridružili i liberali sa sloganom Zaustavite invaziju!
Ostatak oko stvaranja sterotipa „invazija stranaca“ odradili su nezaobilazni neokonzervativni mediji, opisujući azilante kao kriminalce i prevarante, koji su se iz ekonimskih razloga uputili u pljačku evropskog luksuza i socijalnih kasa. Odmah zatim u Rostoku, Moelnu i u Solingenu nacisti pale azilantske centre. Razjarena i političkim govorom mržnje animirane nacističke horde organizuju linč nekoliko crnaca, a u Moelnu pale jednu kuću u kojoj je izgorelo pet članova jedne turske porodice od kojih troje male djece.

Kratko vrijeme poslije toga a dijelom zbog oštre reakcije Turske, političari tih istih partija svojim pobješnjelim rasistima nude drugu žrtvu, obespravljene i masovnom nezaposlenošću pogođene istočne Njemce, kojima se odmah poslije stišavanja euforije povodom ujedinjenja dvije Njemačke nadijeva pogrdni naziv „Osi“ ili „komunistički špijuni“ i sl. No taj narod će kao odgovor na takav stav, ubrzo osnovati svoju ljevičarsku političku partiju koja će za samo tri godine izrasti u snažan politički blok. Zahvaljujući tome pokušaj da se istočni Njemci svedu na magrinu potpuno će splahnuti prvim uspješnim ulaskom ljevice u njemačke parlamente.

Zbog toga se opet vratilo Turcima, a koji sačinjavaju većinski dio mirgacije, pa se nastavilo sa diskriminiranjem, ali istina u nešto blažem smislu, tj, otpuštanjem s posla bez ikakvog razloga, odbojnost pri potrazi stanova, učestale policijske akcije, otežavanjem i osporavanjem turskoj djeci da se upišu u više škole, kao sumnjičenje za kriminal bez valjanih argumenata itd.

Taj proces diskriminacije Turaka i drugih stranaca koji su uzaludno tragali za poslom, natjeraće mnoge da se osamostale i svoju egzistenciju započnu sa privatlukom, pa su male šnajderske radnje, kiosci i prodavnice voća i povrća, ubrzo nicale kao pečurke poslije kiše. Kasnije su oni uspješniji osnovali nova preduzeća i fabrike,i pozamašan kapital počeo se slivati u Turske kase.

- Kad se jedan narod osjeti napadnutim ili ugroženim, on se zabarikadira – rekao je neko, pa su se iz istog razloga Turci povukli u svoje klubove i medžlise, a koji su ubrzo postali suviše tijesni da prime masu, koja potisnuta i getoizirana nije imala gdje drugo, osim da se vrati u svoju vjersku zajednicu.

Na sreću, ubrzo će ti medžlisi i klubovi postati toliko tijesni da se počelo sa planiranjem izgradnje pravih džamija širom Njemačke. Tim velikim džematima uskoro se pridružuju i protjerani muhadžiri Bošnjaci, od kojih će poneki Bošnjaci prvi put u životu započeti sa prakticiranjem svoje vjere .

Poučeni gorkim iskustvom, mnogi migranti su shvatili da njihova djeca nemaju budućnost u Evropi ako se ne budu obrazovali i i školovali.

Zbog toga će samo nekoliko godina kasnije mlade generacije Turaka, Bošnjaka i Arapa, početi da pune njemačke škole i univerzitete, obrazujući jednu, pa iako manju, jaku i školovanu elitu, Za kratko vrijeme ta elita bila je spremna za nove izazove, pa se vremenom etablirala u središte političkih i kulturnih zbivanja. Tako je decenijama getoizirana masa skrenula pažnju na sebe i konačno postala vidljiva.

11. septembar
Ta nagla promjena izazvala je pravi šok, naročito u konzervativnim krugovima u okviru kojih se udomila nova imperijalistička elita, kao i kod onih „vječito jučerašnjih“ koji se nikada nisu odrekli Hitlera i njegovog nacizma. Taj novonastali trend školovanja i ekonomskog osamostaljivanja bio je jasan znak, da se Turci i Arapi ne misle vraćati u svoju domovinu, što je još više izazvalo podozrenje i netrpeljivost. Tu spoznaju najviše su isforsirali ideološki ostrašćeni mediji, koji će suprotno svim demokratskim načelima započeti kampanju jačanjem novih sterotipa kao što su „povratak osmanskog cartva“, „islamzacija Evrope“ i drugim nebuloznim zavjereničkim teorijama . I baš u vrijeme kada se samo na području Berlina moglo izbrojati oko 223 advokatske kancelarije, maldih turskih advokata, u javnost se ciljano širi propaganda, kako muslimani porijeklom iz Turske i arapskih zemalja ne znaju Njemački, kako su loše integrirani, a najveća kritika koncentrisana je u pravcu džemata, koji navodno loše utiču na integraciju muslimanske djece.

Ulje na vartru konačno je dolila, njemačka Kancelarka Angela Merkel, svojom čuvenom izjavom „multikurtura je mrtva“, a poseban špeci koji je izazvao pravu rasističku histeriju i udar na muslimane, bio je njen sramni akt dodjeljivanja nagrade danskom karikaturisti, koji je svojim crtežima vrijeđao ličnost i djelo poslanika Muhammeda s.a .w.s .

Nimalo manji učinak postigao je i novi ministar untrašnje politike Fridrich, koji je odmah nakon izbora ove godine u maju, poručio „fantomskim islamskim teroristima“ ako želite smrt možete je imati. Ohrabren tim davanjem signala i bajerski ministar CSU partije, tokom izborne kampanje također će poslati poruku muslimanima „Boriće mo se do posljednjeg metka“, doduše zamotanu u teroristički papir, ali ipak prepoznatljivu kao prijetnju svim muslimanima .

Prvi koji su registrovali ovaj trend kulturnog i vjerskog ponižavanja muslimana i Turaka, bili su (ko će drugi) do cionistički publicisti u Njemačkoj, koji će naročito poslije 11.septembra odigrati veliku ulogu u sataniziranju muslimana. Oni su se jednostavno uplašili, da bi postepenom integracijom mladih migranata na političkoj sceni, time došlo do slabljenja cionističke „holokaust industrije“ kako ju je imenovao jevrejski historičar Norman Finkelstein, a samim tim i do sujećenja imperijalističkih ciljeva na Bliskom Istoku, u čiji projekat je radikalna cionistička Vlada Izraela, pored ilegalnog atomskog naouražanja, uložila više milijardi dolara.

Za samo nekoliko mjeseci nakon terorističkog napada na WTC – evropsko tržište se preplavile knjige diskriminirajućeg sadržaja, u kojima se pljuje po Islamu i muslimanima. Da bi uskratili muslimanima uspon na kulturno –političkom polju, cionistički rasisti i ini publicisti i autori, u svojim knjigama će citirati, navodne, naučne radove i teze, mahom izmišljenih autora, tvrdeći kako postoje dokazi, da je Islam zapravo politička ideologija, a prisutstvo velikog broja muslimana u Evropi dio islamske Takije (neka vrsta odobravanja laži i obmane) a koja je navodno šerijatom propisana svim muslimanima, kako bi na prevaru i mirnim putem porobili i islamizirali Evropu.

Ta grupa cionističkih publicista prva je pokrenula pitanje oko mhrama i hidžaba, vršeći pritisak na pojedine parlamentarce, da donesu zakon o zabrani nošenje mahrame u javnim institucijama i školama, a na kraju su tražili i zabranu Islama nazivajući evropske muslimane petom kolonom islamskih zemalja, koje rastom nataliteta i demografskim gibanjem žele razoriti evropsko kršćansko tkivo.

Godine 2005. u Bajernu će u toku karnevala, muslimani biti izvrgnuti javnom ruglu.Naime komične maske i figure imale su lik pruškog vojnika, koji na bajonetu nosi nabijenu ženu sa hidžabom, koja opet u rukama nosi troje djece, dok su ulicama hodali u šejhove prerušeni Nijemci, vodeći svezane lancima po tri žene pokrivene burkama.

Na toj narodnoj svečanosti, popularno nazvanoj (aschemitwoch) prisustvovalo je i mnogo političara iz Bajerna, koji su se amnizirali uz te, za muslimane ponižavajuće figure.

Prijašnji ministar Wolfang Scheuble, i osnivač islamske konferencije, za vrijeme svog mandata izaziva politički eklat, isključivanjem DITIB–a, najveće turske islamske organizacije iz foruma „islamske konferencije“ zbog navodnog ekstremizma i kontakata sa islamskom partijom Nečmetina Erbakana kao i za simpatiziranje sa islamskim džihadskim pokretom, a što do dana današnjeg nije dokazano.

Ohrabreni tom prljavom propagandom i rasistički nastrojeni Njemci započeli su sa pisanjem sličnih „horor knjiga“ falsifikujući čitavu muslimansku historiju, pa čak i povijesne događaje.

Najpoznatiji autori takvih knjiga su, radikalni cionista Henryk Broder, cionista Ralf Giordano, inače otac antiislamskog pokreta za zabranu izgradnje džamija, kao i poznati potrčko izraelosko-američke lobističke mašinerije AIPAC Petrik Spencer, bivši njemački bankar Thilo Sarazin, i pataloški mrzitelj Islama, poznata austrijska cionistikinja Elizabeta Sabatisch–Wollf, koja je nedavno napisala svoju, ko to zna koju po redu, blasfemičnu knjigu o Poslaniku Muhammedu. Zbog svoje posljednje knjige Elisabeta Sabatisch –Wolff će uskoro ponovo stati pred revizioni sud u Austriji, nakon što ju je prvostepeni sud u Austriji nedavno kaznio novčanom kaznom, zbog vrijeđanja i ponižavanja vjere Islama. Ova presuda je jedina presuda izrečena zbog vrijeđanja ponižavanja islamske vjere do sada.

Posebnu ulogu u demoniziranju muslimana, odigrali su privatni, elktronski i pisani mediji, koji su uz svesrdnu pomoć pojedinih antislamskih nasrtrojenih a bogatih donatora, pokušali na sve moguće načine da muslimanima u Evropi život učine ne podnošljivim. Ti mediji su vješto blokirali i difamirali javne ličnosti, demokratske instititucije i njihove naučnike, historičare i druge radnike, kao i sve druge antifašističke organizacije, a koje su permanentno upozoravale na taj opasni anti-demokratski trend. Naprotiv, pojedini mediji bliski cionistima, brzo su ušutkali i kompletnu jevrejsku ljevicu, koja je u svojim medijima islamofobiju označila „progromom“ ovaj put muslimana.

Strah i poniženje bili su glavni pratioci muslimanske svakodnevnice i to nekoliko godina, ali to psihičko maltretiranje počeće da jenjava tek nakon terorističkog napada u Norveškoj. Za trenutak se učinilo da će taj zločin opametiti Evropu ali nažalost. Ta kratkotrajna blokada islamofobije, ispostavila se samo kao poljedica šoka, jer se utvrdilo, da je propagandno sjeme koje su imperialisti posijali da bi opravdali napad na islamske zemlje, preraslo u nešto drugo i drugačije od onog što se željelo postići. Vremenom se došlo do saznanja da su desničarske i pro-fašistička snage odjednom zaključile, da je nemoguće uništiti Islam dok se ne uništi demokratski sistem, koji u svom načelu odobrava vjersku slobodu muslimanima. Zbog toga je konspirativno donešen plan za udruživanjem svih nacističkih desničarskih snaga Evrope, pri čemu je donešena direktiva, da se započne sa likvidiranjem i psihičkim zastrašivanjem muslimana i drugih migranata. Tu se prvenstveno ciljalo na izazivanje neke vrste građanskog rata, što bi otvorilo put jednoj drugoj akciji, akciji svrgavanja demokratske vlasti u Evropi. Da li je Njemačka iz tog razloga na brzu ruku ukinula regularnu armiju, a koja je po nekim nezvaničnim izvorima vrvila od nacista, o tome se može samo špekulirati, ali paničan bijeg Njemačke pod okrilje Evrope, čiju zajednicu ona pokušava spasiti od raspadanja uprkos velikoj cijeni, ipak navodi na razmišljanje da se nešto krupno valjalo iza političkog brda.

Tragove ovog ujedinjenog fašističkog pokreta od koga se sada bježi, najbolje se ogledaju u rasističkim napadima ruskih nacista protiv kavkaskih muslimana koji žive u Rusiji, kao masovnim progonima Roma u Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, pa tako i u dugogodišnja likvidacija Turaka i drugih nedužnih građana u Njemačkoj, za koje navodno niko nije znao. Pojedini nezavisni kritičari ipak su potvrdili, kako je tajna policija za zaštitu Njemačkog ustava, već odavno futrovana ljubiteljima Hitlerovog fašizma.

Sama činjenica osnivanja nekakvih nacionalnih sudova u Njemačkoj od strane njemačkih desničara i po ugledu na Nirnberški sud, a koji ima za cilj suđenje svim političarima koji su zagovarali multi-kulturno društvo, i koji su na bilo koji način branili ili pomagali muslimane, stvar je o kojoj treba razmišljati, jer je pokušaj da se podigne optužnica protiv incijatora i utemeljivač ovog suda, završio ne uspjehom.

Služeći se najvjerovatnije vezama svojih političkih istomišljenika u Njemačkoj po istom tom principu u Bosni i Hercegovini je također osnovan takav tajni sud (u samoproglašenom hrvatskom (č)etnitetu) a kojeg je 'utemeljio' pobratim četnika Ravnogoraca - Leo Pločkinić koji vodi ustaško-nacističku organizaciju "Croatia Libertas". Na njegovoj internet stranici Pločkinić je također objavio listu sa imenima i fotografijama poznatih hrvatskih javnih ličnosti iz bosanskohercegovačkog javnog i političkog života. Pločkinić ih je okrakterisao kao „Judine sinove“ (nastavljajući nacistički progon i mržnju prema Židovima), kojima će, kada za to dođe vrijeme, suditi za nekakvu izdaju i u 'budućoj Bobanovoj' fašističkoj tvorevini „Herceg Bosna“.

Slične snove sanja i Pločinkićev duhovni otac Dodik, koji negira genocid u jednu Srebrenicu, a sanja drugu. Pa iako su pojedine evropske vlade već povukle ručnu kočnicu i počele zataškavati histeriju primitivnog fašizma i islamofobije, a koji se poput požara proširila na svih pet kontinenata, njima to jednostavno više neće i ne može uspjeti bez zavođenja vanrednog stanja.

Slomom svjetske ekonomije, iznurena ratom u Avganistanu i Iraku, mahom zavađena i politički razjedinjena imperijalistička svjetska elita, više neće moći tek tako zaustaviti fašizam, kojeg su desničarski konzervativni politički krugovi svjesno reanimirali i učinili ga salonski sposobnim. Svjedok tome su jaki fašistički pokreti koji se sada javljaju iz untergrounda, a koji su prepoznati po nesmetanim likvidacijama nedužnih ljudi i drugim terorističkim napadima koji će se, po izjavi nacista, ubrzo intezivirati širom Evrope.

Jutrošnji mediji također javljaju da su Njemačke sigurnosne službe pronašle listu za likvidaciju oko 88 osoba, od kojih je veliki broj predstavnika islamskih zajednica i kulturnih centara, kao i drugih javnih ličnosti muslimanske vjeroispovijesti.

Ako se uzme u obzir i velika brojka rasističkih i drugih ekstremno desničarskih partija i organizacija, onda je jasno da ni izvršitelja za likvidaciju neće manjkati.