Sabahudin SIJAMHODŽIĆ: Jašarevićev „napad“ jedino koristi Srbiji, a cilj je bio da najviše šteti Bosni i Hercegovini, odnosno Bošnjacima u Sandžaku. Kako? Srbijanska politika je morala odvratiti pažnju javnosti sa sve užarenijih dešavanja na sjeveru Kosova, ali probati istovremeno baciti i vruć krompir muftiji Muameru Zukorliću, te s istim udarcem pokušati dodatno destabilizirati stanje u Bosni i Hercegovini.

A zašto ne bi moglo biti ovako?!
Vjerovatno najstupidniji i najbesmisleniji događaj u zadnjih 10 godina koji je poprimio toliko medijske pažnje jeste nedavna farsa u Sarajevu, koju su mnogi nazvali napadom, terorističkim činom i kako sve ne.

Ako je nasumično pucanje iz automatskog oružja po fasadi Američke ambasade u Sarajevu, od strane jadnog i mentalno bolesnog mladića – napad ili teroristički čin, onda se pitam šta je ono što je njegov uzor Brejvik prije koji mjesec napravio u Norveškoj?

Svako onaj ko iole zna kako meci fijuču i da mogu ubiti, a uz to da ima bar malo mozga u glavi, ne bi pucao po ambasadi najmoćnije zemlje na dunjaluku i onda se poprilično dugo šetkario se sa puškom u ruci izazivajući ili moleći snajperski hitac u praznu glavu, a ujedno mameći fotoobjektive i kamere sa mobilnih telefona da zabilježe „live“ snimak za rubriku „Da ne povjerujete“. Iz kojeg god ugla pokušam da razmotrim spomenuti događaj i da na njegov besmisao nategnem ili navučem bar malo smila – nikako mi ne ide od ruke.

Korak dalje u besmislu tog događaja jeste i puštanje nakon ukazane medicinske pomoći, u nogu ranjenog Jašarevića, iz službe hitne pomoći Koševske bolnice. Jadnika je trebalo, nakon previjanja zadobijene rane prebaciti na psihijatrijski odjel i uzeti ga kao fenomen za ispitivanja koliko čovjek može biti mentalno bolestan da napravi što je on napravio.

Ovo je prva varijanta... Druga je mnogo mnogo ozbiljnija. Budućnost će pokazati da li je prva ili druga varijanta istinita ili njihova kombinacija.

Varijanta B
Mevlid Jašarević je osuđeni kriminalac. Kad je odrobijao svoje u Austriji, vlasti ga protjeruju u Srbiju. Šta mislite, da li su austrijske vlasti informisale vlasti u Srbiji da im dolazi Jašarević ili su to prešutale? Naravno da su ih informisali. Njega u Beogradu dočekuje tajna srbijanska policija i brzo pravi plan da ga iskoristi kad im zatreba. Kako?

Srbijanska tajna policija je ovim događajem dodatno ohrabrila krkana iz Banjaluke koji poručuje kako očekuje da se stanje smiri i normalizira, a sutra će mu ovo biti glavni „argument“ u rukavu kojim će mahati i dokazivati kako u BiH ima islamskog terorizma.

Na njegovom, naizgled formalnom ispitivanju je prisutan i stručnjak za procjenu uračunljivosti i gradi se psihološki profil budućeg "islamskog teroriste". Naravno, ispituje ga „musliman“ koji mu kada su sami otkiva kako on „grebe Srbima srbijansku mater“ ali kako je tu da pomogne muslimanima. U narednim kontaktima sa Jašarevićem daje mu informaciju dvije koje plitkoumni Jašarević razumijeva kao potvrdu odanosti. Ili, Jašarević vrlo svjesno pristaje da igra žrtvenog jarca za cijenu poznatu njemu i onima s kojima je bio u dosuhu.

Jako je čudno da Jašarević Boravi u Gornjoj Maoči do momenta kada je izvršen upad i policijsko hapšenje. Poslije ga tamo nema. Zašto? Možda zato što je bio tamo po zadatku i nakon što je odradio svoje, nestao je. Ustvari, otišao je raditi tamo odakle su srbijansku vlast već odavno bockali – Sandžak. Naravno, nije mu bilo teško doći do oružja, opet preko svoje veze u srbijanskoj policiji.

Jašarevićev „napad“ jedino koristi Srbiji, a cilj je bio da najviše šteti Bosni i Hercegovini, odnosno Bošnjacima u Sandžaku. Kako?

Srbijanska politika je morala odvratiti pažnju javnosti sa sve užarenijih dešavanja na sjeveru Kosova, ali probati istovremeno baciti i vruć krompir muftiji Muameru Zukorliću, te s istim udarcem pokušati dodatno destabilizirati stanje u Bosni i Hercegovini.

Za tako nešto je Sandžaklija Jašarević bio idealan. Angažiranjem Jašarevića se htjelo porućiti Zukorliću da se nedovoljno dobro nosi sa ekstremnim elementima u svojim redovima, a ujedno i stigmatizirati Bošnjake tog područja kao narod sklon nasilju i terorizmu. Hapšenjem 17 osoba u Sandžaku, pripadnika tzv. Vehabijskog pokreta dan nakon dešavanja u Sarajevu je trebalo značiti da Srbija čvrsto stoji na putu borbe protiv terorizma i do te mjere da je počela izuzimati kuhinjske noževe i čakije. Ako ovo hapšenje nema veze sa Jašarevićem, zašto se nije desilo dan prije? A zašto Jašarević nije otišao u Beograd pred Američku ambasadu? Zato što se tu onda ne bi baš dobro uklopila priča o islamskom terorizmu u Bosni i Hercegovini.

Srbijanska tajna policija je ovim događajem dodatno ohrabrila krkana iz Banjaluke koji poručuje kako očekuje da se stanje smiri i normalizira, a sutra će mu ovo biti glavni „argument“ u rukavu kojim će mahati i dokazivati kako u BiH ima islamskog terorizma.

Ono što još nikako ne mogu dovesti u vezu jeste da se „napad“ desio baš u vrijeme posjete izraelskog ministra vanjskih poslova Libermana Bosni i Hercegovini. Nije valjda da i to ima veze, rekli bi neki... Ali, sve je moguće.