Albinot MALOKU - Fatmir HAXHOLLI: Trenutno u odnosima između Albanaca i Srba nedostaje element pobjednika, element nužnosti, pa čak nedostaje i element obje strane. Kosovo i Srbija nisu samo one teret u vagu za proizvodnju rješenja, jer iako se ne kaže deklarativno, međutim, u toj ravnoteži postoji i međunarodna zajednica kao stranka. One nisu u tako tužno stanje socijalne i ekonomske prirode, da bi taj sporazum bio povijesna nužnost. Za više Kosovo i Srbija, nemaju niti sredstava niti manevarskog prostora s kojim bi mogli ići u ono što je poznato kao "go alone" politike.

Povijesni sporazum između Albanaca i Srba, ili revizija granica su najčešći sinonimi koji se koriste za opisivanje podjele Kosova, ili za rjšenje srpsko-albanskog spora. Kao prvo možemo reći da su povijesni aranžmani ti koji su dopustili Europi mir, napredak i prosperitet. Gledano u retrospektivi ti sporazumi nisu bili ni laki ni bezbolni. U većini slučajeva postajale su dvije strane, jedna pobjednička i jedna poražena, i dvije mogućnosti: prihvatiti status quo, - što je za zemlje u nastajanju iz rata značilo prihvatanje bijede ili prihvatanje potrebe za pomirenjem - i suradnja da bi izašli iz takve bijede.

Trenutno u odnosima između Albanaca i Srba nedostaje element pobjednika, element nužnosti, pa čak nedostaje i element obje strane. Kosovo i Srbija nisu samo one teret u vagu za proizvodnju rješenja, jer iako se ne kaže deklarativno, međutim, u toj ravnoteži postoji i međunarodna zajednica kao stranka. One nisu u tako tužno stanje socijalne i ekonomske prirode, da bi taj sporazum bio povijesna nužnost. Za više Kosovo i Srbija, nemaju niti sredstava niti manevarskog prostora s kojim bi mogli ići u ono što je poznato kao "go alone" politike.

Praktično, kada govorimo danas o sporazumu između dvije gore navedene strane ne bi trebalo vjerovati da je to zaključena i riješena stvar ili da je lako postići do zaključka. U vezi s tim, činjenice nam daju stanje u kojem zvanični Beograd zna vrlo jasno da nikada više neće u bilo kojem obliku staviti pod svojom petom Kosovo, pogotovo ne sa sadašnjom geopolitičkom konstalaciom snaga odlučivanja. Također poznato je da zvanična Prištini s Ahtisaarijevom planom kao kompromis, iako bolan za nju, najprihvaćeniji, s pravom želi zaštititi i promicati svoju državnost, ali svjestan je toga da ne vlada svojim cijelim državnim prostorom.

Drugo, logika je jednostavna, da bi se postiglo dogovor unutar trenutnih granica Srbije i Kosova, bilo bi mnogo lakše nego uvod u jednadžbu pitanja ponovnog definiranja granica. Gledajući situaciju u dispozitivu, rasprava ponovnog definiranje ili zamijena teritorija će biti dobar recept ne za povijesni sporazum, za koji nitko ne može reći da bi se postiglo to, ali za otvaranje novih sukoba do konflikta.

Prema odnosima Kosovo-Srbija imamo lokalnu, regionalnu i međunarodnu dioptriju koja nude različita objašnjenja o razvoju tih odnosa, posebno, ali i o gore navedenom sinonimu - Albansko-srpski povijesn sporazum. U vezi s tim možemo reći da je čudno kako Kosovo, Srbija i međunarodna zajednica se referišu na mogućnost pronalaženja rješenja iako shema napretka ostaje ista. A shema je sljedeća: 1. Srbija ne prizna Kosovo,; 2. Kosovo ostavlja utisak da mu ne treba njezino priznanje,; 3. Međunarodna zajednica prizna da i točka 1. i točka 2. može ostati u igri,; 4. Nema sankcije, ograničenja, uvjeta u činjenici da je Srbija tvrdoglava u točki 1,; 5. Međunarodna zajednica nema pristupa ili jasnog stava oko toga što bi trebala da učini Kosovo da bi i sa manjim koracima pomakla iz svog položaja u točku 2. s kojim bi doprinijela promjenama u točku 1,; 6. Međunarodna zajednica nije sinkronizirala akcije da bi se desile promjene u točki 1 i 2, a njima je potrebno promijeniti stavove, pristupe i aktivnostima u točkama 3, 4, 5,; 7. Da bi se dogodile promjene u točke 3, 4, 5 prvo je potrebno novi pristup u točku 6,; 8. I treba se prisjetiti svježe povijesti da ni jedna radikalna promjena, koja bi mogla se kvalificirati povijesnom vrednotom u odnosima među državama na Balkanu nije došla kao rezultat jasnoće i emancipacije političkih elita, i što manje građanskog pritisak na njene vlade, ali kao vanjski rezultat,; 9. Faktor vremena i energije je vrijedna kako za vlade, tako i za ljude koji ih izrađuju i održavaju – ne bi trebalo gubiti energiju u istim pokretima koje proizvode iste učinake,; 10. Da je teško balancirati stanje u vagu rješenja u točkama 1, 2, 3, 4, 5 ..to jest, jer u stvari promjena u prirodi (čak i samo jednoj od njih) jednog od točaka može proizvesti novu shemu koja bi mogla pružiti rješenje,; 11.Međunarodni faktor unutar sebe može zahtijevati pomirenje i usklađivanje za određenu radnju, npr. jamčiti vladavinu zakona i reda na sjeveru Kosova – s tim da čini stvarnim jednom jedan minimalistički pristup,; 12. U nedostatku pronalaženja ravnoteže u trenutnoj shemi, i bez mogućnosti definiranja novih shema koja omogućuju rješenja, omogućiti Kosovu da ostvari djelotvoran suverenitet na cjelokupnoj teritoriji, te da prestane tražiti druga rješenja za jedno vrijeme,; 13. Da se uslovljava ulazak Srbije i Kosova u EU s pronalaženjem rješenja bilo koje vrste - nešto što se oblikuje trenutno u određenoj mjeri,; 14. Sada da proglasi projekt mira na Balkanu dovršenim, i biti predan održavanja stalnih NATO snaga na Kosovu, kao jamac mira i sigurnosti.

S tim u vezi, u Srbiji postoje dva tabora političkih analitičara koji tumače pristup zvaničnog Beograda prema Kosovu. Neki analitičari tamo, ali i neki politički lideri optužuju trenutnu vlast u Beogradu da zbog svojih interesa, da bi opstali na vlast, ne kažu istinu svojim građanima i manipuliraju s njima sa iluzijama da Srbija štiti Kosovo. Prelazući činjenicu da više od 60 posto stanovnika Republike Srbije razumje, da ne kažemo prihvati, da je Kosovo država, i svjesni su da će im Beograd jednog dana otvoreno reći to. Zapravo Beograd čeka pravi trenutak da bi upoznao javnost s pristupom Srbije prema Kosovu. Međutim, uvijek s ciljem boljeg pozicioniranja u regionalnoj, europskoj i svjetskoj politici, čeka najpovoljniji trenutak za to, kao što je sa slučajevima uhićenja srpskih zločinaca, Kradžića, Mladića i Hadžića, kada je dobio pohvale i mogućnosti za brzo doći do liberalizacije viznog režima, pa čak i kandidaturu za članstvo u EU.

S druge strane postoje oni koji vjeruju da će politička garnitura promijeniti retoriku i stav "nikada nećemo priznati državu Kosovo", ali pokušajima otvaranja novih aranžmana što je za Kosovu, u suštini sprečavanje kosolidacije i funkcioniranja njene države i državnosti, dok za javno mnijenje u Srbiji, deklarativno, poznati angažman smatra se angažmanom u pronalaženju rješenja za ovaj problem.

Potonji vjeruju da će i EU i SAD-a pronaći modus vivendi da bi išli koncu po sredini. Do današnji stavovi vodećih igrača i najutjecajnijih sila u svijetu - SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Turska - bili su izričito protiv podjele Kosova ili prepisivanja novih granica. Sto nas ostavlja do znanja, kako će sjever Kosova ostat pod granicama Republike Kosovo. Njemačka kancelarka Merkel zadnjom posjetom Srbiji stavila točku tamnoj strategiji u Beograd, čija strategija i nakon tri godine neovisnosti, uzgajala iluziju da za sjever Kosova trenutni status quo će biti prihvaćen i pretpostavljalo se da će i međunarodna zajednica prihvatiti to kao sasvim normalno. Merkel pozvala Beograd da skine instalirane paralelne institucije na Kosovu, ali začudo njen zahtijev nije promjenio stav Beograda niti međunarodnih posmatraća koji imaju razumejavanja prem argumentima Srbije, te ne podliježu pobjeći bilo kakvoj formulaciji koja bi navodno riješila problem između Kosova i Srbija.

Tradicionalni angažman agresivne politike službenog Beograda prema Kosovu i pokušaj službene Prištine da instalira vladavinu zakona Republike Kosovo u svim dijelovima teritorije, nisu jamstvo za postizanje bilo kojeg dogovora prihvatljiv za obje strane. Unatoč toj činjenici, koja proizvodi visoku dozu ne predvidljivosti za dolazak na kompatibilanoj poziciji za obje strane, ne bi trebalo isključiti bilo kakvu mogućnost nevidljive prirode, i čija će biti koristna za sporazum između stranaka. Nevidljiva iz činjenice da neće se dirati Ahtisaarijev paket na kojem je započeo svoj život država Kosovo. Planu predsjednika Ahtisaarija ne bi mu se dodao niti plus, niti minus, ali jedno formulativno rješenje koja će biti nametljivo prihvaćena za obje strane.

Formulacije i modeli nuđeni od strane službenog Beograda od tijekom vremena standardi prije statusa za Kosovo, poćevši od "više od autonomije, manje od neovisnosti" do sada nikada nisu prestali. Uz nedavne zahtjeve jednog od koalicijskih partnera u Vladi Srbije za mogućnost podijele Kosova, zvanični Beograd otvoreno testira javnost unutar i van Srbije, navodno formulacijom koja će donijeti povijesni albansko-srpski sporazum. Ovaj prijedlog nije da je samo opasan, što je zapravo samo moguća provokacija, ali će proizvesti međunarodno načelo promjena granica. Zapravo promjena granica sada je nemoguća stvar, što ostavlja do znanja službenoj Prištini da ukloni mogućnost od formulacije prepisivanja njezinih granica. Dok modalitetima kao što je ono koja će zahtijevati još jači položaj Srba na sjeveru unutar Ahtisaarijevog paketa zauzvrat Republika Srbija da prizna Republiku Kosovo, ili ono gdje priznavanje neovisnosti od strane Srbija i funkcionalnost Kosova će biti učinjeno ne Ustavom Republike Kosovo, već na temelju sporazuma Srbije, Kosova i EU s blagoslovom nove rezolucije UN-a službena Priština treba da bude vrlo oprezna.

Albinot Maloku je politolog i kandidat za MSc Medjunarodnog prava
Fatmir Haxholli, politolog i MSc Medjunarodnih odnosa