Vijesti
20 godina od prvog napada rezervista JNA na Tuzlu
RAFALNA PALJBA PO DŽAMIJAMA
|
|
Autor: Mr. Fatmir Alispahić
Objavljeno: 11. October 2011. 21:10:58
Prije 20 godina, u nedjelju, 13. oktobra 1991., Tuzlaci su po prvi put osjetili rat, jer su rezervisti JNA, koji su se vraćali sa hrvatskog ratišta u Srbiju, rafalima napali civilne ciljeve u Tuzli, oštetili dva autobusa, jedan putnički automobil, više objekata, te munaru i fasadu na Jalskoj džamiji. Devet dana poslije rezervisti JNA su ponovo pucali po Tuzli.
U nastavku je tekst pod naslovom „Izigrano povjerenje“, objavljen u „Večernjim novinama“ 15. oktobra 1991. godine (Preuzet iz knjige Fatmira Alispahića „Krv boje bezina“, Tuzla, 1996., str. 30)
Tuzla: Reagovanja nakon vandalskog ponašanja rezervista
Izigrano povjerenje
Tuzlaci su ogorčeni i uplašeni nakon šenlučenja i orgijanja rezervista JNA, koji su prolazeći kroz Tuzlu južnom magistralom, u više navrata pucali i oštetili neke objekte i vozila u gradu. U nedjelju uvečer grad je bio potpuno pust. U Tuzlake se uvukla zebnja i strah.
Kako stoji u Informaciji Centra službi bezbjednosti Tuzla, u nedjelju od 14,50 do 15,30 je došlo do pucanja iz vatrenog oružja od strane rezervista koji su se kretali u vojnoj koloni u pravcu Bijeljine i Zvornika. Tom prilikom su „pijani vojni rezervisti nekontrolisanom rafalnom paljbom oštetili autobus (PO 118-134) Tomislava Stevića iz Salakovca, autobus Termoelektrane Ugljevik (BN 418-56), te jugo (TZ 165-558) Šemsudina Musića iz Tuzle. Pucano je po krovovima kuća u Slavinovićima.
Kako stoji u ovoj informaciji, a i kako smo obaviješteni od imama Jalske džamije, Čanića, u tri navrata, dok su se vjernici nalazili na „ikindiji“, pucano je rafalnom paljbom na ovaj kulturni spomenik koji se nalazi pod zaštitom države. Tom prilikom su načinjena oštećenja na minaretu kao i na jednom stubu na ulazu u džamiju.
Jučer su Saopćenje za javnost izdali Izvršni odbor SDA, Muslimanski omladinski savez i Odbor Islamske vjerske zajednice Tuzla:
- Ovim barbarskim činom, ta ratna jedinica JNA je pokušala izazvati krvoproliće u ovom gradu. Pucati u džamiju znači pucati u vjernički muslimanski narod, odnosno pucati u islam. Zbog svega ovoga poručujemo tim odmetnicima da im više nema prolaza kroz Tuzlu, a ukoliko to pokušaju, narod ovog kraja će im se suprotstaviti, jer im više ne vjeruje – stoji između ostalog u ovom Saopćenju i dodaje se da će o svemu biti obaviještena cjelokupna svjetska javnost.
Ponašanje srpskih teritorijalaca koji su se tokom cijelog prekjučerašnjeg dana u koloni vraćali s fronta, unijelo je strah među stanovništvo Kalesije. Pucalo se na sve strane pojedinačno i rafalno. Teritorijalci su na mjestima zaustavljali vozila i grubo vrijeđali mještane muslimanskih sela. Pucali su i na novoizgrađene džamije u Miljanovcima i Prnjavoru.
I KDM „Preporod“ je izdalo Saopćenje u kojem, između ostalog, stoji:
- Nijedna vojna kolona bez pratnje bosanske policije Tuzlom više ne smije proći. Ukoliko se ne uvaži ovaj naš zahtjev, pozivamo sve Muslimane u domovini BiH i vjerne Tuzlake da svojim golim rukama spriječe prolaz varvara.
(kraj navedenog teksta)
Jedanaest dana poslije ovog napada, 24. oktobra 1991., održana je redovna sjednica Skupštine opštine Tuzla, kojoj je prisustvovalo 90 odbornika, a raspravljalo se, između ostalog, o političko-bezbjednosnoj situaciji. Dva dana prije ove sjednice, rezervisti su ponovo pucali po Tuzli. U tekstu „Rezervisti, ipak, pucali“, iz „Večernjih novina“ od 25. oktobra 1991. (Citat iz knjige F. Alispahića „Krv boje bezina“, Tuzla, 1996., str. 32), između ostalog, stoji:
- Upućena je kritika generalu Marku Negovanoviću, zbog izjave u TV emisiji Klub 91, po kojoj je ispalo da nikakvi rezervisti nisu prošli kroz Tuzlu, a još manje da su – pucali! Zanimljive su, međutim, tvrdnje odbornika SDS-a koji su istakli da je vojska bila izazvana vulgarnim gestovima (?!) pa ispade, dakle, da su samo odgovorili na provokaciju. I to još rafalnom paljbom!
(kraj citata)
Sljedeća sjednica Skupštine opštine Tuzle biće održana 20. novembra, a ova, oktobarska, ostala je upamćena po odvažnom istupu odbornice Zehre Morankić koja je u svoje ime pročitala otvorenu poruku vojnicima i starješinama Tuzlanskog korpusa, a u kojoj stoji:
- Ovaj mirni grad, mjesto življena preko sto hiljada građana, skoro svih naroda i narodnosti Jugoslavije, već drugi put je suočen sa bahatim postupanjem neke vojske koja nosi oznake JNA. Ta vojska puca po našem gradu, neodređeno i nekontrolisano, uzbuđuje i plaši djecu u njihovim domovima, na kućnim pragovima, ulicama, školama. Dobro naoružana, bez kontrole pretpostavljenih, ova vojska predstavlja direktnu prijetnju žiteljima ovog grada, koje je napustio mir i spokoj i koji su izgubili miran san.
Ne treba zaboraviti da je Tuzla tada bila puna oficira, agenata, vojnika i rezervista JNA i da je ma kakvo osuđivanje JNA nosilo stanovitu opasnost po ličnu sigurnost. U Tuzli se potom organizira niz mirovnih inicijativa, kao što je manifestacija „Tuzlanska noć mira“ koja je priređena 16. novembra 1991. godine, u kristalnoj dvorani hotela Tuzla.
U nastavku je tekst pod naslovom „Izigrano povjerenje“, objavljen u „Večernjim novinama“ 15. oktobra 1991. godine (Preuzet iz knjige Fatmira Alispahića „Krv boje bezina“, Tuzla, 1996., str. 30)
Tuzla: Reagovanja nakon vandalskog ponašanja rezervista
Tuzlaci su ogorčeni i uplašeni nakon šenlučenja i orgijanja rezervista JNA, koji su prolazeći kroz Tuzlu južnom magistralom, u više navrata pucali i oštetili neke objekte i vozila u gradu. U nedjelju uvečer grad je bio potpuno pust. U Tuzlake se uvukla zebnja i strah.
Kako stoji u Informaciji Centra službi bezbjednosti Tuzla, u nedjelju od 14,50 do 15,30 je došlo do pucanja iz vatrenog oružja od strane rezervista koji su se kretali u vojnoj koloni u pravcu Bijeljine i Zvornika. Tom prilikom su „pijani vojni rezervisti nekontrolisanom rafalnom paljbom oštetili autobus (PO 118-134) Tomislava Stevića iz Salakovca, autobus Termoelektrane Ugljevik (BN 418-56), te jugo (TZ 165-558) Šemsudina Musića iz Tuzle. Pucano je po krovovima kuća u Slavinovićima.
Kako stoji u ovoj informaciji, a i kako smo obaviješteni od imama Jalske džamije, Čanića, u tri navrata, dok su se vjernici nalazili na „ikindiji“, pucano je rafalnom paljbom na ovaj kulturni spomenik koji se nalazi pod zaštitom države. Tom prilikom su načinjena oštećenja na minaretu kao i na jednom stubu na ulazu u džamiju.
Jučer su Saopćenje za javnost izdali Izvršni odbor SDA, Muslimanski omladinski savez i Odbor Islamske vjerske zajednice Tuzla:
- Ovim barbarskim činom, ta ratna jedinica JNA je pokušala izazvati krvoproliće u ovom gradu. Pucati u džamiju znači pucati u vjernički muslimanski narod, odnosno pucati u islam. Zbog svega ovoga poručujemo tim odmetnicima da im više nema prolaza kroz Tuzlu, a ukoliko to pokušaju, narod ovog kraja će im se suprotstaviti, jer im više ne vjeruje – stoji između ostalog u ovom Saopćenju i dodaje se da će o svemu biti obaviještena cjelokupna svjetska javnost.
Ponašanje srpskih teritorijalaca koji su se tokom cijelog prekjučerašnjeg dana u koloni vraćali s fronta, unijelo je strah među stanovništvo Kalesije. Pucalo se na sve strane pojedinačno i rafalno. Teritorijalci su na mjestima zaustavljali vozila i grubo vrijeđali mještane muslimanskih sela. Pucali su i na novoizgrađene džamije u Miljanovcima i Prnjavoru.
I KDM „Preporod“ je izdalo Saopćenje u kojem, između ostalog, stoji:
- Nijedna vojna kolona bez pratnje bosanske policije Tuzlom više ne smije proći. Ukoliko se ne uvaži ovaj naš zahtjev, pozivamo sve Muslimane u domovini BiH i vjerne Tuzlake da svojim golim rukama spriječe prolaz varvara.
(kraj navedenog teksta)
Jedanaest dana poslije ovog napada, 24. oktobra 1991., održana je redovna sjednica Skupštine opštine Tuzla, kojoj je prisustvovalo 90 odbornika, a raspravljalo se, između ostalog, o političko-bezbjednosnoj situaciji. Dva dana prije ove sjednice, rezervisti su ponovo pucali po Tuzli. U tekstu „Rezervisti, ipak, pucali“, iz „Večernjih novina“ od 25. oktobra 1991. (Citat iz knjige F. Alispahića „Krv boje bezina“, Tuzla, 1996., str. 32), između ostalog, stoji:
- Upućena je kritika generalu Marku Negovanoviću, zbog izjave u TV emisiji Klub 91, po kojoj je ispalo da nikakvi rezervisti nisu prošli kroz Tuzlu, a još manje da su – pucali! Zanimljive su, međutim, tvrdnje odbornika SDS-a koji su istakli da je vojska bila izazvana vulgarnim gestovima (?!) pa ispade, dakle, da su samo odgovorili na provokaciju. I to još rafalnom paljbom!
(kraj citata)
Sljedeća sjednica Skupštine opštine Tuzle biće održana 20. novembra, a ova, oktobarska, ostala je upamćena po odvažnom istupu odbornice Zehre Morankić koja je u svoje ime pročitala otvorenu poruku vojnicima i starješinama Tuzlanskog korpusa, a u kojoj stoji:
- Ovaj mirni grad, mjesto življena preko sto hiljada građana, skoro svih naroda i narodnosti Jugoslavije, već drugi put je suočen sa bahatim postupanjem neke vojske koja nosi oznake JNA. Ta vojska puca po našem gradu, neodređeno i nekontrolisano, uzbuđuje i plaši djecu u njihovim domovima, na kućnim pragovima, ulicama, školama. Dobro naoružana, bez kontrole pretpostavljenih, ova vojska predstavlja direktnu prijetnju žiteljima ovog grada, koje je napustio mir i spokoj i koji su izgubili miran san.
Ne treba zaboraviti da je Tuzla tada bila puna oficira, agenata, vojnika i rezervista JNA i da je ma kakvo osuđivanje JNA nosilo stanovitu opasnost po ličnu sigurnost. U Tuzli se potom organizira niz mirovnih inicijativa, kao što je manifestacija „Tuzlanska noć mira“ koja je priređena 16. novembra 1991. godine, u kristalnoj dvorani hotela Tuzla.
