Reisu-l-ulema govori na Univerzitetu u Oslu

U okviru trodnevnog obilježavanja jubilarne 200. obljetnice Osloškog univerziteta, jučer su reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i dr. Olav Fykse Tveit, generalni sekretar Svjetskog vijeća crkava, održali uvodna predavanja u glavnoj auli Gamle Festsal Osloškog univerziteta o temi: Religija - izvor konflikta ili put do pomirenja, u prisustvu velikog broja akademskih i kulturnih ličnosti Norveške i Europe.

NIKO NIKOGA NE MOŽE IGNORIRATI: Nakon izlaganja dvojice visokih predstavnika islama i kršćanstva u Europi, otvorio se zanimljiv međuvjerski dijalog u kojem su reisu-l-ulema Cerić i generalni sekretar Tveit naglasili važnost kršćansko-muslimanskog razumijevanja za mir i stabilnost u Europi. "Jedno je izvjesno" - kazao je reisu-l-ulma Cerić - "islam i kršćanstvo su prisutni u Europi i zato niko nikoga ne može ignorirati, već mora shvatiti da suživot u vjerskoj i kulturnoj različitosti nema alternativu."

NEMA MIRA MEĐU NARODIMA, BEZ MIRA MEĐU RELIGIJAMA: Generalni sekretar Tveit je podsjetio na napore koje ulaže Svjetsko vijeće crkava sa sjedištem u Ženevi u promoviranju međuvjerskog dijaloga, naglašavajući poznatu izjavu Hansa Kunga, koji je rekao: "Nema mira među narodima, bez mira među religijma; a neće biti mira među religijama, bez dijaloga među religijama".

Reisu-l-ulema posjetio Utoju i odao počast žrtvama terorističkog čina U pratnji glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj Senaid-ef. Kobilice, predsjednika IZB gosp. Đevada Mešana, te imama Edin-ef. Mezita i dr. Faruk-ef. Terzića, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je u poslijepodnevnim satima posjetio komemoracijsko mjesto, obalu i trajektno pristanište koje vodi za ostrvo Utoju, mjesto stravičnog terorističkog čina počinjenog 22. jula, 2011. godine. Delegacija Islamske zajednice je na komemoracijskom mjestu proučila Fatihu žrtvama terorizma među kojima je bilo i muslmana, te položila cvijeće i odala počast. Posjeta reisu-l-uleme dr. Cerića mjestu zločina u Utoji prva posjeta jednog muslimanskog vjerskog autoriteta.

Susret vjerskih lidera i akademika koji je organiziran u povodu obilježavanja dva stoljeća osnivanja Teološkog fakulteta kao jezgra budućeg Univerziteta u Oslu predstavio je prof. dr. Trigere Viler (Trygere Wyller), koji je izrazio zahvalnost i zadovoljstvo što se ovako značajan jubilej najznačajnije obrazovne ustanove u Norveškoj obilježava, kako je kazao, "prisustvom ličnosti od najviše međunarodne stručnosti", pesebice naglasivši zahvalnost zbog prisustva bosanskog reisu-l-uleme. Svečanosti u Oslu su pored članova Osloškog univerziteta prisustvovali predstavnici Vlade Norveške, te Norveške crkve koje je predvodio osloški biskup Ole Kvarme.

OSLOŠKI UNIVERZITET JEDAN OD NAJSTARIJIH U NORVEŠKOJ: Osnovan 1811. god. Osloški univerzitet je jedan od najstarijih i najvećih univerziteta u Norveškoj, koji od 1939. god. radi po modelu Berlinskog univerziteta sa osam fakulteta od kojih su teološki, pravni i medicinski temeljni. Trenutno Osloški univerzitet ima 27.700 studenata od koji su 180 bošnjačkih, na koje naša zemlja može biti ponosna, jer se istiću u svom naučno-istraživačkom radu. Osloški univerzitet je prošle, 2010. god., rangiran kao najbolji univerzitet u Norveškoj, na listi je 24 najbolja univerziteta u Europi te 75. je na top listi 100 najboljih univerziteta u svijetu. Također, Osloški univerzitet je bio domaćin petorici dobitnika Nobelove nagrade.

Navedeni podaci o Osloškom univerzitetu najbolje govore koliko je bilo važno prisustvovati jubilarnoj 200. obljetnici i tim povodom govoriti akademicima i kulturnim radnicima Norveške i Europe. Zbog toga donosimo važne dijelove iz jučerašnjeg govora reisu-l-uleme Cerića u Oslu:

Uvaženi akademici poštovani profesori i studenti,
Dragi prijatelji,
Čini mi zadovoljstvo što mogu pozdraviti prodekana Osloškog univerziteta dr. Ingu Bostad, drago mi je što se ponovo susrećem sa poštovanim dr. Olav Tvietom, generalnim sekretarom Svjetskog vijeća crkava, želim posebno pozdraviti osloškog biskupa Ole Kvarme, koji je prošle sedmice u Minhenu vrlo dobro govorio o potrebi muslimansko-kršćanskog razumijevanja, sa posebnim zadovoljstvom želim primijetiti prisustvo bosanske ambasadorice Elme Kovačević, poštovani dekane Trigere Vilere,

Hvala Vam što ste me pozvali na jubilej 200-godišnjice Osloškog univerziteta i Teološkog fakulteta i ukazali mi čast da govorim u ovoj iznimno značajnoj prilici za Norvešku. Dvije stotine godina historije obrazovanja jedne nacije zaslužuje visoko poštovanje. Ovo hvale vrijedno naslijeđe Osloškog univerziteta je zajedničko pamćenje evropskog identiteta utemeljenog na racionalizmu, produktivnom radu i nacionalnom ponosu.

Molim Vas, primite moje iskrene čestitke, svi vi u Norveškoj sa željom da doživite još mnogo jubileja u budućnosti u miru i napretku!

Upravo mi ovaj povod jubileja 200-godišnjice institucije visokog obrazovanja u Oslu daje priliku da sa vama podijelim značajan bosanski doprinos historiji odgojno-obrazovnog razvoja u Evropi. Riječ je o Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu koja je osnovana 1537. godine po Miladu. Kao što je očito ova škola je jedna od najstarijih evropskih obrazovnih institucija sa izvanrednim iskustvom od 474 godine. U svojoj vakufnami osnivač Gazi Husrev-beg skicirao je viziju Medrese u riječima koje služe kao trajna inspiracija generacijama bosanskih učenjaka i akademika, a to je da se u Medresi uči "sve što zahtjeva mjesto i vrijeme".

Reisu-l-ulema govori na Univerzitetu u Oslu Reisu-l-ulema sa dekanom Trygre Wyllerom (lijevo) i dr. Olav Fykse Tveitom generalnim sekretarom Svjetskog vijeća crkava (desno) Reisu-l-ulema sa biskupom Osla Nj. E. Ole Christian Kvarmeom

Stoga je naša namjera da ovu ideju uzmemo kao temelj za budući Univerzitet Gazi Husrev-beg u Sarajevu koji može pomoći Evropi u njenom nastojanju da osigura čvrsto tlo za muslimansko-evropsku integraciju.

Naravno, naslijeđe dugo 200 godina Osloškog univerziteta treba biti predmet pažnje budućeg Univerziteta Gazi Husrev-beg u Sarajevu kao stvar našeg zajendničkog pamćenja i evropskog identiteta koji su zasnovani na činjenici da za razliku od biljke i životinje, čovjek ne posjeduje automatski kod za opstanak. Da bi opstao na ovome svijetu čovjek mora sticati znanje, mora proći kroz proces učenja, mora proći kroz proces razmišljanja i mora aktivirati sposobnost svog razuma. Otuda, mi u našoj islamskoj tradiciji imamo hadis koji kaže da je "Bog prvo stvorio razum" kao i da je "Razum Božija mjera ili skala na Zemlji", kao što je kazao veliki muslimanski filozof i mistik Imam Muhammed el-Gazali.

Da, vi ste u pravu, ako pitate: Ali gdje je taj razum i gdje je mjera razuma u religiji? Je li religija kompatibilna sa razumom? Postoji li mjesto susretanja religije i razuma? Treba li čovjeku religija ako mu je razum glavno sredstvo za opstanak? Da li je religija izvor konflika ili sredstvo za pomirenje?

Nemam pretenziju da vam dam zadovoljavajuće odgovore na postavljena pitanja koja ovih dana često čujemo, ali ću pokušati da vas ponukam na razmišljanje o značenju "vjere", "religije" i "morala" kao tri slična, ali u nekim aspektima sasvim različita koncepta koje je potrebno pravilno razumjeti, a koja posebice potrebuju odgovore u savremenom kontekstu. Stoga, odmah da kažem, "vjera" je Božiji dar osobnog uvjerenja; "religija" je teologija koja se bavi izučavanjem odnosa Boga i svijeta, posebice analizirajući porijeklo i učenja organizirane vjerske zajednice, a "moral" je čovjekovo unutarnje razumijevanje razlike između dobra i zla, ispravnog i pogrešnog, istine i laži.

Pitanje je kako se religijski identitet može spasiti od zloupotrebe, te umjesto toga koristiti u motiviranju ljudi da se bore za mir, pravdu i toleranciju u svakodnevnom životu. Danas niko ne živi u izoliranom, samo svom svijetu. Vidimo da za relativno kratak period, telefon, radio, televizija, filmovi, te, u skorije vrijeme, kompjuteri i internet drastično mijenjaju naše percepcije vremena, prostora i nas samih. Međutim, ova sredstva moderne tehnologije koja spajaju ljude i približavaju ih jedne drugima u fizičkom smislu ne polučuju rezultate u približavanju ljudi u smislu njihovih korektnih ljudskih odnosa. Od Sjeverne Irske do Bliskog Istoka vidimo da su stoljeća krvavih etničkih sukoba i nisu na vidiku mirna rješenja. Genocidni i tragični događaji u Srebrenici 1995., u New Yorku i Washingtonu 2001., u Madridu 2004., u Londonu 2005., te u Oslu 2011., su kulminacija ljudskog ludila. Zaista, stvarno pitanje o kojem se ovdje radi je moral. Stoga smatram važnim ovdje navesti misli rusko-američke književnice i filozofa Ayn Rand koja je kazala da je "Čovjek jedino živo biće koje ima moć da djeluje na vlastitom uništenju – i da je to način na koji je on djelovao većim dijelom svoje historije."

Kur’an nas uči da je Božija volja da u svijetu vlada raznolikost, a ne nasilna ujednačenost. Stoga moramo svi učiti kako da da jedni drugima budemo brat i prijatelj, a ne protivnik i neprijatelj kako bi se spasili od samouništenja - kazao je između ostalog u svom govoru reisu-l-ulema Cerić na Univerzitetu u Oslu.