Dr. Safvet HALILOVIĆ: Temelj svih temelja u islamu je šehadet, svjedočenje da nema Boga osima Allaha i da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. Islamski učenjaci, u svim generacijama, saglasni su da onaj ko ne bi posvjedočio obadva šehadeta – takav se ne može smatrati muslimanom. Vjerovanje i svjedočenje da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik podrazumijeva da je on posljednji Allahov poslanik i da nakon njegove poslaničke misije nema drugog poslanika do Sudnjeg dana. U vezi s tim postoje izričiti kura'nsko-hadiski tekstovi i konsenzus (idžma') svih islamskih učenjaka. To je, zapravo, jedna velika konstanta islama: Muhammed, a.s., je posljednji vjerovjesnik i Božiji poslanik, i nakon njega nema drugog poslanika do Sudnjega dana! Zašto je ovo potrebno danas toliko naglašavati?

Neprijateljima islama tokom povijesti ništa nije toliko smetalo kao činjenica da u islamu postoje konstante, tj. ono što je nepromjenjivo i što ne podliježe izmjenama i preinakama. To se stučno naziva sewabit el-islam, islamske konstante ili ono što je trajno i nepromjenjivo u islamu. Zahvaljući upravo toj činjenici islam je ostao sačuvan i nije ga zadesilo ono što se dogodilo drugim vjerama i njihovim učenjima.

Temelj svih temelja u islamu je šehadet, svjedočenje da nema Boga osima Allaha i da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. Islamski učenjaci, u svim generacijama, saglasni su da onaj ko ne bi posvjedočio obadva šehadeta – takav se ne može smatrati muslimanom. Vjerovanje i svjedočenje da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik podrazumijeva da je on posljednji Allahov poslanik i da nakon njegove poslaničke misije nema drugog poslanika do Sudnjeg dana. U vezi s tim postoje izričiti kura'nsko-hadiski tekstovi i konsenzus (idžma') svih islamskih učenjaka. To je, zapravo, jedna velika konstanta islama: Muhammed, a.s., je posljednji vjerovjesnik i Božiji poslanik, i nakon njega nema drugog poslanika do Sudnjega dana! Zašto je ovo potrebno danas toliko naglašavati?

U današnje vrijeme kada se, nažalost, sve relativizira i dovodi u sumnnju o ovome se mora govoriti iz razloga što postoje pojedinci i grupe, koje tvrde da su muslimani ali javno iznose da nakon Muhammeda, a.s., ima još poslanika. Jedna od tih grupa jesu i "ahmedije" – sekta koja je nastala u Indiji krajem 19. stoljeća pod sponzorstvom britanskih kolonizatorskih vlasti, koje su u to vrijeme vladale indijskim potkontinentom. Formiranje ove sekte je imalo za cilj da unese pometnju među muslimanima i da se, s obzirom da je Mirza Gulam Ahmed, osnivač ove zabludjele sekte smatrao da je i on Božiji poslanik, udari u same temelje islama, jer, ako poslanstvo još traje, onda onaj ko smatra da je to tako može mijenjati i prekrajati po islamu po svome (ili tuđem) ćejfu i nahođenju koliko hoće. A neprijatelj islama žele upravo to: da se islam i njegove vječne istine promijene i da se muslimani od njih odvrate ili, u najmanju ruku, da počnu sumnjati u njih.

Sektaroš, spletkaroš, otpadnik: Mirza Gulam Ahmed

Jedan od najvećih islamskih autoriteta u savremenom dobu, uvaženi šejh Jusuf el-Karadavi, često spominje, a to sam ga lično čuo više puta, da je jedna od najopasnjiih stvari za muslimane ovog doba dovođenje u sumnju islamskih konstanti (et-teškik fi-s-sewabit), tj. relativiziranje i sumničenje onoga što je trajno i nepromjenjivo u islamu. Na taj način se unosi pometnja i čini ogromna šteta islamu i musliamnima. Ahmedije su, nema sumnje, vrlo uspješne na tom planu, da ruše i udaraju u same temelje islama.

U svom reagovanju na naš tekst naslovljen "Ahmedije su zabludjela sekta koja je izašla iz okvira islama", a koji je nastao kao reakcija na ramazansku vaktiju koju su "ahmedije", bez konsultavanja organa Islamske zajednice, dijelile u Oslobođenju, pročelnik bosanskog ureda ove sekte, izvjesni Wasim Ahmed, u prošlom broju Preporoda napisao je demant tvrdeći da su u našem tekstu iznesene lažne optužbe. U vezi s tim, smatram bitnim pojasniti cijenjenim čitaocima Preporoda nekoliko stvari u vezi s ovom, ponavljam – ekstremnom i zabludjelom sektom:

Prvo: Rasprava o otpadništvu sekte ahmedija od islama je davno završena. O tome su napisani brojne knjige i studije, i o tome su se izjasnili najveći islamski autoriteti i akademije fikha. Svako onaj ko ustvrdi da je, nakon Muhammeda, a.s., poslanik, smatra se otpadnikom od islama i u vezi s tim nema polemike; to je trajno i nepromjenjivo u islamu!

ODGOVOR FETVA-I EMINA MEMNUNU TRAKI U VEZI SEKTE AHMEDIJA Pitanje: Poštovani Fetva-i eminu, u vašoj fetvi o vaktiji koju je dijelila sekta Ahmedija u Oslobođenju naveli ste samo greške tehničke prirode a niste uopšte spominjali da je išta sporno s akaidske strane u vezi sekte Ahmedija i njihovog djelovanja, koja ruši same temelje islama s obzirom da vjeruju i tvrde da je Mirza Gulam Ahmed, osnivač ove sekte, također Božiji poslanik. Od naše uleme jedino je hafiz Safvet Halilović reagovao i pojasnio šerijatski stav o Ahmedijama. Međutim, oni su u zadnjem broju Preporoda objavili demant i rekli da hafiz iznio lažne optužbe. Mi, bosanskohercegovački muslimani koji smo preko svojih leđa u zadnih godina predeverali i što treba i što netreba i najviše radi toga što je zakasnila reakcija od strane onih koji su uzeli amanet da reaguju. Počev od šerijatskog stava u vezi načina proslava bajrama, turabija, ..., Opet smo zbunjeni: kome vjerovati, Ahmedijama, za koje je ulema u svijetu saglasna da su, vjerovanjem da je Mirza Gulam Ahmed, murtedi-otpadnici koji nevjeruju u jedan od temelja Islama a to je da je Muhammed s.a.v.s posljednji božiji Poslanik, ili hafizu Safvetu? Molim da našoj javnosti objasnite istinu u vezi Ahmedija. Ako su oni upravu, možemo li mi ići u njihov džemat, Ahmedija džemat kako ga oni zovu, i tamo klanjati namaz i biti njihovi članovi, mogu li oni imati Fetva-I emina i donositi fetve itd.? S poštovanjem, hadžija Memnun Trako i grupa džematlija Odgovor fetva-i emina: Organi Islamske zajednice ili pojedinci u čijoj je to nadležnosti imaju pravo na vlastitu procjenu pojave na koju trebaju reagirati kao i na vrijeme i način te reakcije, ne sporeći pri tome pravo članova Zajednica i džematlija da imaju i svoju vlastito mišljenje o tome da li je reakcija preuranjena, na vrijeme ili zakašnjela te da li je u skladu s njihovim očekivanjima ili ne. Tako je i u slučaju vaktije koju su distribuirale ahmedije putem lista Oslobođenje koristeći je u propagandne svrhe. Ukazali smo u našoj fetvi o nevalidnosti spomenute vaktije da se muslimani ne trebaju i ne mogu oslanjati na nju zato što ne sadrži sve one podatke koje sadrži Rijasetova vaktija, što se da utvrditi poređenjem te dvije vaktije, ali i zbog toga što se podaci o namaskim vremenima sadržanim u Rijasetovoj vaktiji neovlašteno koriste u svrhu propaganda džemata ahmedija, ne ulazeći u analizu sadržaja vjerovanja spomenute sekte. U to se upustio hafiz dr. Safvet Halilović u listu Preporod, da bi potom uslijedila reakcija te sekte u istom listu u kojoj se tvrdnje Safveta Halilovića osporavaju kao lažne. Ovom prilikom ćemo iznijeti stav dvije relevantne međunarodne islamske pravne akademije: Akademije islamskog prava pri Rabiti i Akademije islamskog prava pri Organizaciji islamske konferenacije, o sekti kadijanija, koja se još naziva i ahmedije. Stavove ove dvije renomirane islamske institucije o spomenutoj sekti prihvatili su svi ehli-sunnetski muslimani. Rabitina Akademija je razmatrala pitanje vjerovanja sekte kadijanija/ahmedija 1398. H./1976., a OIC-ova Akademija je to učinila 1406.H/1985. godine. Obje akademije su zaključile da tvrdnje Mirze Gulam Ahmeda o vjerovjesništvu (nubuvvet) i poslanstvu (risalet), o tome da mu dolazi objava (vahj), da je on “obećani Mesija”, da je nevjernik svaki onaj koji ne vjeruje u njega, da je svaki musliman koji ne da prisegu obećanom mesiji (Mirzi Gulam Ahmedu), čuo za njega ili ne, kjafir, otpadnik od islama, koje se nalaze u djelima ove sekte (Berahin Ahmedijje, Et-Teblig...), otvoreno negiranje potvrđenih i neupitnih vjerskih istina islama o završnom oslanstvu i vjerovjesništvu Poslanika Muhammeda a.s. te da nema spuštanja Objave bilo kome nakon njega. Spomenute tvrdnje Mirze Gulama predstavljaju odmetništvo od islama te se tako tretiraju svi oni koji vjeruju u njih. Slažemo s pravnom kvalifikacijom spomenutih tvrdnji koju su iznijele gore navedene akademije. Bez obzira na šerijatsko-pravnu utemeljenost gore iznesene kvalifikacije o sekti kadijanija/ahmedija, želimo reći sljedeće: Osnivanje tzv. džemata, ili udruženja, neovisno o autoritetu Islamske zajednice, koji imaju za cilj organiziranje islamskih poslova, posebno obreda, s ciljem da se muslimani odvrate od naših džamija, autoriteta Islamske zajednice, njenih imama i institucija, bez obzira o kojem džematu, sjedbi ili sekti se radilo, jeste sumnjiva i podrivačka aktivnost usmjerena na razbijanje jedinstva muslimana na ovim područjima koje simbolizira jedinstvena Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini te je stoga neprihvatljiva i treba je odbaciti. (objavljeno u Preporodu, 15.9.2011.)

Drugo: Navedeni ahmedija Wasim tvdi kako Ahmedije nisu ekstemni a svojim učenjem udara u same temelje islama. Izgleda da njemu nije jasno šta znači pojam ekstremizam, pod tim pojmom se ne misli samo na podmetanje eksploziva i ubijanje. Zar rušenje temelja vjerovanja više od milijardu i po ljudi koji se zovu muslimani i koji vjeruju da je Muhammed, a.s., posljednji Božiji poslanik, jer bez toga ne mogu biti muslimani, zar rušenje tog temelja, pod plaštom islama, nije ekstremizam? Postoji li, zapravo, eksremizam veći od toga? U Kur'anu časnom Allah, dž.š., kaže da je fitna, sijanje smutnje gore od ubijanja! Muslimanima ne predstavlja problem to što postoje različe vjere kao npr. kršćanstvo, judaizam, budizam i dr., s kojima su, iako se s njima ne slažu u mnogim pitanjima vjerovanja, stoljećima živjeli u miru, toleranciji i međusobnom poštovanju. To su koncepti vjerovanja koji su nastali u okrilju drugih vjera i svjetonazora, i prema njima se može primjeniti kur'anski princip: lekum dinukum ve lije din – vama vaša, meni moja vjera. Niko od pripadnika tih vjera nije tvrdio da je musliman i pokušavao da iznutra narušava učenja islama. Međutim, sekta "ahmedije" sebe predstavlja u svjetlu islama, tvrdi da su njeni sljedbenici muslimani a istovremeno udara u same temelje islama. To je nedopustivo jer, biti musliman znači, prije svega, povinovati se islamu, njegovim principima i učenjima.

Treće: Činjenica da su "ahmedije" u Oslobođenju dijelile vaktiju bez konsultovanja legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice neosporno govori o tome da su oni smutljivci i da žele unijeti pometnju među muslimanima ovog podneblja. Bosanskohercegovački muslimani su, još od dolaska islama na ove prostore, dakle, duže od pet stotina godina, sljedbenici ehlisunnetskog učenja i hanefijskog mezheba, oni imaju svoju ulemu koja je kadar da im pravilno tumači islam i njegove propise, imaju instituciju Islamske zajednice koja im organizira vjerski život i edukaciju. Zato, aktivnost ove sekte nedvojbeno govori o njihovim nečasnim namjerama, jer zašto je potrebno među muslimanima ovih prostora, koji slijede, u akaidu i fikhu, legitiman pravac i učenje, a povrh toga žive u okruženju koje im nije naklonjeno, propagirati zabludjela sektaška naučavanja i pozivati ih da budu sljedbenici tzv. ahmedija-džemata?

Četvrto: Navedeni ahmedija u svome reagovanju, bez imalo stida, naziva sektu ahmedija "džematom kojeg je Allah osnovao" – ne'uzu billah!, što govori samo do koje mjere je ova sekta zabludjela. A, kako i ne bi, kada u svojim knjigama i tekstovima (vidjeti npr. njihovu zvaničnu stranicu www.islamahmadiyya.net) nakon spominjanja imena Mirze Gulama oni obavezno dodaju i: "alejhisselam", što se kod muslimana inače koristi samo prilikom spominjanja imena Muhammeda, alejhisselam, ili nekog drugog Božijeg poslanika. Ova zabludjela sekta uporno se poziva na Mirzu Gulama, koji je sebe proglasio Božijim poslanikom a takvim ga smatraju i njegovi sljedbenici. Takvim shvatanjem se, bez imalo dvojbe, narušava temeljno učenje islama da je Muhammed, a.s., posljednji Božiji poslanik. Zato je navedeni Wasim toliko pažnje posvetio odbrani najveće ahmedijske zablude, da je otpadnik Mirza Gulam Božiji poslanik i obećani mesija.
Imajući u vidu navedeno potrebno je biti na oprezu i ne povoditi se za ovom sektom i njenim zastranjenim naučavanjima. Muhammed, a.s., je najavio da će doći vrijeme kada će se pojavljivati lažni poslanici, mesije i spasioci. A pravi put je jasan i obznanjen! U tom kontekstu možemo razumjeti zašto je posljednji Allahov poslanik Muhammed, a.s., koji je stalno učio dove, ovu dovu, kao što se navodi u nekim hadiskim djelima, ipak najviše učio: ALLAHUMME JA MUKALLIBEL-KULUB, SEBBIT KALBI 'ALA DINIKE!, što znači: "O, Allahu, Ti Koji okrećeš ljudska srca, ja Te molim da moje srce učvrstiš u Tvojo vjeri – dini islamu!"

Autor je član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka (Preporod, 15.9.2011.)