Mr. Ahmed KULANIĆ, Internacionalni univerzitet u Sarajevu: Prema zvaničnim podacima FBI-a u periodu od 1980. do 2005. godine samo 6% terorističkih napada na američkom tlu je organizovano od strane radiklanih grupa sa islamskim predznakom. Ostalih 94% terorističkih napada je izvedeno od strane drugih grupacija: 42% latinoanerikanaca, 24% ekstremističkih ljevičarskih grupa, 7% jevrejskih ekstremista, 5% komunista, te 16% od ostalih grupa.

Napadi koji su se desili u petak (23 jula 2011. godine) u centru Osla su preplavili naslovne stranice mnogih svjetskih, ali i domaćih internet portala. Prve vijesti koje su objavljivane su bile vezane za termine terorizam, al-kaida, muslimani. Shodno tome, naslovna vijest uglednog New York Times-a (NYT) je sugerirala da se radi o terorističkim napadima koje su počinili muslimani. ^[2] Vođeni tom idejom drugi mediji su već počeli povezivati muslimane sa terorističkim napadima u Norveškoj. Javnosti je već predstavljeno da je to djelo Al-Kaide ili nekog njenog ogranka. U tom kontekstu Thomas Joscleyn, kolumnista Standard-a kaže: „Ne znam zasigurno da li je al-Kaida odgovorna za današnje događaje, ali sasvim je vjerovatno da su napadi pokrenuti od strane džihadske nemani. ^[3] “ Pokrenuti idejom da samo postoji „strani“, „međunarodni“ terorizam reprezetiran kroz Al-kaidu ili njoj sličnu organizaciju sa islamskim predznakom politički predstavnici vodećih svjetskih sila su izražavali saučešće vladi Norveške. Brojnim medijima i političarima koji su ove napade nazvali terorističkim činom sa islamskim predznakom, pridružili su se i mnogi svjetski analitičari. Tako David Lea, analitičar, navodi da: „Sigurno nema domaćih norveških terorističkih grupa…”, aludirajući jasno da su moguće samo „strane“, islamske terorističke grupe jer zapadno demokratsko društvo ne može imati teroriste.

Međutim, ispostavilo se da za teroristički napad u Norveškoj nije odgovorna nijedna teroristička organizacija sa islamskim predznakom, iako je u prvi mah navođeno da je teroristička grupa pod imenom „pomagači globalnog džihada“ preuzela odgovornost, a prema informacijama koje je objavio Vil Mekants iz američkog istraživačkog instituta CNA koji proučava terorizam. Štaviše, počinilac je bio desničarski norveški nacionalista, Anders Behring Brevik, islamofobista sa dugogodišnjom historijom. Uprkos svim ovim činjenicama zapadni analitičari su i dalje željeli dovesti ove napade u vezu sa radikalnim muslimanskim grupama. Tako Brian Fishman, istraživač za brobu protiv terorizma New America Fondacije u Vašingtonu, navodi: „Ukoliko se ne ispostavi da je to bio neko sa

Ima li zapadno demokratsko društvo teroriste? Šta je Anders Behring Breivik?!

više političe motivacije, onda to pokazuje da ove grupe uče iz onoga kako vide da Al-Kaida djeluje...“. Dakle, muslimane uvijek treba okrivljavati za ono što se dogodi, pa svejedno da li je riječ o nečemu povezanom sa islamom ili kad je sasvim jasno da je nešto počinjeno od strane skandinavskog islamofoba i desničaskog nacionaliste. Jer zapravo, niko prije Al-Kaide nije ni pomišljao na postavljanje bombi, a kamoli to i učinio.

U tom pravcu, novinari NYT-a, idu korak dalje sljedećeg dana, kada u članku o broju žrtva napada u norveškoj pucnjavi navode: „Bilo je dovoljno razloga za zabrinutost da bi teroristi mogli biti odgovorni.“ ^[4] U prevodu ovo bi moglo značiti: „Sada kada zasigurno znamo da to nisu počinili muslimani, samim tim znamo da to nisu počinili teroristi.“ Najbolju zapitanost je postavio Richard Silvestrein u odgovoru na navedeni članak, govoreći mnogo toga o načinu prezentiranja, percepcije kao i objektivnosti zapadnih tzv. liberalnih medija:

„Pa kako to? Jesu li u svijetu samo muslimani teroristi? Ako je tako kako onda nazivamo desničarskog nacionalistu koji je u stanju postaviti bombu, te idući pobiti ljude zarad slave svojih vlastitih razloga? Pa čak ni liberalne novine poput New York Times-a ga ne mogu nazvati teroristom! Šta onda to govori o načinu razmišljanja zapadnog svijeta?“

Nadalje, riječ „terorizam“ u zapadnom svijetu je dobila sasvim jednolično značenje: Nasilje počinjeno od strane muslimana koji se ne sviđaju Zapadu.

Ovakva promjena upotrebe termina „terorizam“ bila je prisutna i u terorističkim napadima u Norveškoj. U medijskim natpisima odmah nakon napada pojavili su se tekstovi koji su bili prepravljani riječju terorizam (jer se u prvi mah smatralo da je napade izvela organizacija sa islamskim predznakom), da bi nedugo nakon toga konstatirali: Ne, to nije terorizam – to je ekstremizam (od momenta kada je postalo jasno da je napade izveo norveški desničar i islamofob). Mnogobrojni su primjeri ovakave transformacije riječi terorizam (napadi na IRS zgradu u Teksasu – Amerika).

Drugi primjer koji još ilustrovanije prikazuje da se samo muslimane smatra teroristima bi mogao biti da kada „međunarodni“ mediji prenose vijesti o muslimanima, koji u svojim zemljama, napadnu čisto vojne mete onih koji su im okupirali zemlju, po automatizmu budu proglašeni teroristima.
Shodno tome jedino relevantno pitanje koje se ovdje može postaviti je: Ukoliko ovo (što je počinjeno u Norveškoj) nije terorizam, da li onda terorizam definišemo shodno tome ko je počinitelj? – Ponekad bi trebalo stati ispred ogledala!

Ko su zapravo teroristi?!
Često ponavljana laž postaje istina.
Često se popularizuje tvrdnja da nisu svim muslimani teroristi, ali (gotovo) svi teroristi su muslimani! Međutim, iako je ova ideja u nekim krugovima prihvatana poput aksioma činjenice ih ne podupiru.

Prema zvaničnim podacima FBI-a u periodu od 1980. do 2005. godine samo 6% terorističkih napada na američkom tlu je organizovano od strane radiklanih grupa sa islamskim predznakom. Ostalih 94% terorističkih napada je izvedeno od strane drugih grupacija: 42% latinoanerikanaca, 24% ekstremističkih ljevičarskih grupa, 7% jevrejskih ekstremista, 5% komunista, te 16% od ostalih grupa. ^[5]



Drugi najveći izvor informacija o terorističkim napadima, poslije američkog FBI-a, zasigurno je Europol. Informacije koje Europol prikuplja o terorističkim napadima objavljuje godišnje u svom izvještaju EU Terrorism Situation and Trend Report.



U periodu od 2006. do 2009. godine broj napada počinjenih od strane islamista na tlu Evrope jeste 5 što u odnosu na ukupan broj (1596) terorističkih napada predstavlja zanemarljiv procenat od 0.3%.



Da se trend o počiniocima terorističkih napada u Evropi ne mijenja pokazuje i posljednji izvještaj Europola objavljen ove godine. U izvještajima za 2010 godinu, broj napada počinjen od strane terorističkih grupa sa muslimanskim predznakom iznosi 3, dok ukupan broj napada iznosi 249.

Dakle, činjenica je da su na tlu SAD-a više terorističkih napada počinili jevrejski radikali (7%) nego muslimani (6%), a da su napadi u Evropi počinjeni od strane muslimanskih grupa u poređenju sa ukupnim brojem napada minorni i iznose 0.3%. Međutim zbog sveprisutne i izvještačene slike koju mediji kreiraju u svijetu (pa i u Bosni i Hercegovini) o muslimanima, većina ljudi ne smatra sve muslimane teroristima, ali gotovo sve teroriste smatra muslimanima. Činjenica je pak, da dvije najveće svjetske agancije za borbu protiv terorizma u svojim izvještajima govore upravo suprotno.

Fussnote:
^1] Članak je objavljen u zadnjem broju Novi Horizonti, septembar, 2011.
^2] Elisa Mala and J. David Goodman, “Norway shaken by dual attacks in Oslo and camp”, New York Times, 07/22/2011. Dostupno na: www.mercurynews.com
^3] Thomas Josceyln, “Terror Strikes Norway”, The Weekly Standard. Dostupno na: www.weeklystandard.com
^4] Elisa Mala and J. David Goodman, “At Least 80 Dead in Norway Shooting ”, New York Times, Dostupno na: www.nytimes.com
^5] Detaljan izvještaj je dostupan na sljedećem linku: www.fbi.gov
^6] Izvještaji Europola o terorizmu na tlu EU-a mogu se pronaći na: www.europol.europa.eu

Ovaj tekst je objavljen i u uglednom časopisu "Novi Horizonti". Kliknite na link, svojom pretplatom podržat ćete opstanak ovog časopisa.