Slike govore: BAJRAM U LJUBLJANI: Ramazanski bajram je predvodio dr. Nedžad-ef. Grabus, muftija IZB u Sloveniji

---

RAMAZAN I BAJRAM U ALBANYU
“Kad smo sretni, uvijek smo dobri, ali kad smo dobri, nismo uvijek sretni”, - zapisa jedan svjetski um.
Ramazan bi i prođe, dođe i ovaj Bajram, i on ode, ostavivši nas da čekamo druge, ali i nadu da ćemo sljedećih ramazana i bajrama biti još sretniji.

Zašto, kad smo dobri nismo uvijek sretni? Mi, sretni Bošnjaci jesmo i osjećamo se lijepo kao nikad ranije, jer smo većina okićeni bošnjačkim ruhom, dostojanstvom i veličini. Ali i prešli smo onu siratsku polovinu puta da budemo svoji na svome.

Bošnjački centar Albany

Reći samo da si Bošnjanin nije dovoljno, da bi bili svoj na svome, Bosna mora bit ono što je vazda bila, Republika Bosna i Hercegovina, čitava unitarna i jedinstvena, sa svim narodima koji u njoj žive i osjećaju je svojom jedinom domovinom. Neminovno je da među Bošnjacima mora da vlada jedinstvo, naravno uz poštovanje prema drugim i drugačijim, koji to poštovanje zaslužuju, što nikada nije bilo sporno.

Bošnjaci ma gdje živjeli, van svoje matice, diljem dunjaluka, potrebno je da imaju svoje zajednice, koje će upućivati nove generacije, na putu svog nacionalnog bošnjačkog identita, ali i kulturnog i odgojiti ih u duhu svoje vjere. Da jedinsto vjekovima vlada i da nikad više ne bude razdora u narodu koji još iz srednjeg vijeka, nosi časno ime: Dobri Bošnjani.
Eto i ja, kao i naš imam Sami ef. Avdić, koji nam dođe iz naše matice, da provede mjesec ramazan sa nama, u našoj maloj zajednici “Association of Bosniaks” u Albanyu, uputim pohvale, ali i razočaranje, na jedan dio naše zajednici.

Bošnjačka zajednica u Albany /NY/, broji negdje oko sto porodica, ali pri kupovini centra, adaptaciji i prilagođavanju našoj namjeni, učestvuje nešto manje oko 40% Bošnjaka. Dobro ste pročitali, samo 40%, i to ono što je, od haira je, kako kaže naša narodna poslovica: Bolji jedan, nego sto i jedan.

Pri kupovini i adaptaciji objekta, aktivne porodice, nisu, žalile kapitala ali ni vremena, imajući na umu svoj podmladak i nove generacije koje dolaze i ostavljaju za sobom na ovom kontinentu.

Tu su Klapije, Kanići, Metjahići, Cecunjani, Čekići, Stočevići, Šaljani, Bektaševići, Kučkoći, i još desetina druguh i aktivnih familija, koji su zaslužni za ostvarenje našeg lijepog i namjenski podešenog centra za sve uzraste. Ti ljudi su zaslužni za lijepi mesdžid, abdesthane, kuhinju i sve što je ovom centru dalo sjaj i ljepotu, koja će ostati ponos i spomen na one koji sve to ostvariše. Tu je lijepi sportski centar, kuhinja i sala u kojom će se obavljati iftari, zajedničke večere, vjenčanja, svadbe, akike...

Uz Ramazan mjesec odabran

Kroz čitav mjesec ramazan, teravih namaze i zajedničke bogate iftare, koji su ljepota naše vjere i uopšte naše tradicije, osjećala se i jedna praznina koja je bila vidljiva na svakom koraku. U centru nisu bila prisutna njihova braća Bošnjaci, koji su zbog samo njima znanog razloga “zakazali”, i ostali po strani. Razlozi su nekih toliko niski, i sa njima neki nalaze dno dna ljudskog dostojanstva, dozvoljavajući sebi da ih vode i orjentisu zbunjeni. Eto zašto nisu bili sa svojim sunarodnicima čitavog ramazana, ali sa nadom u Boga sljedeći Bajram će nas okupiti u još većem broju, dok jednog dana ne budemo u punom sastavu. Podvajanja u bošnjačkim zajednicama su bezrazložna, pa one zbunjene treba po prstima, i to od svojih najbližih, jer takvi vode do razdoru i gubljenju svog indetiteta, te brzom asimilacijom, na koju svjesni nebi smjeli pristati.

Sjetimo se ajeta iz Kur’ana Časnog: “Bog neće promijenit stanje jednog naroda, dok se taj narod sam u sebi ne promijeni”.
Da bi Bošnjaci opstali, ne samo u matici, nego diljem svijeta, moraju sebi izmijeniti i prihvatit jedan drugog, jer ništa ljudsko nije tuđe.
Članovi Asocijacije Bošnjaka u Albanyu prije godinu dana su krenuli u ostvarenju zacrtanih planova, pa su već u novembru mjesecu 2010., pronašli objekat, prikupili novac i marta mjeseca ove godine postali vlasnici objekta. Od marta mjeseca do 22.juna, adaptirali i podesili svojim potrebama čitavi objekat. Nekoliko dana pred sam ramazan ova mala zajednica iz Sarajeva dovodi imama Samira ef. Avdića sa njegovom hanumom.
Teško je naći riječi hvale i pohvale u našem rječniku za ovaj časni bračni par, koji su nam ovaj ramazan učinili ljepšim i ljudskijim, punim brataskih i sestrinskih osjećaja, i posebno vrhonskom profesionalnošću duhovnika. Za samo jedan mjesec rada sa omladinom, pa i nama starijim osobama, rezultati su vidljivi na svakom koraku, i ostat će u sjećanju svim članovima zajednice. Teravije namazi, Lejletul kadr, zajednički ifrati, razna druženja, sportska natjecanja, bajramsko večer, spojilo je i približilo većinu Bošnjaka ove regije.

Ova mala bošnjačka zajednica, vrijedna i za svaku pohvalu svojom aktivnosću i prisustvom imama Samira ef. Avdića i njegove hanume, rezultati su vidljivi, pa ću izlozit nekolko fotografija, koje govore sve. Samir ef. Avdić odlazi nazad u svoju i našu Bosnu, ali u ovoj zajednici ostaje jedna velika praznina, koju samo on i njegova hanuma, mogu popuniti, inša-Allah.

Citirat ću jednog umnog čovjek koji napisa: “Veličina jednog naroda, ne mjeri se po broju, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njihova mjera je količina intelegencije i vrline koje posjeduje”. Naši ramazanski musafiri iz Saraj Bosne su pokazali takve vrline koje se nezaboravljaju. (Autor: Avdo Metjahić)

---

Slike govore: Mladi sve prisutniji BAJRAM U BRONXU: Bajram namaz je predvodio Nedžad ef. Avdović

---

Mahmoud Hayyat, dugogodišnji predsjednik I.S.V. Brother Taysir, predsjednik I.S.V.

MUSLIMANI VERMONTA KLANJALI BAJRAM NAMAZ U BURLINGTONSKOM HOTELU SHERATON
Već nekoliko godina unazad, u Burlingtonskoj džamiji, koja okuplja islamske vjernike američke države Vermont, nema dovoljno mjesta kada se klanja džuma-namaz ili obilježavaju veliki vjerski blagdani, kao što je Bajram. Za takve vanredne prilike iznajmljuju se hotelski ili drugi prostori. Ove godine, kao i prethodne, Bajram namaz je klanjan u burlingtonskom hotelu Sheraton. Nikad do sada, kao ovog ramazanskog Bajrama, nije se u Burlingonu sastalo na jednom mjestu toliko islamskih vjernika, da zajednički slave, sjete se onih koji više nisu s njima i zahvale Allahu dž.š. za dobročinstva i blagodati koje im je pružio.

Organizator ove manifestacije bio je Islamic Society of Vermont (I.S.V), islamsko udruženje osnovano 1995. godine, koje okuplja islamske vjernike iz preko 25 zemalja svijeta, u kojem po broju još uvijek dominiraju Bošnjaci-Muslimani. Vjeruje se da na području Vermonta živi oko 3.000 muslimana, a na bajramskoj proslavi održanoj 30. Avgusta o. g. u Hotelu “Sheraton“ bilo ih je blizu 1,500. Posebno raduje veliki broj djece i omladine, svih dobi i uzrasta.

Bajramska svečanost počela je u 8 ujutro učenjem takbira, a završena u 12 sati bajramskom zakuskom i prigodnim programom za najmlađe. Bajramski namaz klanjan je u 9:30 a predvodio ga je Mahmoud Hayyat, dugogodišnji predsjednik Islamic Society of Vermont. U kratkom prigodnom obraćanju, bajramskoj hutbi, Mahmuoud Hayyat je poselamio sve prisutne, sve islamske vjernike, potsjetio na zahtjeve, preporuke i poruke Allaha dž. š., kratko rezimirao događaje koji su karakterisali naš život tokom proteklog svetog mjeseca ramazana, i sa Eid Mubarak, Bajram Šerif Mubarek Olsun čestitao bajram. On je posebno naglasio da svrha ramazana, koji je došao i prošao, nije da nas lišava hrane i pića, već da u nama osnaži duh, ojača pobožnost, iskrenost, čednost i poniznost; oslobodi nas ljutnje, mržnje, ljubomore, neprijateljstva, a ujedini nas u solidarnosti. Pri tome nas je potsjetio na dodatnu korist za onoga koji u narednom mjesecu Ševalu (Shawwal) posti još 6 dana.
U drugom dijelu svoje hutbe g. Hayyat je govorio o položaju islamskih vjernika i statusu islama u savremenom svijetu; govorio je o pojačanim napadima na islam i muslimane, posebno intenziviranim nakon Septembra 11, te o širenju islamofobije, koja se (po nekima) javlja iz straha od ne(u)poznatog ili nepoznatog, a ispoljava kao strah od islama i mržnja prema islamu, te navodi na tendenciozan zaključak da islam kao religija vodi ka negativnom ponašanju. Pri tome se muslimanima pripisuje sklonost terorizmu, a islamska sveta knjiga Kur’an se nastoji predstaviti potsticajnom. (Piše: Zijad Bećirević)