Kriminalac Rajko Dukić Svojoj bliskoj rođaki si nudio novac i prisiljavao je da spava s tobom u Banjaluci. To može pomisliti samo teško izopačen um, koji zahtijeva hitnu psihijatrijsku obradu. Naše Miliće si na najbezobzirniji način prenio u svoje vlasništvo, na najdrskiji način harčiš imovinu ovih nesretnih ljudi koji sad zavise od tvoje volje. Koliko si radnika Boksita najurio na najdrskiji način mimo svih zakonskih normi, a koji su branli i odbranili u ratu taj isti Boksit, koji si ti sumnjivom privatizacijom prisvojio.

S obzirom da se u svim korespodencijama s onima koji te na neki način optužuju za razne prevare, podvale, kriminal, zločine i sl., zapalo mi je za oko da se stalno pozivaš kako si dobitnik ordena Svetog Save i to prvog reda.

To ti sam sebe nešto kao tješiš, ili želiš da oni koji te prozivaju dobiju neku dozu straha ili strahopoštovanja?

Srpska crkva, nažalost, u zadnje vrijeme sve češće odlikuje one koji joj daju pare za njene potrebe, jer je ne zanima kako su te pare zarađene i na koji način. A trebalo bi.
Orden Svetog Save prvog stepena, se kao najveće crkveno priznanje, dodjeljuje se ljudima i kolketivima zaslužnim, i moralno, etički, ljudski, humano i po drugim vrijednim osobinama. Ti ni jednu od ovih osobina ne posjeduješ.

Ja želim da vjerujem da naša Sveta Crkva još uvijek ljude mjeri po ljudskoj vrijednosti, a ne po novcu koji posjeduje, i koji je zarađen na ovaj ili onaj način. Ti si Rajko Dukiću tamno lice tog časnog ordena.

Opisaću samo par slučajeva koja i dokazuju ove moje tvrdnje.
Kada ti je umro otac Svetozar, ti si kao njegov sin, išao mimo povorke jer si kao partijski velikodostojnik morao pokazati da nemaš nista sa časnim Krstom, na kojem je pisalo ime prezime i godine rođenja i smrti tvog oca.
Narod koji je išao za Krstom, sveštenikom i kovčegom, kako je i trebalo, je komentarisao da takav slučaj na sahrani još nije vidio.

Tom istom ocu si podigao spomenik na kome su ime prezime i ostale generalije bile ispisane latinicom. To je bio jedini spomenik u starom milićanskom groblju (kod crkve) koji je ikad napisan latinicom. Poslije rata si ga, kao "Veliki Srbin", promijenio i postavio isti takav, samo sad ispisan - ćirilicom.

Svojoj rođenoj majci na sahranu nisi došao, iako nije bilo nikakvih prepreka da dođeš, ali ljepše je u Beogradu nego u Milićima. Ali majka je majka.

Svojoj bliskoj rođaki si nudio novac i prisiljavao je da spava s tobom u Banjaluci. To može pomisliti samo teško izopačen um, koji zahtijeva hitnu psihijatrijsku obradu. Znaš li ti šta znači incest?

Svom rođenom bratu, čestitom i vrijednom domaćinu, nisi na sahranu otišao, iako si u to vrijeme bio u Milićima. Sa njim si bio u zavadi radi zemlje. Te zemlje ti je uvijek nekako, malo. Zar je tebi uopšte potrebna neka obična njiva da bi bio u zavadi sa bratom?

Tako sad, u poslijeratno vrijeme, si uspio da kompletne Miliće preneseš u vlasništvo “Boksita”, kome si ti većinski vlasnik. To logično znači da si ti i neposredni vlasnik Milića. To si sve uspio u vrijeme tvog povjereništrva 1998. g. na čijem čelu je bio tvoj nakazni zet Momir Lazarević.
Nevjerovatno je da državnu imovinu tj. opštinsku imovinu prenesete u privatno vlasništvo. To je uvijek bila i ostaće imovina građana. Ta vaša bolesna nakana je osuđena na propast.

To naravno, neće biti moguće jer nadležne institucije ove nesrećne zemlje, moraju ispitati spregu između tebe, pravobranilaštva i opštinskih vlasti, koje ti i smjenjuješ i postavljaš. Kako je moguće da uvijek dobiješ saglasnost pravobranioca, koji treba da štiti državni interes u takvim poslovima, za prenos državne svojine u privatno vlasništvo? I taj pravobranilac koji ti je davao sve te saglasnosti je direktni saučesnik u mutnim radnjama, a protiv građana ove opštine i države. I on će biti procesuiran.

Ko je tebi uopšte dao za pravo da prisvajaš državnu imovinu? To što je Boksit nosilac razvoja opštine ti ne daje za pravo da ti raspolažeš gradskim zemljištem i da ga otimaš od građana i prisvajaš sebi. Imaš li ti uopšte granicu u megalomaniji?

U opštini se nalaze tvoji "proizvodi i sateliti" koji ne smiju ništa pitati, već moraju slijepo izvršavati tvoja naređenja. I svi oni će zajedno s tobom kad tad odgovarati. A i vlast je da se mijenja pa će biti najureni iz opštine uz krivične prijave.

Ti si uspio da sve privredne kolektive na opštini preneseš u svoje vlasništvo pa sad ucjenjuješ, primaš, otpuštaš, daješ koliko hoćeš...
Ti u Milićima na direktorske i šefovske funkcije postavljaš polupismene krojačice, vodoinstalatere, ljude sa završenom osmogodišnjom školom, koji kupe neke diplome, kojekakvih trećerazrednih privatnih fakulteta, kojima si ti sponzor.
Ali to može samo u Milićima jer nigdje na strani ne mogu imati nikakvog uticaja. Milićima si stavio rogove za koje će trebati mnogo vremena da se skinu. Jesu li onda Milići prvo privatno mjesto u RS - BiH. Ako jesu reci nam da znamo.
Naše Miliće si na najbezobzirniji način prenio u svoje vlasništvo, na najdrskiji način harčiš imovinu ovih nesretnih ljudi koji sad zavise od tvoje volje. Koliko si radnika Boksita najurio na najdrskiji način mimo svih zakonskih normi, a koji su branli i odbranili u ratu taj isti Boksit, koji si ti sumnjivom privatizacijom prisvojio.
Ti si prije rata bio prilicčno bogat čovjek u skladu sa funkcijom i pozicijom koju si obavljao, ali si poslije rata postao multimilijarder. Naravno, jer Milići su tvoj EL Doradao, kako voliš da kažeš, a ovi jadni ljudi su ti jeftina radna snaga.

Ne dozvoljavaš da niko u Miliće ulozi ni najmanju paru, osim ako ti ne predložiš, jer kakav bi ti bio gazda da se u Milićima nešto radi a da ti nemaš uticaja na to. Ti to ne bi mogao preživjeti. Ispada nevjerovatna činjenica da ti, kao najviše voliš Miliće , u njima praviš, zidaš ... a da u njima nikad nisi živio. Živio si najprije u Zvorniku, pa do rata u Sarajevu, a potom u Beogradu. U Miliće si dolazio utorkom a odlazio petkom, odnoseći svaki put silno bogatstvo odavde.

Ova država ti je dala sve mogućnosti, a ti se javno hvališ na tvom radiju kako si ponosan što ti i tvoj sin niste bili pripadnici VRS. A što bi ste i bili kad su drugi ginuli da bi vi prisvajali zajednička dobra i bogatstva.

To sto uporno tvrdiš da je Boksit nosilac razvoja regije je otrcana fraza, jer sigurno nije nosilac razvoja u tolikoj mjeri koliko ti na tvojim plaćenim medijima želiš da predstaviš. A i da jeste to ti ne daje za pravo da sve što vrijedi prisvajaš sebi.
U opštinama u okruženju se prave robne kuće, fabrike, otvaraju se fakulteti, zapošljavaju se radnici, ali u tvojim Milićima ništa.
Ti ovdje praviš spomenike, otvaraš kojekakve neproizvodne gluposti, samo da bi zadovoljio svoju bolesnu sujetu.
I onda nas ubjeđuješ kako nas kulturno uzdizeš. Jadni mi s još jadnijim tobom.
Najviše ćeš ovom mjestu, ovoj opštini i ovim ljudima pomoći ako prestaneš da se mješaš u naše živote. Dovoljno si odnio odavde. Sad pusti nas da normalno živimo, bez tvog pritiska i tvojih naredbi.
Kako se ne bojiš Boga. Ti si sramota za narod, Svetu Crkvu Svetosavsku, za Eparhiju.
Siguran sam da je vladika znao za ovakvog tebe, pravog tebe, da mu ne bi na pamet palo da ti pruži ruku a kamo li da ti uruči taj orden. Zbog toga se i postavlja pitanje: Koliko uopšte košta orden Svetog Save prvog stepena?
Jer ti ga sigurno nisi zaslužio ljudskim osobinama koje bi trebalo da su mjerilo pri dodjeli ordena.
Naravno ti nemaš karaktera da orden vratiš a trebao bi. Ne zbog tebe već zbog Crkve i ordena.
Kakav orden trebaju dobiti onda oni pošteni moralni i karakterni ljudi, ako si ti dobio ovaj? Mora li Crkva mijenjati kriterijume za dodjelu priznanja?

Stidi se Rajko Dukiću!

S.M.
Milići