U Čikagu je od 18. do 20. jula 2011. godine na Kent College of Law, Illinois Institute of Technology, u kosponzorstvu sa: Istraživačkim centrom za produktivnost Centralne Azije, Tursko američkom privrednom komorom, Svjetskim trgovinskim centrom za Ilinois, Northern univerzitetom, i značajnim biznisima, poput turske avio kompanije “Turkish airline”, “Genel energi” - internacionalne petrolejske kompanije (pogledajte na internetu njene impresivne uspjehe, održana 6.godišnja Međunarodna konferencija na temu: “Geopolitički aspekt Centralne Azije, globalna sigurnost energenata”. Ovaj region koji obuhvata slijedeće zemlje: Tursku, Azerbejdžan, Kazahstan, Kirgistan, Tadzikistan, Turkmenistan, Rusiju, Kinu, Pakistan, Rumuniju, drastično se promijenio u poslijednjoj deceniji od karavana sa kamilama do mreže i širenja najmodernijih autoputeva, bržih željeznica, gasovoda i naftovoda, aerodroma.

Detalj sa konferencije

Za učesnike konferencije organizovan je bogat turističko obrazovni program, kao što je: Šetnja centrom uz pratnju Reda Grifina, novinara, historičara i pisca Čikaga, obilazak Trgovinske komore Čikaga, zgrade Feredalne rezerve, Čikaške berze, uz diplomatski prijem sa ručkom u turskom konzulatu, kao i obilazak Orjentalnog instituta i UPS kompjuterskog centra za distribuciju u Hodginsku, za najsavremenijim softverom za sortiranje i districubiju za više od 4.000 vozila, i prijem sa ručkom u Međunarodnom novinarskom klubu.

Otišla sam na konferenciju da učim o regionu od najboljih stručnjaka, da napunim intelektualne baterije. Zatim, putovala sam u taj region, bila gost predavač u Kini, skijala na Kavkazu u Teberde karačajevskom kraju, bila kao volonter World Chicago, domaćin nekolikim delegacijama iz Kirgistana, i nedavno sa BAKOM Tadžikistana, i ostalih regija, imam prijatelje koji žive i rade u Kazahstanu, Moskvi, a izbog planirane buduce saradnje na polju obrazovanja i kulture. Treba i Demijan, moj sestrić da mi se priključi, on se sprema za internacionalno pravo i diplomatiju, da nastavi porodičnu tradiciju u obje oblasti.

Nusret Seferović, ambasador SFRJ
Moj rahmetli adža Nusret Seferović bio je diplomata i ambasador SFRJ u Ankari, Bejrutu, Atini, Maroku, Sofiji, Etiopiji, odlazili smo iz Beograda na vikende u Rumuniju i druženja sa njihovim umjetnicima kad je Rumunija bila daleko iza nas po razvoju, a sada je ispred Bosne i članica je Evropske Unije, dok mi još čekamo u redu za članstvo, konstanto opstruirani od političara iz tzv. Republike srpske.

Uručivanje monografije "100 godina Bošnjaka u Americi"

Još uvijek živ interes za Bosnu
Javljam se profesoru Lipkinu i predajem mu na dar knjigu “100 godina Bošnjaka u Amerci”. Kaže, volio bi kad bi se obratila skupu i predala knjigu pred svima, jer želi da se širi saradnja sa raznim zajednicama. On je iz moje biografije izvukao da sam doktorski kandidat Sarajevskog univerziteta, pa je to stavio na bedž.
Heri je sa ženom bio u Bosni nedjelju dana nakon što su Amerikanci bombardovali srpske vojne položaje, vozili su kolima od Zagreba do Sarajeva, pa mu je Bosnu u srcu. (Vidjela sam nekoliko poznanika koji su na ovaj ili onaj način bili angažovani u Bosni ili u vezi sa Bosnom, kao Senol Whaley koji je bio veza između Sarajeva i Pentagona, Richard Reeder, Jon Kalaras…) Ok, pristajem, iako to nisam očekivala.
Prijepodnevni program obuhvatio je obraćanje diplomata iz nabrojanih zemalja, a popodnevni predstavnika biznisa, advokatskih firmi, raznih stručnjaka.
Predsjednik Istraživačkog centra za centralnoazijsku produktivnost, profesor Hari Lipinski otvorio je skup, a Pegi Parfenof, direktorica World Chicago, pročitala je Povelju guvernera Ilinois Pet Kvina koji je istakao vaznost teme i istrazivanja regiona od strateske vaznosti za Ameriku i svijet.

Gdje vam je taj Azerbejdžan
Stučnjak sa Georgetown univerzitet u Vašingtonu profesor David Cuthell, inače direktor za Turske studije i saradnju, govorio je na temu “Novih puteva svile”, uz mape, sheme i grafikone, i dao je najnoviju sliku dešavanja u širem regionu. Njega su kontaktirali turski predstavnici i zamolili da pokrene tzv, Turske studije na ovom prestižnom univerzitetu i da predaje o Turskoj i Azerbejdžanu. Rekao je…šta, Azerbejdžan, gdje je to, i tako je počelo. Bilo je to 1998.godine, sa grupom kolega i studenata pokrenuo je volonterski ovaj Institut, putovao po raznim interesantnim gradovima. Domaćini su mu tada pokazali mapu naftovoda i gasovoda koju nam je prezentirao, i tada mu se otvorio čitav jedan interesantan, važan, i do tada nepoznat svijet. Zavolio je Tursku, i tako su se razvijale ove strateške studije. (Rusi su 1992. godine kupili 200 benzinskih stanica u Americi na kojima prodaju svoju naftu preko firme Lukoil, i tjesno sarađuju sa 15 nezavisnih država nastalih raspadom Sovjetskog saveza, a koje su bogate naftom i ostalim energentima).
Simpatični konzul Azerbejdžana iz Los Andjelesa gospodin Elin Suleymanov je govorio o važnosti Kaspijskog bazena sa aspekta energetskih resursa. U ćaskanju sa njim i njegovom atraktivnom, visokom i vitkom ženom, kaže mi da su mu Bosanci najmilija etnička grupa, da je sreo reisa Cerića u Dohi na jednoj konferenciji. Nije znao da je reis dr. Cerić bio imam u Čikagu i da je ovdje doktorirao. Rekla sam mu na kojem projektu radim i šta me zanima, odmah je izvadio karticu i rekao: sve što mogu uradiću, a vi dođite u Baku pa istražite na licu mjesta…



Obrazovane, uspješne i profesionalne žene muslimanke
Mlada, obrazovana, lijepa i poslovna žena Kazahstanka, advokat Yuliva Daurova, predsjednica Kazahstanske privredne komore u Americi i partner u advokatskoj firmi “Linkage and Mind”, objasnjavala je sa pravnog aspekta kako treba raditi sa zemljama regiona, a pakistanski konzul za trgovinu i privredu Asad Hayauddin, sa doktoratom iz internacioalne privrede govorio je o Pakistanu kao važnom regionalnom koridoru za sigurnost energije. Potom je rumunski konzul za ekonomska pitanja Gabriel Dutu objašnjavao koristi tzv. Nabuko gasovoda kao sponi između Azije i Evrope, i uopšte o novoj ulozi Rumunije od kada je u Evropskoj Uniji. Jedno od boljih predavanja bilo je turskog konzula Fatiha Yildiza, koji je govorio na temu: “Turska, centar za globalnu energiju”.

Sa turskim konzulom, njegovom ženom, ćerkom, taštom i tastom tek pristiglim iz Turske, pričamo na razne teme. Njegova ćerkica rođena je u Sarajevu dok je tamo bio na službi, u Čikagu ide u Ogden international školu, i dogovorile smo se da je upoznam sa mojim sestrićem Eminom, otprilike njenih godina, koji takođe ide u odličnu školu North Side Prep, da i oni, djeca naprave neko druženje za sebe…Slušam komentar osoba pored mene: kako su prijatno iznenađeni što su ove žene muslimanke tako sposobne. Bila je tu još jedna atraktivna advokatica iz Kazahstana Kam Ayapova, a ja se prisjećam: u bivšem Sovjetskom savezu, ma kako politički i privredno nije valjao, pa je zato i propao, obrazovanje je bilo solidno, svi su se školovali, imali dobre programe za sport, umjetnost, kulturu, zdravastvo, čitalo se … to je ostalo. Ipak, lijepo je vidjeti ovoliki napredak, naročito u tzv. ženskom sektoru.

Sesije o internacionalnom računovodstvu nisam pratila jer su suviše specijalizovane, ali je to bilo od velike koristi stručnjacima iz ove oblasti jer su instruktori sve same marke, ’top level’ stručnjaci. Tokom ručka koji je organizovao turski restoran “Turquoise” sa Rosco ulice, koji je bio više nego odličan, razgovaram sa grupom mladih Turaka koji su o trošku turske vlade dosli na pola godine u Ameriku sa svojim partnerima i djecom da na Northern univerzitetu u DeKalbu, uče sve što ih interesuje o vladinim poslovima. Oni svi rade u pravnoj službi, vladinih odjela u Ankari, zapošljavaju, otpuštanju, promovišu ljude… Sjedim pored šefa projekta, pakistanskog profesora i njegovog zamjenika mladog Antonija Prestona, koji mi kaže da imaju interesantan i bogat program, a da su četvrtkom slobodni za izlete. Predlažem da razmislimo o tome da eventualno organizujemo njihov dolazak u Aspira obrazovnu organizaciju gdje Sanja i ja radimo (jedan dan u Aspiri proveli su prosvjetni radnici iz Kirgistana i nedavno iz Tadžikistana u BAKI u Nortbruku), i u našu zajednicu, oduševljeno pristaju.

Podnevna sesija bila je ispunjena panel diskusijama na teme: razumjevanje finansijskog aspekta regiona, upoznavanje sa najnovijim političkim i legalnim-pravnim pitanjima, intelektualno vlasništvo, internet sigurnost, kako započeti biznis u regionu, kako ga odabrati, registrovati, kakve su takse, pa ako vas interesuje više o tome, pogledajte advokatsku firmu: Miller, Canfield, Paddock and Stone, PLC iz Čikaga. Bilo je govora o nanotehnologijama i nanonauci, bili su tu predstavnici Svjetskog trgovinskog centra iz Ilinoisa, predstavnici kompanija, Međunarodnog monetarnog fonda, turskih i američkih univerziteta, advokati za rad u Uzbekistanu iz San Franciska Gulyamov and Partners LLP, i žena advokat Ozoda Usmanova, zatim stručnjaci za naftu, hemiju, gasove, CIA i ostali…



Već sam bila zaboravila na dogovor sa profesorom Lipinskim, kad me on prozva da dođem na binu. Skup sam pozdravila sa “Good afternoon, selam alejkum i šalom”, predstavila se i rekla da sam iz bosansko-američke zajednice u Čikagu koja prema popisu iz 2010. ima 50.000 ljudi, i saopštila dobru vijest koju mi je jutros proslijedio Greg Haris, Ilinois kongresmen, da je posljednji veliki ratni zločinac sa haške liste Goran Hadžić, najzad uhapsen, da sam srela dosta dragih lica koja se bave na različite načine Bosnom, predala na poklon knjigu “100 godina Bošnjaka u Americi”, poklon izdavača BAKE iz Nortbruka, i pozvala ih da i dalje održavaju živ interes za Bosnu, kojoj i dalje treba prijateljska ruka.
Nakon završenog oficijelnog dijela programa, zakazane su pojedinačne sesije, tj. sastanci zainteresovanih strana. Za četvrtak 21.jula, organizovan je prijem sa ručkom u Međunarodnom novinarskom centru u gradu, u jednom od najljepših objekata uz obalu Mičigenskog jezera.
Okrenuh se oko sebe, kad ono red onih koji žele popričati sa mnom… o Bosni i Bosancima i ovdje i tamo…