Kliknite na sliku za uvećati Munara Šehidske golubice Ibrahim Čikić sa vakifom dr. Mersimom Ziljkićem Čikić sa Merdanom Ziljkićem

Šehidska džamija Pozivamo sve dobronamjerne ljude da daju svoj doprinos za ovaj projekat. Za više informacija obratite se dr. Mersimu Ziljkiću u ordinaciji “Eurodental”, ili na Tel. u ordinaciji: ++1718-932-0475 Mobitel: ++19177095991 E-mail: [email protected]

Iako je dr. Mersim Ziljkić iz dalekog New Yorka brinuo i strepio kako teku radovi na izgradnji Šehidske džamije u njegovom rodnom Vojnom selu, na samoj obali Plavskog jezera, prelijepa bijela munara sa dva šerefeta, sa alemom na vrhu donešenim iz daleke Turske, dodatno je uljepšala panoramu rodnog mu mjesta i voljenog grada. Kada je u gluho doba noći došao u voljeni Plav, na godišnji radni odmor, bjelina minareta visokog 46,5 m okićena zvjezdanim nebom izmamila je suze radosnice na njegovom, od dugog puta, umornom licu. Te noći Mersim je dugo sjedio na obali jezera i plakao, kao malo dijete, od radosti. Zahvaljivao Gospodaru na blagodatima. Suznim očima divio se bijeloj šehidskoj ljepotici i molio Allaha da podari milost i oprost od grijeha svima onima koji su na bilo koji način pomogli i doprinijeli da se počne graditi ova šehidska ljepotica.

Za razliku od dr. Ziljkićevog noćnog dolaska, ja sam u ranim jutarnjim sahatima 17-tog jula sa suprugom stigao u Plav. Oficijalne table usputno nas obavještavaju na turiostičke ljepote plavskog kraja, ali i na kulturne i vjerske spomenike (kula i crkve) u ovoj Opštini, dok na putokazima nema Stare džamije, niti Sultanije, nema ni Šehidske koja je u izgradnji, ali minara na Šehidskoj džamiji izazva radostan uzdah moje supruge. Šehidskoj džamiji nije potrebna tabla, ona je sama po sebi putokaz i ne može se zaobići. Uzaludno je Rabija pokušavala da samnom podijeli vizuelni ugođaj ljepote, sa te daljine prosto je bilo nemoguće da ja registrujem minaret i prelijepu džamiju u izgradnji. Tek kada smo prišli dovoljno blizu Vojnom selu iz auta sam ugledao plavsko-gusinjsku bijelu ljepoticu. Golubicu mira i sjećanja na nevine bošnjačke žrtve, Šehide! Genocide, pokrštavanja, etnička čišćenja, prebijanja, pljačkanja, protjerivanja, masovna kolektivna stradanja...

Na gradilištu nas dočekuje neumorni Merdin Ziljkić, blagajnik i koordinator radova. Nakon upoznavanja u jednom dahu nam saopštava da su radovi na izgradnji minareta bili planirani da traju 85 dana. Zahvaljujući ašićare Allahovoj pomoći iako je sve vrijeme izgradnje minare padala kiša, radovi su završeni za 64 dana. Dvadesetjedan dan prije najoptimističnijih predviđanja. Kiša bi padala nakon što bi majstori završili planirani dnevni posao. Prva mudžiza šehidske ljepotice!?
Neumorni Merdin je sa suzama u očima govorio o makedonskim neimarima, braći Naufitu i Naseru Mahmutu, amelašu Redžepu sa Kosova. Sve vrijeme izgradnje minareta majstori su spavali i boravili besplatno kod Merdina. Postali su jedna porodica. Zato rastanak sa makedonskim neimarima Merdinu teško pada. Žali što se nije imalo sredstava nastaviti dalje sa gradnjom. Trideset hiljada eura koštala je izgradnja minareta. Mala ulaganja za ako Bog da vječne radosti svih donatora.
Naš razgovor prekide selamom dr. Mersim Ziljkić, vakif, prvi među jednakim koordinatorima za prikupljanje sredstava i predsjednik Odbora za izgradnju ali i pripremu inša-Allah svečanog otvaranja šehidske bijele ljepotice. Golubice mira i sjećanja, da se ne zaboravi, kako je ja od milja, na bosanski, nazvah. Primjeti doktor moj čežljivi pogled u pravcu minare, osjeti da bih imao potrebu rukom taći i dodirnuti ljepoticu, radi potpune percepcije i doživljaja. Zbog slabog vida koristim dodir, zna doktor kako je to u ovakvim slučajevima. Zato me uze za ruku i polahko, strpljivo povede uz kružne merdevine vitkog minareta. Do drugog šerefeta. Da osjetim visinu i ljepotu Bogomolje.

I gle čuda, sa visoke bijele šehidske minare i njenog drugog šerefeta osjestih i dušom pomilovah stotine mladih Plavljana i Gusinjana. Asfaltirane ulice, uređene avlije na obali jezera, najsavremenije silikonske pogone i fabrike za proizvodnju zdrave hrane, prelijepa izletišta. Jasno razaznajem glasove i čujem njihovu priču. Priče buduće omladine su uglavnom slične, razlikuju se u pet deka: „Naši predci su teška srca, a radi spašavanja golih života bježali sa ovih prostora. Zato mi njihovi potomci rado se vraćamo u naše krajeve. Vlastitom pameću i kapitalom izgradit ćemo život dostojan čovjeka!“

Zar i Kur'an ne kaže: A kada vas zadesi kakva nesreća nemojte očajavati. Možda je to za vas dobro, ali vi to ne znate?!

„Bože moj, tako Ti časti i plemenitosti Tvog Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. ostvari moju fikciju i olakšaj povratak prognanih na svoja vjekovna ognjišta. Spusti jedinstvo, milost i osjećaj odgovornosti među bošnjačkom dijasporom, kako bi svojim finansijskim prilozima za izgradnju Šehidske ljepotice pomogli njenom bržem završetku. Amin”!