Zijad BURGIĆ: Ukratko, bosanski muslimani su bili podjeljeni u traženju puteva za svoje mjesto i položaj, kao i ustrojstva Bosne i Hercegovine nakon rata. Postojale su uopšteno četiri frakcija: pro-ustaška, pro-četnička, pro-partizanska i autonomaška. Busuladžić je pripadao autonomašima, pripadao je ideji nezavisne Bosne, što se pokazalo politički nerealnim. Iako najbrojnija, ova struja, pokazala je povjest - imali je najmanju šansu. Završila je kao prirepak ustaškom pokretu i endehaziji. Ovu istorijsku pouku danas mnogi, posebno mlađi bošnjački intelektualci - prenebreguju.

Narednog mjeseca je godišnjica (rođen 1. aprila 1914., strijeljan 29. juna 1945. godine) ubistva istaknutog bosansko - hercegovačkog intelektualac, naučnik i pisac, profesor Mustafe Busuladžića. Ovaj datum današnjim muslimanskim jurišnicima, posebno onim mlađe generacije, najčešće posluži za njihov krajnje negativan i često nekritički odnos prema događajima iz prošlosti. Tako će ocijeniti da je: "Tim činom, komunistički režim pokazao svoje pravo lice: smaknućem istaknutih bošnjačkih intelektualaca označen je početak svojevrsnog genocida nad najbrojnijim narodom u Bosni i Hercegovini - Bošnjacima." (Dr. Safvet M. Halilovic: stecak.net ). Većina drugih autora nezaobilazno počinju svoje pisanje sličnim konstatacijama.

Inspirativno filozofsko djelo
Hoću da skrenem pažnju na metodološki pogrešan i time nedovoljno naučan pristup pisanju o jednom izuzetno velikom islamisti i filozofu kakav je Mustafa Busuladžić. Namjerno ne govorim o Mustafi Busuladžiću u prošlom vremenu. Ono što ovog alima čini velikim jeste njegov intelektualni rad, posebno u oblasti filozofije, kritike marksizma, kritike položaja muslimana u Evropi i SSSR-u, značajna opažanja na "Pisma iz Egipta" njegovog savremenika i poznatog pjesnika Jovana Dučića, kao i njegov pionirski rad iz teorije šerijatskog prava. Sve je to i za današnju misao aktuelno, a Mustafa Busuladžić i njegovi radovi su izuzetna inspiracija.

Nije mi namjera, to bi bilo krajnje naivno, opravdavati strijeljanje koje je više ličilo na egzekuciju nego na sprovođenje neke sudske odluke. Želja mi je naglasiti veličinu djela Mustafe Busuladžića koje daleko nadilazi ideju dunjalučkog poimanja smrti. Nadilazi vrijeme njegovog življenja, i življenje i ideologiju njegovih ubica. Pogledajmo, međutim, povjesne događaje u kojima se odvija pogubljenje!?

Nekoliko sedmica prije Mustafinog pogubljenja, ali i prije konačnog ulaska partizana u grad, u Sarajevu je izvršeno strašan zločin od strane Maksa Luburića i njegovih ustaša. Na Marin Dvoru je izvršeno masovno vješanje Sarajlija raznih nacionalnosti (većinom Srba), pripadnika ili simpatizera NOP-a. Mustafa Busuladžić je bio istaknut kritičar komunističkog pokreta, urednik i saradnik više časopisa. Autor velikog broja značajnih radova što dr. Halilović veoma detaljno ističe u svom pisanju. Ipak, često, pa i u ovom pisanju, izbjegava se pominjanje njegovog intervjua sa jerusalemskim muftijom El-Huseinom, objavljen sredinom rata u časopisu "Osvit", a povodom formiranja
SS-handžar divizije. Samo taj podatak je dovoljan da ukaže u kakvom je odnosu bio njegov intelektualni rad sa idejama NOP-a i njegovim komunističkim vođama. Teško se, međutim, može M. Busuladžiću pripisati i fašizam - o čemu je, takođe, kritički pisao.

Mustafa Busuladžić - alim koji je nadišao svoje vrijeme

Bošnjaci i njihove podjele
Ovdje sada dolazimo do ideje o različitom gledanju među muslimanskom vjerskom i intelektualnom elitom na pitanje ponašanja bosanskih muslimana u 2. svjetskom ratu. Ukratko, bosanski muslimani su bili podjeljeni u traženju puteva za svoje mjesto i položaj, kao i ustrojstva Bosne i Hercegovine nakon rata. Postojale su uopšteno četiri frakcija: pro-ustaška, pro-četnička, pro-partizanska i
autonomaška. Busuladžić je pripadao autonomašima, pripadao je ideji nezavisne Bosne, što se pokazalo politički nerealnim. Iako najbrojnija, ova struja, pokazala je povjest - imali je najmanju
šansu. Završila je kao prirepak ustaškom pokretu i endehaziji. Ovu istorijsku pouku danas mnogi, posebno mlađi bošnjački intelektualci - prenebreguju.

Pobijedio je NOP. Značajan broj uleme, ali i svjetovne bošnjačke inteligencije je bio na njegovoj strani, kao i većina bosansko - muslimanskog življa. Danas se to minimizira i sa najviših vjerskih
istanci. Uporište za takav prigovor se nalazi u događajima poslije rata i faktu pronevjere tzv. "muslimanskog pitanja" od strane KPJ i njenih muslimanskih kadrova. Ali i u ateizmu same postratne vlasti. To pitanje je izgleda i danas aktuelnno, posebno u ocjenjivanju karaktera
rata '92. - 95. i uloge islama i muslimana u njemu. Bosna i Hercegovina i njena nezavisnost tako postaju izvor nesporazuma među Bošanjacima i među muslimanuma kako u ratu, tako u miru.

Ne čini, dakle, Mustafu Busuladžića velikim činjenica da je bio strijeljan, to čini njegov kraj tragičnim. One koji su to učinili čini - zločincima! Ali ti fakti ništa ne govore o Mustafinom radu koji je relevantan za bošnjačku i za muslimansku misao, ne samo u našem okruženju već daleko šire. Mustafa Busuladžić je alim koji je nadišao svoje vrijeme. Da bi se ta veličina Mustafinog rada priblizila današnjim savremenicima potrebno je uložiti intelektualni napor i pokazati daleko više od pukog nabrajanja nekoliko podataka iz srednjoskolškog udžbenika istorije. Organizirati seminare, naučne skupove, potencirati radove na tu temu. Uložiti napor!