Imami Moutaz Charaf i Mehdija Demirović

Kao što je već uobičajeno svake prve subote u mjesecu, Bosansko-hercegovački islamski centar u Astoriji organizira tribinu, a naše vrijedne hanume prirede bogatu večeru. Tako je i pretekle subote, povodom 7. maja - Dana džamija, naš džemat je ugostio poštovanog musafira imama Moutaza Charafa iz New Jersey-a, koji je ujedno bosanski zet. Imam Charaf je zet uvaženog dr. Safeta Ćatovića, koji je iz najstarije generacije naših emigranata na ovom kontinentu. Imam Charaf je održao predavanje na temu: “Vrijednost vremena u Islamu” . U nadahnutom obraćanju između ostalog je naglasio:
Postoje mnogi šerijatski tekstovi koji govore o značenju i značaju vremena, a jedan od njih je kur’anska sura koja nosi naziv Vrijeme – El-Asr, u kojoj stoji: Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 1.-3.).
Zatim je uslijedio i komentar gore navedene sure uz mnoštvo primjera. Allah se zaklinje vremenom jer su u njemu pohranjene sve tajne života. U vremenu čovjek ostvaruje svoju sreću i doživljava nesreću; u vremenu živi zdrav i obolijeva; postaje bogat i osjeti gorčinu siromaštva. U stvari vrijeme ne počiva na nečemu što je samo po sebi veličanstveno, već je to blagodat koju čovjek može iskoristiti u dobru, a može je upropastiti čineći loša djela. To možemo objasniti na sljedećem primjeru. Kada bi čovjek upropastio hiljadu godina živjeći u grijehu, pa se iskreno pokajao Allahu, i nakon pokajanja ustrajao na Istini do svoje smrti, ma koliko to neznatan period bio, on će nastaniti vječni Džennet. Dakle, tada čovjek shvati da je najvrjedniji trenutak u cijelom njegovom životu od hiljadu godina, upravo onaj trenutak kad se pokajao, jer je to trenutak koji mu je obezbijedio vječni život i vječnu sreću. Zbog toga se Allah zaklinje vremenom, i podsjeća čovjeka da su noć i dan prilika koju čovjek ne bi smio propustiti. Vrijeme kao blagodat, bolje je od mjesta, jer je to čista blagodat u kojoj nema nedostataka, a onaj ko stradava u vremenu je čovjek koji ne iskoristi tu blagodat kako treba. Upozoravajući na važnost i značaj vremena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek se neće pomaknuti sa svoga mjesta na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvero: za mladost kako ju je proveo, za život u šta ga je potrošio, za imetak kako ga je stekao i kako ga je potrošio i za znanje koje je stekao, šta je s njim uradio.”
Kada čovjek spozna značaj i vrijednost neke stvari, onda se trudi da je sačuva i iskoristi na najbolji način, a njen nestanak i gubitak kod njega prouzrokuje žalost i tugu. Na takav način se iskreni vjernici odnose prema vremenu. Kada vjernik, na temelju Allahove objave, spozna i shvati vrijednost vremena, onda ulaže maksimum truda kako bi ga iskoristio u onome što će ga približiti Allahu.
“Vrijeme je zapravo ono od čega je satkan kompletan ljudski život, i ono je bit njegovog vječnog života koji će biti u znaku užitka i sreće ili u znaku vječne patnje. Vrijeme prolazi i plovi poput oblaka, i onaj ko ga iskoristi u pokornosti Allahu osjetit će slast istinskog života, a onaj ko vrijeme troši u griješenju, to vrijeme se uopće ne može nazvati životom, i za takvog je smrt bolja od života.”
Osim što je cjelokupan ljudski život skrojen od vremena, ono što vjernik posebno treba imati na umu, a na što nas islam stalno podsjeća, jeste vremenska ograničenost i kratkoća ljudskog života. Tako u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Život moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, malo je onih koji pređu tu granicu.”

A šezdeset godina u suštini je samo jedan tren. Ako tih šezdeset godina podijelimo na tri djela, vidjet ćemo da se prva trećina završava sa napunjenih dvadeset godina, a to je cvijet mladosti i period života koji većinu ljudi obmani i on pretežno prođe u igri, zabavi i udovoljavanju strastima.
Druga trećina se završava sa napunjenih četrdeset godina, a treća sa napunjenih šezdeset godina, i ako od tih četrdeset godina odbijemo vrijeme koje čovjek provede u spavanju, jelu i piću i privređivanju za sebe i svojuporodicu, kao i u liječenju ukoliko oboli, bit će nam jasno koliko malo života čovjek provede u ibadetu i pripremanju za vječnost.

Imam je takodjer naglasio: Islam nas uči da je vrijeme glavnica ljudskog imetka koju čovjek mora pametno uložiti i iskoristiti. U tom smislu su i riječi Hasana Basrija: “Čovječe, ti si zbir određenih dana! Znaj da, kada ode jedan dan, otišao je dio tebe.”
Zatim, osobina vremena je da brzo prolazi i da se više ne vraća. Prenosi se da je neki čovjek rekao poznatom učenjaku iz generacije tabiina, Amiru ibn Kajsu: “Želio bih da razgovaramo”, a on mu je odgovorio: “Zaustavi sunce da ne zalazi, pa ćemo razgovarati.”
Islam nam također skreće pažnju na još jednu važnu činjenicu koja se odnosi na vrijeme, a to je da nijedan čovjek ne zna kada će doći trenutak njegovog odlaska sa ovog svijeta. Taj trenutak svakom dođe iznenada. Zbog toga Allah, dž.š., u mnogim kur’anskim ajetima naređuje vjernicima da požure sa dobrim djelima i podstiče ih da im ne dosadi natjecanje u dobru.
Imam je citirao i Ibnul-Kajim el- Dževzijje koji je rekao: “Odgađanje je glavnica imetka svakog bankrota.”
Na pitanje autora ovog priloga, zbog načina, vremena i prostora u kojem živimo, gdje gotovo svako ponavlja da nema vremena, da li smo mi blagoslovljeni sa 24 sata u jednom danu i da li je to dovljno za izvršavanje svih naših obaveza tijekom dana? Imam Charaf je zaključio odgovorom da smo mi zaista blagoslovljeni sa 24 sata u jednom danu i da je dragi Allah kreirao sve u perfektnom stanju za svoj ummet tako i 24 sata u jednom danu.
Nakon predavanja imama Charafa kojem je svako prisutan pridao svoju kompletnu pozornost, uslijedilo je izvođenje nekoliko ilahija od strane unuka imama Charafa, Faruka Jakirlića, imama Džemaila Crnalića iz NJ, našeg imama Mehdije Demirovića i imama Charafa. Sve džematlije su horski pratili izvođenje ilahija.
Prije klanjanja jacije namaza, aktivisti FEBA-e, (Federation of Balkan association), to jest propagatori “Balkanštine” odnosno Balkanizacije, su iskoristili priliku i veliku prisutnost u džematu da bi izvršili kompjutersku prezentaciju i reklamiranje njihovog nadolazećeg balkanskog kampa za djecu i omladinu od 10 do 18 godina. Prezentacija se je sastojala od slijedećeg:
Da je to kamp za djecu i omladinu od 10 do 18 godina, da je njihov kamp drugačiji od drugih, (kako i na koji način nije objašnjeno), da su na programu i izradi knjige za kamp radili 34 studenta sa Balkana, da će svi prisutni u kampu raditi po tim uputstvima i učiti iz te knjige, da je svaki dan podijeljen na dva dijela, prvi dio za učenje, (čega i sta nije objašnjeno); drugi dio dana za obilazak znamenitosti i turističkih atrakcija New York-a… Vrijednost kampa je $1500, a da je ustvari besplatan, pa iako znamo da u Americi ništa nije besplatno. Lokacija je izviđački kamp u Blairstown (NJ), kamp za prvu grupu je od 20.juna do 10.jula a za drugu grupu od 11.jula do 31.jula.
Opet na pitanje autora ovog priloga, pošto se gotovo sve iz prezentacije svodilo na “balkanštinu”, da li se gospodin Jasavić, koji je nam je predstavio prezentaciju, osjeća “Balkancem”; rekao je kada ga neko upita kaže da je Bosnjak, a ne Balkanac! Na pitanje zašto propagira balkanštinu a ne osjeća se Balkancem? Ustao je Mustafa Džerahović, glavni propagator balkanštine u bosanskom-hercegovačkom džematu, i rekao da će on odgovoriti na to pitanje. Dotični gospodin je izbjegao odgovor na to pitanje, rekavši da se ne trebaju stvarati tenzije. Na pitanje, šta ce djeca učiti u kampu? Mustafa je rekao da će učiti o temeljima Islama! A to su po njemu: “da ne lažu i da ne kradu”. Što navodi na zaključak da su 34 Balkanca napisala knjigu o temeljima Islama i da će učesnici kampa učiti o temeljima Islama iz iste, a ujedno će oni biti i predavači.
Priznat ću da sam bio u velikoj dilemi, da li postavljati gore navedena pitanja i posebno na ovom mjestu, u bh. mesdžidu. Međutim, pošto su balkanski propagatori donijeli tu tematiku u našu Islamsku zajednicu ja zaista nisam mogao gledati i prešutjeti ono što se protura prema nama svima. Nakon svega što smo preživjeli zaista ne mogu da vjerujem da još uvijek postoje pojedinci koji žele da mi Bošnjaci iz jedine nam domovine Bosne i Hercegovine žrtvujemo sve što smo krvlju branili da bi prihvatili i bili prihvaćeni od drugih. Mi jesmo i uvijek ćemo biti braća sa svim muslimanima svijeta, a pogotovo sa našim komšijama iste vjere. Ali Bosna i Hercegovina da bude zamijenjena Balkanom i moja nacija da bude zamijenjena nečim drugim je izvan bilo kojeg razgovora i nema cijenu niti alternativu. U ovom slučaju sam gotovo siguran da pojedinci i organizacije koje rade na proturanju balkanštine su tu samo zbog materijalne koristi. Dalje, svijestan sam da ideja Balkanizacije ne dolazi od ovih gore navedenih mladih ljudi, ali nažalost, oni su (ne)svjesno realizatori tog projekta. Svijesni smo da glavna ideja Balkanizacije dolazi od drugih ljudi koji su u vrhu FEBA. O tome se već poodavno priča širom Amerike, pa i u samoj nam domovini Bosni i Hercegovini. Moj identitet, odnosno identitet mog naroda se nikada neće prodavati za bilo kakve financijske interese. Smatram da svi mi koji se borimo za naš nacionalni, kulturni i državni identitet moramo kolektivno raditi na ovome. Osobno zagovaram da se na ovu temu organizira okrugli sto u okviru KBSA na koji bi zvanično bili pozvani i zagovarači ove ideje da bi se otvoreno razgovaralo o tome i iskristalizirao zvaničan stav.
Dragi Allahu, gdje ovo još ima? Kada se u gotovo čitavom svijetu obilježava 11.juli - Dan genocida u Srebrenici, polaznici febin-og kampa bi roštljali i slavili otvaranje kampa uz zvuke muzike. U vrijeme kada nam je nacionalno i državno osviješćenje najpotrebnije, propagatori i plaćenici drugih država nam oblače, pored dejtonske, balkansku luđačku košulju. Gdje je ovdje Bosna? Gdje su ovdje Bošnjani? Kao Bošnjak koji je iz prve ruke prošao kroz genocidni pokušaj da se ime moje zemlje Bosne i ime moga bošnjačkog naroda izbriše za sva vremena, ne mogu a i neću nikada ostati ravnodušan na pokušaj “Balkanizacije” odnosno rasturanja Bosanske zajednice u Americi, što vodi nestanku moje države i mog naroda. Što je u konačnici ispunjenje genocidnog plana i cilja! Turska izgleda nije toga svijesna ili možda jeste?