Dubravko Borojević: Redizajniranje “nove Bosne” ulazi u završnu fazu; “rs” polahko prerasta u “državu u državi”, - otac svih bosansko-hercegovačkih Hrvata - Milorad Dodik konstantno poteže i proteže tezu o trećem entitetu, koji bio i formalno značio kraj cjelovitosti Bosne. Bošnjački političari su zbunjeni, razjedinjeni i šićarsko-rodbinski nastrojeni. Ovakvi kakvi jesu vrlo malo mogu pomoći sebi a još manje rješavati probleme svoje dijaspore u susjednim i dalekim zemljama.

Antimuslimanstvo, parola koja se konstantno i uporno ponavlja u miljeu europskog i zapadnjačkog svijeta, jedini je objedinjujući faktor koji integriše zapadnog čovjeka u hordu i determiniše njegovu svijest pripadanja toj hordi. Shodno tome zajednička nit povezivanja kršćansko-balkanskih naroda, je kao što se da i nazrijeti, upravo antimuslimanstvo, a u slučaju bosansko-hercegovačkih muslimana, ono ima i svoje ideološke korijene.

Ono što drugi narodi imaju kao Bogom dat emanet, bosansko-hercegovački muslimani treba da kriju, stide se, i sramežljivo se ispovijedaju o svom “istočnom grijehu”.

Bosanska politika se kostantno dovodi u relaciju i zagrljaj sa islamskim učenjem i uplivom imama u sami tok i određenje te politike, reisu-l-ulemi bosanskih muslimana se konstantno prigovara da upravlja i vodi tok bosanske političke scene, mada, često se zanemaruje uticaj drugih vjerskih zajednica i politički blic krieg koji djeluje unutar istih.

Još je Jovan Cvijić svojevremeno ustvrdio: ”Jasno se vidi da su pravoslavlje i srpska narodnost, čije je međusobno prožimanje otpočelo još od Sv. Save, potpuno stopili krajem XV veka”.

Sve balkanske pravoslavne crkve imaju podršku Ruske pravoslavne crkve čiji je cilj “jačanje jedinstva pravoslavnih naroda”. Povezanost pravoslavlja sa nacionalnim bićem vremenom je rezultiralo tj. transformisalo se iz vjersko etničkog identiteta ovih naroda u nacionalni identitet.

Simbioza vjerskog i nacionalng dobrim djelom je odredila odrastanje i sazrijevanje sveukupnog identiteta Slovenaca, a pogotovo Hrvata.

Uplitaj crkve u životnu svakodnevnicu i političku odrednicu hrvatskog bića je neupitna realnost koju niko ne nastoji osporiti i prerasta u jedan svojevrsatan kult... u hamajliju – privjesak skoro svakog Hrvata.

Ne ulazeći u raspravu o pederskoj nastranosti, zašto, kako i zbog čega su to što jesu... ali svi oni koji odobravaju i simpatiziraju se sa njima neka ih vode svojoj kući, neka tako pokažu solidarnost, neka ih napoje i nahrane... pa neka po svojoj kući i avliji prave pederske parade i orgije. (Foto by Enes Čelosmanović)

Podržavajući ovakva razmišljanja, mnogi suvremeni hrvatski intelektualci imaju u vidu činjenicu da se Katolička crkva u kontinuitetu hrvatske povijesti pokazala kao čuvarica duhovnosti i identiteta hrvatskog naroda.

Za ulazak Hrvatske u eurointegracijske unije često se naglašava njena kršćanska i katolička pripadnost, kao jedan od vrlo važnih, jakih i moćnih aduta.

Šta je sa Bosnom i njenim najbrojnijim narodom?
Ono što drugi narodi imaju, kao Bogom dat emanet, bosansko-hercegovački muslimani treba da kriju, stide se i sramežljivo se ispovijedaju o svom “istočnom grijehu”.
Svaki pokušaj ukidanja “rs”, prostora koji je na krvi i kostima nedužnog bošnjačkog čovjeka nastao, konstantno se usmjerava u pravcu stvaranja “bošnjačke Bosne”. Bošnjaci se na sve moguće načine nastoje obezvrijediti i eliminisati. Bošnjaci ne smiju postati apsolutna većina u Bosni, njihov broj se konstantno mora reducirati... za ovakve projekte sve metode su dozvoljene.... od same likvidacije, progona, silovanja, pa do samog ekonomskog zapostavljanja i srozavanja bošnjačkog moralnog bića.

Ekonomski program Bosne, pogotovo dio koji naseljavaju bosanski muslimani, još je u fazi “kupovine pelena”, gdje se vrlo malo investira, što svakako ima svoje dugoročne posljedice, kako političke tako i demografske.

Redizajniranje “nove Bosne” ulazi u završnu fazu; “rs” polahko prerasta u “državu u državi”, - otac svih bosansko-hercegovačkih Hrvata - Milorad Dodik konstantno poteže i proteže tezu o trećem entitetu, koji bio i formalno značio kraj cjelovitosti Bosne. Bošnjački političari su zbunjeni, razjedinjeni i šićarsko-rodbinski nastrojeni. Ovakvi kakvi jesu vrlo malo mogu pomoći sebi a još manje rješavati probleme svoje dijaspore u susjednim i dalekim zemljama.

Pionir Karadžićeve ideologije - Milorad Dodik nastoji da očuva “genocidno čedo” i uspostavi kontinuitet odrastanja fašistoidne tvorevine u srcu Europe, pred očima te iste Europe koja se proklamativno i deklarativno zaklinje u svoj demokratski poredak, bazdeći mržnjom prema svemu onome što predznak muslimansko nosi.
A mi još uvijek vjerujemo, u svojoj naivnosti se smiješimo osmjehu kurjaka, u njegovim kurjačkim očima ogled o sebi čitamo.

Pionir Karadžićeve ideologije - Milorad Dodik nastoji da očuva “genocidno čedo” i uspostavi kontinuitet odrastanja fašistoidne tvorevine u srcu Europe, pred očima te iste Europe koja se proklamativno i deklarativno zaklinje u svoj demokratski poredak, bazdeći mržnjom prema svemu onome što predznak muslimansko nosi. A mi još uvijek vjerujemo, u svojoj naivnosti se smiješimo osmjehu kurjaka, u njegovim kurjačkim očima ogled o sebi čitamo. Vjerujemo Europi i kada Srebrenicu izda, i kada embargo na uvoz oružja uspostave nadajući se da kraj “bosanskog endelusa” ubrzo dolazi; vjerujemo i kada fašista Mitterand u Sarajevo dolazi; vjerujemo i kada rat “zaustavljaju”;...

Vjerujemo Europi i kada Srebrenicu izda, i kada embargo na uvoz oružja uspostave nadajući se da kraj “bosanskog endelusa” ubrzo dolazi; vjerujemo i kada fašista Mitterand u Sarajevo dolazi; vjerujemo i kada rat “zaustavljaju”; vjerujemo i kada slike Muhammeda s.a.w.s. po otrcanim danskim novinama promovišu; vjerujemo i kada u Francuskoj hidžab zabranjuju; vjerujemo i kada po Holadniji istraga muslimana se odvija – onoj istoj koja je 7000 bosanskih muslimana kao kurbane fašistima “donirala”; vjerujemo kada musliman u Europi znači biti građanin drugog reda, kada životinja - kućni ljubimac ima više prava nego čovjek - musliman. Mi vjerujemo. Mi do boli vjerujemo i sebe se stidimo. Mi želimo da Europljani postanemo. Čitav smrad europski nama milom miriše, svu prljaštvinu europsku mi halapljivo upijamo, niti glas osude da dignemo - možemo da se zamjerimo...kome?
Bogu ili Europi!?

Kada nam za Ramazan gay parade osmisle, u centru Sarajeva, to nazivaju kulturnim događajem, vizom za EU, mnogi naši zvaničnici i novinari imenom muslimanskim - ponašanjem pederskim se utkuju da se pojave, da se slikaju, da pokažu svoju europsku orijentaciju - pedersku integraciju. Pročitah negdje da neke naše “ugledne” novine ajete iz Časnog Kur'ana po pederskoj zastavi ispisaše, nadmećući se da budu što veći Europejci i silnijii pederi; usput rečeno da gl. urednik tih novina, davnih dana je izašao iz insanskog obličja tako da se i ne trudi da će ga i pederi prihvatiti.

Ne ulazeći u raspravu o pederskoj nastranosti, zašto, kako i zbog čega su to što jesu... ali svi oni koji odobravaju i simpatiziraju se sa njima neka ih vode svojoj kući, neka tako pokažu solidarnost, neka ih napoje i nahrane... pa neka po svojoj kući i avliji prave pederske parade i orgije.

Zar čovjek koji je građanin sela Luga da pravi paradu samo zato što je stanar tog sela, zar stočar samo zato što je stočar da pravi paradu, mehaničar da pravi paradu, doktor, inženjer... da svi pravimo parade samo zato što jesmo to što jesmo. Ljudska nastranost nema granica, mada svi oni koji saportuju ove akcije daleko su gori od onih koji ih vode, to su prave PEDERČINE, i kao takvi bi prevashodno trebali da se liječe. Muslimanski svijet, pa samim tim i svijet bosanskih muslimana je ostavio svoju vjeru a ona mu je dostojanstvo i čast. Mogući uzrok za to je brza kapitalistička evolucija zapadnog svijeta, prihvatanje tog komfora - pa čak i samo pretjerivanje u tom lažnom svjetlu i tonu od novca, od mnogih tzv. muslimanskih lidera sve u cilju osmišljenog i lagahnog potkopavanja Islama kao posljednjeg i jedinog izvora morala.

Čovjek je zaista stvoren u najljepšem svjetlu, jedina znana vrsta koja razlučuje dobro od zla, vrsta koja može da istinu o sebi da čita, oglede o sebi da pravi, da radi i odlučuje po svojoj volji, ali će račun o tome Stvoritelju svome morati jodnog momenta da uspostavi. Čovjek je stvoren u najljepšem obliku, ali svaki pokušaj da zaniječe svoga Stvoritelja, sklada i reda koji je Stvoritelj uspostavio dovodi ga do najnižeg životinjskog stepena.