Web magazin Bošnjaci.Net najoštrije osuđuje presudu specijalnog vijeća sudije Milenke Žižić u Višem sudu u Podgorici, kojom su oslobođeni devetorica crnogorskih zločinaca, pripadnika MUP-a Crne Gore. Spomenuti sud oslobodio je zločince odgovornosti za zločin nad 83 bošnjačka civila, koji su za vrijeme srpsko-crnogorske genocidne agresije na BiH, u pokušaju pronalaženja utočišta u Crnoj Gori 1992. godine, pohapšeni i deportovani zloglasnim genocidnim hordama Radovana Karadžića. Nakon teških zlostavljanja svi na najzvjerskiji način poubijani. Za sudbinu njihovih posmrtnih ostataka se i dandanas ništa ne zna.

Kao pripadnici bošnjačkog nacionalnog korpusa zgroženi smo Presudom od 29. marta 2011., kojom su zločinci oslobođeni optužbe za, kako su nazvali “nezakonito preseljenje, odnosno deportaciju Muslimana i Srba, građana BiH vlastima Republike Srpske u maju 1992. godine“. Sudija Milenka Žižić u presudi je naglasila da su okrivljeni (zločinci) postupali po naredbi iz telegrama tadašnjeg ministra MUP-a Crne Gore Pavla Bulatovića, koji jeste jedna od ključnih karika u ovom zločinu, ali je pod sumnjivim okolnostima umro prije nekoliko godina. Što navodi na konstataciju da je Sudsko vijeće u dogovoru sa odgovornim crnogorskim vlastima krivicu svalilo na mrtvaca. Ipak da naglasimo da je spomenuto ministarstvo i sam ministar Bulatović bio pod ingerencijom tadašnjeg premijera CG Mila Đukanovića, koji je uz tadašnjeg predsjednika CG Momira Bulatovića i predsjedavajućeg Skupštine Svetozara Marovića, bez sumnje najodgovorniji za ovaj zločin nad nedužnim bošnjačkim civilima. Dakako, oni su izbjegli sudsku pravdu u Crnoj Gori. Ali zašto šuti Tužilaštvo za ratni zločin u BiH nad čijim građanima je počinjen spomenuti zločin? Do kada će šutjeti tzv. predstavnici Bošnjaka u BiH dok se nepravda nanosi žrtvama, njihovim porodicama i cijelom korpusu?!

Nakon ove presude još jedan autohtoni crnogorski zločin sa svim segmentima genocida, gurnut je još dublje pod krvavi tepih vladajućeg zločinačkog i mafijaškog režima, koji je prodro u sve pore društva, dok je sudstvo najbolji primjer toga. Crnogorski policajci oslobođeni su odgovornosti za ratni zločin hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH. Krivaca nema, kao što nije bilo krivaca u zločinima i etničkom čišćenju Bošnjaka pljevaljske Bukovice, i isto tako kao što niko nije odgovarao za zvjersko mučenje i protivrpravnu robiju bošnjačkih prvaka u Crnoj Gori koji su 1994. godine uhapšeni u akciji „Lim“.

Opet, dok se ovih dana sahranjeni kosti rhm. Jusufa Rastodera, još jednog od ubijenih Bošnjaka, ovog puta zločina otmice u Štrpcima, zločina za koji su odgovarali samo Ranisljaveljević i Lukić, donešena je sramna, šokantana, oslobađajuća presuda za zločin nad bošnjačkim civilima, izbjeglim građanima BiH.

Jasno je da su devetorica bivših policajaca optuženih i upravo oslobođenih za ratni zločin deportacije bili samo izvršioci a ne nalogodavci zločina. Nalogodavci ne samo da nisu optuženi, već ih sudstvo i tužilaštvo nisu smjeli ni pozvati kao svjedoke, a kamoli ih procesuirati.

Procesima Bukovica, hapšenjem i deportacijom - Crna Gora je dotakla dno dna. Oslobađajuće presude za zločin u Bukovici i hapšenje i deportaciju, pokazuju svu licemjernost zvanične crnogorske politike, koja tobože vrvi od izvinjenja i pokajanja. Ovaj, čak od same države priznat zločin tako ostaje još jedan u moru onih za kojih krivaca nema, a koji su se permanentno dešavali nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Istim onim Bošnjacima koji uprkos svemu, na svakom koraku pružaju bespogovornu podršku toj istoj državi i tom istom fašističkom režimu. Historija se ponavlja kao farsa a Bošnjaci Crne Gore su konstantne žrtve nad kojima se mogu vršti zločini bez kazne. Kakva je razlika između svojevremenog zločina genocida u Plavu i Gusinju (1912-13 i 1919.), Šahovićima (1924.), Bihoru (1941- 45) , ili ovih u posljednje dvije decenije?

Sve to bošnjačka političko-intelektualna elita u Crnoj Gori, bošnjačka udruženja, vijeća/ savjeti i stranke, i ostale institucije i organizacije (čast izuzecima) posmatraju nijemo. Ili, što je još gore, daju podršku upravo režimu koji je ubijao njihove sunarodnike. Sramota!

Srami se, Crna Goro; sramite se predstavnici Bošnjaka u Crnoj Gori. Nastavite robovati katilima svoga naroda i kolaborirarajte sa njima dok nanose nepravdu žrtavama i cijelom narodu!

Pozivamo Bošnjake da dobro upamte zločince Bulatovića, Đukanovića, Marovića; /Pavla Bulatovića i Damjana Turkovića koji nisu među živima/, te i oslobođene u ovom procesu:
Boško M. Bojović, bivši šef SDB-a Crne Gore, pomoćnik ministra policije resora javne bezbjednosti Milisav Mića Marković, Radoje B. Radunović, bivši načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom, Milorad M. Ivanović, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi Milorad D. Šljivančanin, načelnik SDB-a u Ulcinju Božidar J. Stojović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Lj. Glendža, službenik resora SDB-a u Herceg Novom Duško D. Bakrač i Branko I. Bujić, načelnik Centra bezbjednosti u Baru. Svi su oslobođeni optužbe da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1 Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije.

Tim Bošnjaci.Net