Vjerovatno ne postoji niti jedna zemlja na svijetu koja je odigrala više historijskih utakmica od naše. Kada su klubovi u pitanju tu je ista situacija. Nikada u, naprimjer njemačkim medijima, nećete pročitati da Bayern, Borussia ili njemačka reprezentacija igraju historijsku utakmicu, ili u španskim da Real ili Barcelona igraju takvu utakmicu. To je moguće samo kod nas.

Iz mora historijskih utakmica možemo izdvojiti samo neke. Ona prva je svakako bila u Tirani protiv Albanije kada smo prvi put igrali kao nezavisna država, nakon toga je uslijedila u Zenici protiv Albanije prva domaća. Nakon toga ih je bilo još mnogo, svaka na svoj način je bila važna.

Protiv Hrvatske smo igrali u Bologni, jer nismo još uvijek imali stadion na kojem su se mogle igrati kvalifikacijske utakmice. Nakon toga smo igrali protiv Italije prvu u Sarajevu i pobijedili, pa je došla Grčka, protiv koje smo igrali prvu domaću kvalifikacijsku. Tada je lila nezapamćena kiša na ovim prostorima, ali je Koševo opet bilo krcato.

Utakmica protiv Danske, kada smo ih dobili sa 3:0 uz dva gola Elvira Bolića, probudila je nadu da možemo na SP u Francuskoj. Nakon toga su se igrale utakmice protiv Danske na Koševu kada smo jednim golom mogli na EP u Portugalu, pa ona u Beogradu protiv Srbije kada smo ganjali baraž za SP u Njemačkoj 2006, pa protiv Portugala u baražu prije manje od dvije godine itd.

Ovo su samo neke od "mali milion" onih utakmica koje smo zvali historijskim, ali, uz dužno poštovanje prema svim ovim utakmicama, mi sutra igramo drugu historijsku utakmicu koja će odlučiti o budućnosti našeg nogometa. Kažem drugu, a poveznica između njih dvije je da su obje odigrane van zelenog terena.

Prva se odigravala širom Evrope i svijeta početkom devedesetih godina kada su naše legende uz pomoć ljudi iz Saveza lobirale da nas FIFA primi pod svoje okrilje, što je i učinjeno. Tu bitku smo dobili i svi smo bili sretni, a u sutrašnju ulazimo kao potpuni autsajedri.

Ukoliko sutra delegati na Skupštini Saveza odbiju usvojiti novi Statut, onda nam slijedi suspenzija, tu je sve jasno. Za razliku od ljudi koji su dobili prvu bitku za bh. nogomet, sutra će "na teren" neki drugi ljudi, oni za koje možemo reći da su "neiskusni", jer u nogama nemaju mnogo pravih utakmica.

O sudbini Želje, Sarajeva, Borca, Veleža, Zrinjskog i drugih naših klubova i reprezentacije sutra će odlučivati ljudi koji imaju manje odgledanih utakmica na TV-u nego što jedan Safet Sušić ima odigranih utakmica. Nažalost, ali tako je.

Sve utakmice, bez obzira na pobjede i poraze, koje su Kodro, Bolić, Baljić, Hibić, Salihamidžić, Konjić, Mujčin, Barbarez, Katana i drugi igrali nekad ili Spahić, Džeko, Salihović, Ibišević sad izgleda da ne vrijede nikome osim navijačima koji su odvajali od usta da bi ih gledali na Parkenu, Marakani, Maksimiru i drugim stadionima širom svijeta.

Samo jedna utakmica je bitna. Sutra se najveća utakmica bh. nogometa igra za stolom hotela Holiday Inn, gdje će čelnici Saveza uz obilne količine jela i pića, naravno, kupljenog našim parama, odlučiti o sudbini našeg nogometa ili fudbala, svejedno je.