Bošnjački štand na 28. Festivalu migracija, kultura i građanstava Luksemburga

Prošlog vikenda (19. i 20. marta), u Luksemburgu je održan 28. po redu Festival migracija, kulture i građanstva. Paralelno se odvijao i 11. po redu Salon knjige i kultura. Bošnjaci u Luksemburgu su se svojski potrudili i doprijenijeli da sadržaj Festivala bude znatno obogaćen programom koji je se veže za njihov identitet. Cilj ovog priloga je da upoznam cijenjeno čitateljstvo sa detaljima nekoliko aktivnosti koje su privukle posebnu pažnju.

Susret direktora Direktorata za konzularne poslove u dijaspori sa predstavnicima bošnjačih udruženja
Subotnje prijepodne je nagovijestilo da nas čeka vrlo ispunjen dan. Naime, novoosnovano udruženje, koje prvenstveno okuplja Bošnjake crnogorske državljane trenutno nastanjene u Luksemburgu - "Cooperation Luxembourg-Montenegro", iniciralo je sastanak između nevladinih udruženja čije članstvo, ili barem jedan njen dio, potiče sa prostora Crne Gore na jednoj strani, i vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za konzularne poslove i dijasporu Ivana Milića na drugoj koji je ujedno i sajvetnik ministra za međunarodnu saradnju. Pored nabrojanih, sastanku je prisustovalo i nekolicina slobodnih intelektualaca. Nakon uvodne riječi predsjednika udruženja inicijatora, gospodina Munira Ramdedovića, riječ je preuzeo gospodin Ivan Milić. Tokom svog izlaganja koje je bilo vrlo kratko, jer kako je gospodin Milić i naglasio, želja mu je bila da sastanak protekne u interaktivnom ambijentu, prisutne je upoznao sa par važnih informacija, od kojih bih izdvoio podatak da će Vlada Crne Gore po prvi put u svojoj historiji usvojiti zakon o dijaspori; da ćemo najvjerovatnije ubzo dobiti i konzulat Crne Gore u Luksemburgu, te da postoji želja i nastojanje da se u dogledno vrijeme, također u Luksemburgu, organiziraju dopunski časovi crnogorskog jezika, što bi uslijedilo kao rezultat suradnje luksemburških i crnogorskih zvaničnika. Nakon toga, uslijedila su pitanja i komentari prisutnih, putem kojih je posebno izražena zabrinutost zbog kršenja zakona o popisu stanovništva od strane crnogorskog zavoda za statistiku - Monstata. Gospodin Milić je odgovorio da je najavljeni popis u Crnoj Gori statističko a nikako političko pitanje za tamošnju Vladu, na šta mu je odgovoreno da, ukoliko je samo statističko pitanje, zbog čega se onda popis ne obavi po ugledu na popis u Luksemburgu koji je trenutno u toku, a gdje se ni u jednom trenutku ne pita za nacionalnu ili vjersku pripadnost luksemburških građana.

Druženje sa bošnjačkim piscima Pred književne susrete Isnam Taljić, Mirsad Arnautalić i predstavnici Unije Mladih aktivista

Književni susreti

Nakon toga, gospodin Milić je upoznat ili pak podsjećen na podatak da je ogromna većina crnogorskih državljana koji borave u Luksemburgu bošnjačke nacionalnosti kojima je maternji jezik bosanski, tako da u skladu sa tom činjenicom, sugerišu da bi prvenstveno bilo potrebno organizirati časove bosanskog jezika, te u krajnjoj mjeri, kao eventualno kompromisno rješenje časove maternjeg jezika, jer bi u protivnom projekat organiziranja dopunskih časova crnogorskog jezika za Bošnjake u Luksemburgu naišao na neodaziv bošnjačke djece i kao posljedica toga bi bio osuđen na propast. A sve bi to kao rezultat imalo nenamjensko trošenje, ili bolje rečeno bacanje novca. Gospodin Milić se donekle složio sa konstataciom, te je posebno uzeo u razmatranje ideju o organiziranju časova maternjeg umjesto crnogorskog jezika. Neko od prisutnih je u tom trenutku pozvao da se ne politizuju određena pomenuta pitanja, na šta je predstavnik jednog od prisutnih udruženja odgovorio opaskom - "politika da se bavi nama, a mi da se ne bavimo politikom", što je izazvalo smijeh prisutnih. Kraj sastanka je bio posvećen razgovorima o ekonomskim pitanjima i razvoju Crne Gore, te najavljenoj obnovi aerodroma u Beranama.

I pored neslaganja i različitog pristupa određenim "problemima", sastanak je protekao u vrlo upoštenoj i prijateljskoj atmosferi, čemu je zasigurno doprijenijela kako otvorenost predstavnika bošnjačkih udruženja, tako i pokazana spremnost od strane gospodina Milića da sasluša naše kritike, komentare i zahtjeve.

Književni susreti
Popodnevne aktivnosti su bile ispunjene književnim susretima. U organizaciji Unije mladih aktivista, džemata grada Escha, Bošnjačko-demokratskog Fonda i Islamskog centra u Luksemburgu, upriličen je književni susret na kojem su učešće uzeli naši renomirani pisci Isnam Taljić i Fahrudin Sinanović. Pored njih, priliku da svoj spisateljski rad približi publici je dobila Safeta Osmičić iz Holandije. O književnom opusu Isnama Taljića govorio je muderis Mirsad Arnautalić. Moderator skupa je bio gospodin Enver Korać. Čitani citati iz knjiga pomenutih književnika su simultano prevođeni na francuski jezik, što je pružalo priliku da se sa njihovim pisanjem upoznaju ne samo osobe bosanskog govornog područja, već i oni koji vladaju francuskim jezikom. Nekoliko sati kasnije, održan je drugi književni susret. Ovoga puta u organizaciji poznatog bošnjačkog pisca i pjesnika koji već duži niz godina boravi u Luksemburgu - gospodina Faiza Softića. Gosti susreta su bili poznati sandžački pisac - Redžep Nurović, zatim ništa manje poznati sandžački pjesnik - Fehim Kajević, gost iz Bosne - Goran Samardžić, te lokalni, do sada nedovoljno afirmirani bošnjački pisci - Sead Ramdedović i Remzija Hajdarpašić. Moderator skupa je bila počasni konzul Bosne i Hercegovine u Luksemburgu, gospođa Mubina van Veen-Isovic. Skup je bio možda i najposjećeniji od svih književnih susreta koji su se odvijali tokom Festivala, na kojima su pored naših pisaca iz Bosne i Sandžaka, učešće uzeli i pisci i pjesnici iz Senegala, Španije, Iraka, Poljske, Italije, Francuske, Kolumbije, Portugala, Irana, Albanije, Kosova, Belgije, i naravno zemlje domaćina - Luksemburga.

Štandovi
Na Festivalu je bilo prisutno oko 300 štandova raznih udruženja, političkih partija, vjerskih zajednica, i državnih servica i institucija. Bošnjacima je posebnu pažnju privlačio štand Islamskog Kulturnog Centra sa Mamera, štand džemata "Le juste milieu" (Srednji put), štand udruženja "Prijateljstvo Luksemburg - Crna Gora", štand udruženja "Bošnjačko-demokratski Fond", te štandovi udruženja koja okupljaju Albance sa prostora Albanije i Kosova. Ovisno od štanda, na njima su posjetiocima, kojih je ove godine bilo oko 20 000, nuđeni specijaliteti naših domaćih kuhnji, informacije o udruženju za štandom, informacije o našoj kulturi, vjerska literatura, ručni radovi, pa nažalost i alkoholna pića. Žalosno je bilo, da ne kažem mizerno, vidjeti ambasadora republike Kosova kako se sa ponosom fotografira u "zagrljaju" sa vinskim i rakijskim bocama, sa čime je valjda imao namjeru da pokaže kako Kosovo ima itekako šta da ponudi evropskim ljubiteljima alkohola. U tom pogledu su se propisno obrukali i Bošnjaci na 2 druga štanda. Dok crnogorska zastava sa krstom visi poviše glave, prisutnima se ispod nosa nudi crnogorsko vino . Nedostajale su još gusle da znatiželjnici dobiju potpuni ugođaj. Takav je ambijent vladao i na jednom drugom štandu, samo što je umjesto crnogorske visila bosanska zastava. Pa umjesto sa tufahijom, halvom i harčalijama, Bošnjaci se predstavljaju sa vinom, dajući na takav način potpuno pogrešnu i iskrivljenu sliku, svakom znatiželjnom posjetiocu Festivala, o našoj kulturi življenja. Nadati je se da će sljedeće godine biti nešto originalniji, pa će se na njihovim štandovima umjesto poganog vina naći jardum ili pak raso, što da ne, pa da se jednom za svagda otrijeznimo od našeg kompleksa manje vrijednosti.

I pored određenog broja nedostataka, ovogodišnji Festival migracija, kulture i građanstva bih ocijenio uspješnim i informativno-stimulativnih za njegove posjetioce. Što se Bošnjaka tiče, nadam se da će njihova prisutnost i učestvovanje na multikulturalnim susretima ovakve vrste, doprijenijeti da što prije svate da nije potrebno da imitiramo druge, posebno u onom što i oni ocjenjuju kao loše, kako bi nas isti prihvatili, već da radimo na smanjenju naših kompleksa i strahova, tako što ćemo brižno njegovati naše posebnosti, uz spremnost i želju da prvenstveno upoznamo a zatim i prihvatimo drugog i drugačijeg. U skladu sa tim, neka zaljučak ovog priloga, i moto našeg sljedećeg učešća na Festivalu bude u skladu sa porukama koje slijede - Budimo ono što jesmo jer nas ni drugi neće prihvatiti sa onim što u biti nismo. Prestanimo da glumimo tuđu kulturu već živimo punim plućima našu.