Jedan dugi vremenski period Bošnjaci su kroz školski sistem, putem falsifikovanja historijskih činjenica, uzimanjem kojekakvih legendi kao nepobitnih istina, ubjeđivani da oni nemaju svoje sopstveno porijeklo, svoju prošlost, već da su oni islamizirani Sloveni (Srbi će reći “Srbi muslimanske vjeroispovjesti”, a Hrvati će reći da su Bošnjaci “cvijeće hrvatskoga naroda”) i da njihova historija počinje dolaskom Osmanlija na ovim prostorima.


Sulejman Aličković: Ovakve tvrdnje su najveći falsifikati koje nauka poznaje. Koja je to historija ako svoje temelje zida na Šarcu Kraljevića Marka i vile Raviojle, čak i to ime vile nije iz Slovenskog jezika nego je preuzeto od Kelta. A Kelti su boravili na Balkanu u trećem vijeku prije nove ere. Bošnjaci nisu isključivo i samo isključivo islamizirani Slaveni, a niti Srbi. I to je jednostavno nauka dokazala. Jer u pokazateljima “Igneae” pokazuje koliko je do sada bilo jada i bjede u historijskim hipotezama i njihovim protagonistima.

Sandzak-x: Zbog ovakvih tvrdnji od strane komšijskih nam naroda Bosna i Bošnjaci su stavljeni u jedan vrlo nezavidan položaj, primorani da dokazuju svoje porijeklo kako bi ugasili želje i motive onih koji smatraju da polažu historijsko pravo nad teritorijom Bosne, i nad Bošnjacima kao njihovom inovernom “braćom Slovenima”.

Jedan od sandžačkih stećaka

Sulejman Aličković: Mislim lično da su Bošnjaci tek sada dobili priliku da oni budu ti koji će istinom koju napišu opovrgnuti sve one nebuloze od strane i jednih (Sprpskih historičara) i onih drugih (Hrvatskih ). Svi oni su u svojim radovima pokušavali dokazati da historija Bošnjaka počinje dolaskom Osmanlija. Niko od njih nije htio da se dohvati prave istine, da samo pogleda prve Deftere Sandžak Bosne i vidi svu istinu.

Normalno ta istina je za nih bolna, jer negira samo postojanje Srba i Hrvata na toj teritoriji. Osmanlijski defteri bilježe dvije konfesije: Krišćane (katolike i grčko istočna vjera) i Kristjane (bogomile), što je nepobitan dokaz postojanja Bosanske crkve na teritoriji Bosne i Sandžaka. Kao što i u mojoj Knjizi Bogomili Sandžaka (osvrt na historiju Bošnjaka Sandžaka) tvrdim da mi Bošnjaci nismo neka društvena pojava, neka balkanska izmaglica, da su naši korijeni duboki, i da imamo i svoj jezik, svoju zemlju, svoju kulturu i vjeru, u srednjem vjeku vjeru bosansku, poslje koje prihvatamo islam. Ako smo kroz historiju prelazili iz imena u ime ne znači da nemamo korijene.

Sandzak-x: S druge strane, neki albanski historičari smatraju da su samo Albanci pravi potomci Ilira na Balkanu, i da kao takvi imaju historijsko pravo na određene teritorije na kojima danas žive Bošnjaci (veći dio Sandžaka).

Sulejman Aličković: Rezultati Igneae – Švajcarski institut, pokazuje nešto sasvim suprotno od ove tvrdnje Albanskih historičara, a i svih ostalih komšija. U samoj strukturi stanovništva Bosne i Sandžaka Iliri učestvuju sa 40 posto, Germani sa 20 posto, Goti i Slaveni sa 15 posto, Huni sa sest posto i Tračani sa četiri posto. Pogledajte rezultate Albanaca i vidjećete da oni imaju samo 37 posto ilirskih gena. Sandžak jeste etnički miltikulturna sredina ali na njoj ne žive Slaveni, niti Srbi već potomci Ilira. A ko je pravi potomak Ilira to se vidi u rezultatima Igneae. Ako samo primjenite lingvistiku u onomastici Sandžaka vidjećete da su ovi rezultati još ubjedljiviji nego što su i rezultati Igneae. U samoj Onomastici Sandžaka koja nije ni do dan danas kompletno urađena sadržani su mnogi problemi, jer kada se oni riješe vidjeće se da su korijeni Bošnjaka jako duboki i jedni od najstarih, koji dosežu i u vremenu prije nove ere i koji se mješaju sa starim kulturama Ilira, Rimljana, Kelta, Gota, Slavena – svih onih naroda koji su prolazili Balkanom. Sve je ovo samo historiski kontekst u bošnjackom etničkom biću.

Sandzak-x: Ono što najviše smeta ovakvim falsifikatorima historije jesu nekoliko nepobitnih materijalnih dokaza, koji su, na njihovu žalost, uspijeli odoljeti zubu vremena i danas svjedoče o jedinstvenoj i neovisnoj historiji Bošnjaka na cijeloj teritoriji na kojoj danas žive Bošnjaci kao autohton narod.

Samostalna Bosanska (bogumilska) crkva, bosanski jezik (najstariji sačuvani dokument na bosanskom jeziku je “Povelja Kulina Bana” iz 1189. godine) , stećci, kao i najnovija genetska mapa Evrope najbolji su argumenti protiv onih koji negiraju naš jezik, historiju i kulturu.

Sulejman Aličković: Prvu vjest o postojanju Bogomila poslao je zetski knez Vukan – katolik 1199. god. i obavjestio papu Inocentija III . Sve ovo što ste gore naveli potpuno je tačno. Samo bih još podsjetio da su gnostici stigli mnogo ranije na Balkan sa Bliskog Istoka, da li samo Podunavljem ili su došli i Vardarskom dolinom preko Kosova, Sandžaka i Bosne i dalje na zapad. Možemo svim ovim činjenicima potkrjepiti mišljenje da su bogomili obnovitelji gnosticizma u srednjem vijeku, potekli mnogo prije nego Patereni u Italiji, Katari u Fancuskoj. Zahvaljujući izolovanosti ruralnih sredina Gore, Sandžaka, Bosne mnogi običaji su se sačuvali u jeziku, kulturi i tradiciji bošnjačkog narda.

Bošnjaci su imali svoje dobre kristjanice koje su se bavile liječenjem pojedinih bolesti, a koje su prenijele na svoje potomstvo koje je prihvatilo islam. Običaj livenje strave, gašenje ugljevnja, bilježenje trava kao i vjerovanje da bolesnik zaspi u pojedine bogomilske ćelije (Ćelija u selo Paljevo) biće izliječen od bolesti koje boluje. Svi ovi običaji se obavljaju i danas iako islam to zabranjuje. Bošnjaci su svoje običaje prenosili sa koljena na koljeno iz svoje pradedovske vjere.

Sandzak-x: Ovaj put zadržat ćemo se na stećcima obzirom da je naš sagovornik, istraživač etnolog gospodin Sulejman Aličković, istraživao postojanje ovih kulturno-historijskih spomenika i u Sandžaku.
Možete li nam reći, na samom početku, šta su to stećci, i da li su pored srednjovjekovne Bosne bili karakteristični i za neke druge narode na Balkanu?

Sulejman Aličković: Graditeljsko nasljeđe: stećci u selima u dolini rijeke Ibar, sela na Pešteri, u dolini rijeke Lima, bogomilska ćelija u Paljevu i slično, važan su artefakt koji navodi na zaključak da je riječ o kulturnim i kultnim tragovima bogomila.
Stećak, uobičajeni naziv za kamen nadgrobni spomenik, bilig (bilizi) mramorovi, grčki mnimurioni, lat. momoria – uspomena, sjećanje. I tako i danas neki toponimi, tamo gdje su stećci narod naziva mramorje.

Stećci nadgrobni spomenici najsnažnija su kulturna i umjetnička pojava srednjovjekovne Bosne, biljeg su jednog vremena i prostora. Stećcak je oličenje i velika tajna gorštaka Bošnjaka. Stećak je simbol kraljevine Bosne. Stećak je rasprostranjen tamo gdje se prostirala srednjevjekovna Bosanska država.

Postoji više vrsta stećaka: Sljemenici, sanduci, ploče, spomenici u obliku stuba. U vezi sa tim korišten je kamen vapnenac zato što je tog kamena bilo najviše, medjutim korišten je kamen siga, mermer ili kamen koji je bio dostupan.Možda je potrebno reći i to da za pojam stećka nije od uticaja okolnosti da li je stećak obrađen ili posjeduje reljefne ukrase, natpise. Na stećke se mora gledati kao na srednjevjekovne nadgrobne spomenike koji su građeni od kamena, bez obzira da li su klesani ili, amorfnog izgleda.

U određenim vremenskim i geografskim uslovima stećak je klesan, ali je bilo vremena i kada se to nije radilo.Također je mogao stećak biti sa postoljem ili bez njega.Visina se kreće od 30 cm (ploča) pa do sljemenika, stuba koji je sličan nišanu.

U nekom stubu stećku je isklesana rupa i to baš onim prvim kada su iz vjere bosanske prihvatili Islam, to udubljenje je služilo da se upali lojanica jednom godišnje što je preneseno iz vjerovanja prijedhodne vjere. Sve ovo je rađeno uz dozvolu Sultana. Obično je to na prvom stećku, jer već na sljedećim se ne pojavljuje ovakav običaj.

Mnogi stećci na sebi imaju ukrasne motive koji su vesti majstori – klesari urezivali i simbolički označavali. Glavni ukrasi motivi na stećcima su podignuta ruka, rozeta, polumjesec, trake, dijognale, pletenica, grozd i loza, kolo, lukovi, ljiljan, simbol krsta, svastike, zvijezda, jabuka, konjanik, lov, glave, figura itd.

Sandzak-x: Na koliko lokacija u Sandžaku ste pronašli tragove stećaka i gdje?

Sulejman Aličković: Ovdje je veoma interesantno da naše svako selo ima svoje staro selo. Baš u tom djelu starog sela nalaze se nekropole sa stećcima. Obišao sam skoro sva sela u Tutinskoj opštini, jer nju niko nije istraživao, mnogo vremena i pešačenja je bilo potrebno. Nekada se moralo ići po šumama u kojima se krije tajna i mnoge druge lokacije. Inače na svim teitorijama opština Sandžaka postoje stećci od Priboja, Prijepolja, Nove Varoši, Sjenice, Novog Pazara, Tutina, Rožaja, Berana, Plava, Bijelog Polja, Gusinja, Brodareva, Pljevalja.

Inače sam lično obišao sljedeće lokacije planina Veprnja u Blizini Ribarića, Preslo,Culije, Mojstir, Karadže, Kelepolje, Crniš, Vrapce, Dedilovo, Goševo, Jablanica, Vrba, Draga, Špiljani, Maljevci, Kominje, Paljevo, Biohane, Kocarnik, Vele Polje, Žirče, Kovače, Raduhovce, Orlje, Konice, Melaje, Boroštica, Đerekare, Ugo, Detane, Godovo, Izrok, Aljinovići, Rudja, Cukote,Gurdijelje, Crnoce, Ljeskova, Jarebica, Bujkovice, Raduša, Vrujci, Župa, Lukavica, Pruzanj.

Stećci su uništeni po riječima mještana Gostun, Dučevo, Banočica, Janca,Bijele vode, Naboje, Biševo, Radmanci, Petrova crkva kod Novog Pazara, Donja Vapa, na putu Čitluik-Cetanoviće,Tuzinje itd.

Sandzak-x: Otkuda oni tu?

Sulejman Aličković: Bošnjački korijeni utemeljeni su u integralnu kulturu ne samo države Bosne i Hercegovine, već svakako i u Sandžaku.
Bošnjačka kultura – njena historija, arheologija, jezik sve je i nasljeđe Bošnjaka Sandžaka. Kao što je poznato Tvrtkova bosanska država na istoku se širila sve do Kosova. Kako bilježi Fon J. Hamer u knjizi “Osmansko carstvo” Kosovka bitka se 1389. god dogodila na Bosanskoj zemlji. Inače progon i masakar bogomila počinje mnogo ranije, čak car Dušan donosi zakon (član 85) gdje objavljuje rat (babunima) bogomilima. Naravno i poslije cara Dušana Bošnjaci ostaju da žive na svojoj zemlji i ostavljaju neizbrisive tragove svog postojanja .Stećak izrazito pripada bosanskoj kulturi, iako ga uvjek komšije svojataju, a sve u cilju politike i negiranja bošnjačkog korpusa. Možemo reći tmo gdje su Bošnjaci vijekovima tamo su i stećci.

Sandzak-x: Koliko su oni slični onima u Bosni?

Sulejman Aličković: Sva dosadašnja istrazivanja dokazuju da su potpuno slični onima u Bosni. Nepostoji razlika stećka u Bosni i Sandžaku.

Sandzak-x: Postojanje stećaka u Sandžaku je dakle nepobitno. Šta time možemo dokazati?

Sulejman Aličković: Ovo samo dokazuje da smo jedan narod i da su nam isti korjeni nekada u vjeru bosanasku, a kasnije prihvatanjem Islama, bez obzira na današnje granice, ista nam je kultura, jezik i vjera. Sve to govori da smo jedan narod. I ne samo postojanje stećaka već i Ilirskih tumulusa (gromile kamene, grobne humke) sve je to jedno pored drugog, a tu odmah uz njih i nišan. Zar naše epske pjesme nisu ocjenjene kao najljepše u Evropi. Ovdje bih napomenuo još jednu veoma važnu poruku za sve Bošnjake osobito Bošnjake Sandžaka, za njihovu historiju i njihove korijene, te očuvanje njihove integralne kulture (jezika,tradicije,opstanka) veoma je značajno zabilježiti onomastiku Sandžaka. Za ovaj naučni projekat moguće je formiati naučne timove, pri nekoj bošnjačkoj instituciji, i tako uraditi kompletnu onomastiku, po već utvrđenoj naučnoj metodologiji, jer kasnije mogu uraditi drugi – ali na štetu Bošnjaka. (Onomastika posebna je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi).

Sandzak-x: Kolika je mogućnost da u Sandžaku postoji još neotkrivenih lokacija na kojima postoje stećci?

Sulejman Aličković: Mogućnosti su velike, jer još sigurno ima neotkrivenih nekropola stećaka. Lično se nadam da neću ostati usamljen i da će se za ovo zainteresovati neka bošnjacka institucija. Ovo je samo početak istraživanja u do sada neistraženoj etapi naše historijske prošlosti. Bošnjaci su jedan od najstarih naroda i neosporno je više da su im Ilirski korjeni.
Njihovo mješanje sa Rimljanima, Keltima, Gotima, Slavenima samo je historiski kontekst u bošnjackom etničkom društvu. Sve to treba istražiti i zapisati. Priznaćete za to su potrebne institucije, ali bošnjačke. Jer do sada uvjek su drugi pisali našu histoiju, pa nas čas ima i onda ko magla nestanemo.

Još bhi spomenuo da su na teritoriji Sandžaka otkrivene i kamene kugle slične onima u Bosni. Ništa ovo nije slučajno.

Sandzak-x: Na kraju bi se osvrnuli na tvrdnje onih koji smatraju da su Bošnjaci porijeklom Sloveni. Najnovija genetska mapa Evrope pokazuje nešto sasvim drugačije?!

Sulejman Aličković: Na ovo pitanje sam već odgovorio ali ću vam potvrdno odgovoriti sa jednom prepiskom izmedju mene i jednog našeg mladog čovjeka.

On je na moje insistiranje da mi najmanje imamo Slavenskih gena poslao svoj uzorak na analizu. Poslje čekanja od osam mjeseci javio mi se, i evo njegovog odgovora:

“Svakako možes iskoristiti ovo za svoju knjigu, samo nemoj spominjati moje ime (jedan sandzacki bošnjak iz bratstva Đukica, pleme Vasojevića). Interesantno je napomenuti da je još jedan Bojović iz Beograda, takodje iz plemena Vasojevića radio test 2003. god i dobio isti rezultat podgrupe E1b1b1a2. Time je poprilično sigurno da Vasojevići veze nemaju sa Slavenima. Svakako da se slažem sada sa vama da Bošnjaci imaju vrlo malo slavenskih korijena. Za Ilire se može reći da su bili članovi I2a i E1b1b1a2, i da su stari stanovnici Evrope, (a očigledno da ih je najviše u Sandžaku , Bosni i Hrvatskoj, itd). Eto dragi Sulejmane, ja te selamim.”

Nakon intervjua sa gospodinom Sulejmanom Aličkovićem on nam je potvrdio da je dosta stećaka na prostoru Sandžaka, nakon objavljivanja njegove knjige “Bogumili Sandžaka”, polomljeno od strane nepoznatih počinilaca.

Izvor: Sandzak-x.com