Tabut Erbakana na visoko uzdiknutim rukama

Delegacija iz BiH i Sandžaka na dženazi Erbakana Avdo Hebib, Ajet Arifi i dr. Džemaludin Latić Muderis i Ahmed Halilović Muftija Zukorlić i sarajevski ratni heroj Hasan Dolovac Hase Tirić, ratni komandant Crnih Labudova Fatiha na istanbulskim ulicama Suze za rahmetli premijerom

Godinama priželjkujem dan kad ću se upoznati sa Istanbulom. Nekako, nema gdje nisam bio, lutalo se svuda po Evropi, malo koji ćošak bjelosvjetskih metropola me zaobišao, al' u Carigrad moja noga nije kročila. I onda kao što to u životu odredbom Gospodara bude, da insan ne zna, gdje će zamrknuti, a gdje osvanuti... Moj dragi ahbab Avdo Hebib me u ponedjeljak naveče nazva i reče „da bilo bi lijepo da idem sutra ujutro s bh. delagacijom u Istanbul, na dženazu bivšem premijeru Turske Erbakanu“. Dvaput mi nije trebalo kazati.
Ujutro u šest na sarajevskom aerodormu, skupilo nas se oko 150.

Vlada Turske odlučila jedino da pošalje avion po delegaciju iz Bosne i Hercegovine.

Na aerodromu sve draga i važna lica. Bivši ministri MUP-a BiH Jusuf Pušina i Avdo Hebib, ratni komandanti bosanskih brigada Nezim Halilović Muderis i Hase Tirić, komandant Crnih labudova; Džemaludin Latić, mnogi ratni veterani, profesori, vjerski službenici...

Na istanbulskom aerodromu kažu da je na dženazu pristiglo oko 100 aviona Turaka iz Njemačke. Trebalo je to da se vidi, da se nauči, da se doživi. Dva miliona ljudi, i staro i mlado (otprilike toliko ima Bošnjaka u BiH, izašlo je na put dženaze, da isprati svog bivšeg premijera. Trebalo je vidjeti kako se cijene svoji autoriteti, kako punih 10 kilometara kolona ide od džamije „Sultan Fatiha“, gdje se klanjala dženaza, do mezaristana kod Kule Topova.

Naša delegacija je sa sobom ponijela i grumen zemlje sa mezara rahmetli Alije Izetbegovića na Kovačima i spustila ga u Erbakanov mezar. Bilo je to gest bosanske zahvalnosti, zbog velike podrške koju je rahmetli dr. Nedžmeddin Erbakanu, pružao našoj zemlji. Također, on je predvodeći tada tursku delegaciju, na dženazi rahmetli predsjedniku Izetbegoviću, 22.oktobra 2003.godine, sa sobom donio jednu vaznu turske zemlje koju se posuo u Alijin mezar.

Posebno nas je fascinirao odnos i prijateljstvo običnog turskoj čovjeka prema nama. Kad su saznali da smo na dženazu došli iz Bosne, u milionskoj gužvi su nam pravili prostor da se krećemo, dodirivali nas kroz suze skandirajući “Bosna, Bosna...”.

Nedžmeddin Erbakan je tvorac moderne politike i političke misli Turske i jedna od najznačajnijih političkih ličnosti prošlog stoljeća. Bio je prvi islamistički premijer zemlje, dugogodišnji borac za demokratiju, ljudska prava, prava muslimana, prijatelj Bosne i Hercegovine.

- Nekoliko mjeseci nakon što je došao na vlast, rahmetli Erbakan je sklopio ekonomski ugovor sa Iranom. Bio je to ugovor vrijedan preko 20 milijardi dolara i zasigurno najvrjedniji koji su ikada dvije muslimanske zemlje sklopile, a ticao se protoka iranske nafte i plina prema Turskoj i Sredozemlju dalje. Četiri mjeseca nakon ovog historijskog ugovoru, Erbakan je morao otići. Imao je ideje da veže muslimanski svijet i njegov uticaj na buđenje islama u novom dobu Turske je ogroman, - priča nam u avionu profesor Gazi husrev begove medrese u Sarajevu Ahmed Halilović.

Na Ahiret je preselio u 84.godini, 27.februara ove godine. Na mjestu premijera bio je godinu dana prije no što je vojska izvršila pritisak na njega da podnese ostavku 1997. godine. Nakon toga protiv njega je podignuta optužnica zbog krivotvorenja dokumenata njegove Stranke blagostanja, nakon čega je stranka zabranjena 1998. godine pod optužbom da je usmjerana na islamsku militantnost, što je dovelo do podjele u njegovom pokretu kada se umjerena struja, na čijem čelu se nalazio aktualni premijer Recep Tayyip Erdogan, odvojila od svoga mentora.

Erbakanu je zabranjeno bavljenje politikom pet godina zbog narušavanja ustava. Nedžmettin Erbakan je obilježio politiku Turske u prošlom vijeku i osnivač je velikog Milli Goruš pokreta - koji je iznjedrio i nekoliko političkih partija (Milli Nizam, Milli Selamet, Refah i Sadet), koje su svojevremeno i zatvarane zbog poznatog stanja u ovoj zemlji.