Ferid Ferko ŠANTIĆ: Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg (1992-1993.) paljenja, razaranja Bukovice i ubijanja tamošnjih Bošnjaka. Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg srpskog zločina nad Bošnjacima u Sjeverinu. Svi smo bili svjedoci strahotnog srpskog zločina nad Bošnjacima izvedenih iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. god. Među 19 tada zvijerski ubijenih Bošnjaka bila su i dvojica čija sudbina bi morala biti poučna za svakog razumom obdarenog Bošnjaka. Jedan od njih radio je tada negdje u Beogradu pa je sa vozom smrti krenuo u Sandžak jer je bio dobio poziv da ide u „vojsku“. Ta ista „vojska“ u koju je krenuo, kojoj je slijepački bio lojalan, sačekala ga je u Štrpcima i ubila ga, zaklala...?

Dobri moj Bošnjo. Nijet mi je, odnosno namjera mi je da ti napišem nešta iz tariha, iz istorije naše bošnjačke, pa da nekon toga i tebe i sebe nešta upitam. 18. maja ove godine navršit će se ravno 203 godine od Karađorđevog genocida nad Bošnjacima Sjenice počinnjenog u junu 1809. god. Svjedok tog strahotnog zločina nad sjeničkim Bošnjacima, Karađorđev pisar Antonije Protić o tome bilježi i ovo:

"...po predaji grada, dobrovoljno razoružane ljude,goloruke žene i nejač, naši su plotunima pobili odma po izlasku iz grada,a glave im natakli na vrbovo kolje...ako će jedna manje od 2500... ". (A.Protic, "Povesnica od početka vremena vožda srpskog Karadjordja", Spomenik Srpske Kraljevske Akademije XIX,Beograd, 1892. godine.) Vuk Karadžić, savremenik ovog divljačkog zločina nad Bošnjacima u Sjenici bilježI: ... Na Sjenici pola izašlo crijevo se vuklo a dijete mrtve majke samo za sisu vuče kando da doji....." (V.S.Karadžić, Istorijski spisi II, Beograd 1964.,str. 481-486.) Nakon četiri godine, kad su srpski zločinci zaustavljeni i poraženi, Karađorđe, vođa i učesnik genocida nad sjeničkim Bošnjacima, se žalio: „Ne bi smo propali da nismo... krstili Turke (Bošnjake), uzimali im žene i djevojke i išli na Sjenicu“ (V.S.Karadžić, Istorijski spisi II, Beograd 1964.,str. 481-486.) .

U septembru ove godine navršit će se 99 godina kako je najvećim dijelom poubijano ili protjerano bošnjačko stanovništvo na prostorima Sandžaka koje su 1912. god. okupirale Srbija i Crna Gora.

10. novembra ove godine navršit će se 87 godina otkako su crnogorski zločinci zaklali, žive spalili... preko 500 Bošnjaka, staraca, žena i djece u Šahovićima.
U februaru ove godine navršilo se 68 godina od srpskog pogroma nad Bošnjacima pribojskog, pljevaljskog i fočanskog kraja. O tom zločinu je 1946. god. državna jugoslovenska komisija zabilježila i na suđenju srpskom fašističkom zločincu Draži Mihajiloviću predočila slijedeće:

„Statistika ubijenih po opštinama, u pribojskom kraju: ...U svim mjestima pribojskog kraja ukupno je 1943. god.: Ubijeno puškom 231, Zaklano 638, Spaljeno 286, Utopljeno 91, Iskasapljeno 106 Od toga : Do 8 godina starosti: muških 187, ženskih182 Od 8 do 18 godina starosti: 210 muških, 214 ženskih“

Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg (1992-1993.) paljenja, razaranja Bukovice i ubijanja tamošnjih Bošnjaka. Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg srpskog zločina nad Bošnjacima u Sjeverinu. Svi smo bili svjedoci strahotnog srpskog zločina nad Bošnjacima izvedenih iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. god. Među 19 tada zvijerski ubijenih Bošnjaka bila su i dvojica čija sudbina bi morala biti poučna za svakog razumom obdarenog Bošnjaka. Jedan od njih radio je tada negdje u Beogradu pa je sa vozom smrti krenuo u Sandžak jer je bio dobio poziv da ide u „vojsku“. Ta ista „vojska“ u koju je krenuo, kojoj je slijepački bio lojalan, sačekala ga je u Štrpcima i ubila ga, zaklala...? Onaj drugi Bošnjak vraćao se iz Beograda gdje je bio na proslavi rodjendana djetetu svojeg prijatelja Srbina. Vraćajući se iz Beograda vozom smrti u Štrpcima su ga sačekali Srbi i ubili ga, zaklali...? On je kao musliman imao u Beogradu prijatelja hrišćanina a vraćajući se od njega u Štrpcima su ga ubili oni sa znakom krsta na glavi. Ubili su ga, kao i sve ostale, samo zato što je bio musliman.

Samo zbog toga što su muslimani ubijeni su, glave im odsječene i donesene pred Karađorđa po njegovoj ličnoj naredbi, dvije i po hiljade Bošnjaka u Sjenici. Dvije i po hiljade tih glava bošnjačkih Srbi su nabili na kolje samo zbog toga što su to bile muslimanske glave.

Samo zbog toga što su muslimani ubijeni su, zaklani, uz plastove sijena zavezani i živi spaljivani Bošnjaci u Šahovićima a djeci njohovoj tijela rasparana u majčinom krilu.

Samo zbog toga što su muslimani zaklano je 638 Bošnjaka, spaljeno njih 286, iskasapljeno 106 u pribojskim selima 1943. god. Tada je pod srpskom kamom dušu ispuštilo i 369-oro bošnjačke djece koja su bila mlađa od osam godina i 424-oro onih koji su imali između 8 i 18 godina.

Samo zbog toga što su muslimani ubijeno je dvije stotine hiljada Bošnjaka u zadnjoj srpsko-hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Samo zbog toga što su muslimani ubijeno je, tokom 2-3 dana 8.000 Bošnjaka u Srebrenici a najveća sudska instanca na svijetu to označila klasičnim genocidom.
Znači, od Karađorđevog genocida u Sjenici početkom 19. vijeka do zločina u Šrpcima na kraju 20. vijeka, puna dva vijeka Srbi ubijaju Bošnjake samo zbog toga što su muslimani. Međutim, ni „sekulariziranim“ Bošnjacima, odnosno Bošnjacima koji u svojoj suštini i nisu muslimani nije pomogao njihov „sekularizam“. I njih su Srbi ubijali isto kao i sve ostale Bošnjake ako ne i „slađe“.

Dobri moj Bošnjo, od Karađorđevog genocida u Sjenici do zločina u Šrpcima, sa srpske strane dolaze samo šutnja i nagrađivanje zločinaca. Šutnja države, šutnja akademika, književnika, novinara, medija..., šutnja Srba kao cjeline uz časne pojedinačne izuzetke. Istovremeno srbijanskom parlamentarnom odlukom izjednačeni su svi četnički fašisti, koljači, palioci Bošnjaka sa antifašistima. Za takvu sramnu odluku, Dobri moj Bošnjo, glasala su u tvoje ime i dvojica, nazovi Bošnjaka.

Šta, Dobri moj Bošnjo znači srpska šutnja o vjekovnim zločinima nad Bošnjacima? Šta znači i kakvu poruku nosi srpska šutnja o zločinu u Štrpcima? Šta znači srpsko izjednačavanje četničkih fašista sa antifašistima? Šta znači to što se koljači, palioci Bošnjaka među Srbima smatraju nacionalnim herojima? Šta znači nedavno postavljanje spomenika četničkom zlikovcu Vuku Kalajitu? Sve ovo, Dobri moj Bošnjo ima samo jednu jedinu poruku. Time se Bošnjacima jasno i bjelodano kaže: I ubijat će mo vas i spaljivat će mo vas i kasapit će mo vas... ponovo, čim nas to padne, čim dobijemo novu priliku...

Znači, Dobri moj Bošnjo, od Štrbaca do Štrbaca. Dokad? Odgovor je kratak, jasan i bjelodan a galasi: Sve dotle dokle god ne budeš mogao sam sebe odbraniti. Sve dotle dokle dušmani naši ne budu znali da će onda kad ubiju i sami biti ubijeni. Sve dotle dokle dušmani naši ne budu znali da će im biti uzvaćeno istom mjerom. Za ovo, Dobri moj Bošnjo, imamo primjer u našoj novijoj istoriji. Četnički fašisti u toku II svjetskog rata nisu ni slučajno mogli napraviti zločin nad Bošnjacima ni u Sjenici, ni u N. Pazaru ni u brodarevskom, ni u prijepoljskom kraju. Zbog toga što su Bošnjaci u tim mjestima bili bir, bili su jedinstveni pa formirali svoju vojsku sa svojim vođama Aćif ef. Hadžiahmetovićem, Hasanom Zvizdićem, Džemailom Konjičaninom, Sulejman ef. Pačarizom, Husejinom Rovčaninom, Ćamilom Sijarićem... U isto vrijeme tamo gdje je Bošnjacima „Gajret“ isprao svijest kao u pribojskom kraju, tamo gdje nije bilo bošnjačke odbrambene vojske, tamo su četnički fašisti mogli izvesti svoj krvavi pir nad Bošnjacima. Zbog toga, Dobri moj Bošnjo, shvatimo jednom da ni Beograd ni Podgorica, ovakavi kakavi su bili ova dva vijeka, takvi su i danas. Oni nama Bošnjacima ne misli ništa dobro. Da li će Beograd i Podgorica nekad biti drugačiji, da li će oni prestati šutjeti i time odobravati sva zla učinjena Bošnjacima to niko od nas ne zna. Mi smo zbog toga dužni da ne dozvolimo da i se ni nama ni evladu našem više nikad ne ponove ni Štrpci, ni Srebrenica, ni Omarska, ni Foča, ni....