Jedan od saradnika bivše jugoslovenske vojno-obavještajne službe Radomir Pavićević saopštio je juče da optuženi načelnici centara bezbjednosti koji se nalaze u pritvoru nijesu ništa znali o deportacijama. On je kazao da je o planu za deportacije čuo od jednog svog kolege iz crnogorskog SDB-a, te da je potom zajedno sa Svetozarom Marovićem o tome obavijestio i tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Pavićević tvrdi i da je o planu deportacija Muslimana 1992. godine znao do u detalje funkcioner hercegnovskog MUP-a Slobodan Pejović.
Pavićević dodaje da je u to doba bio dobrovoljac i to u jedinici kod generala Dragana Pipovića, jednog od načelnika vojne obavještajne službe
- I Pipović je znao sve ovo što sada tvrdim, jer mu je to bio posao. Vojna obavještajna služba je znala zbog čega se ovo događa, a čak sam i ja u nekoliko navrata u toku ratnih dejstava, u civilu, išao na hrvatsku teritoriju kako bih obavio neke provjere i zadatke. Upravo u to doba došli smo do podatka da su strane obavještajne službe napravile plan o deportacijama i sporvele ga preko pojedinaca iz SDB-a, a sve u cilju prebacivanja rata na našu teritoriju. Upravo zbog deportacija strane službe su imale dva agenta i u vojnoj obavještajnoj službi, koje smo ubrzo otkrili - kazao je Pavićević.
On je rekao da mu je Slobo Medenica, tadašnji šef barskog SDB-a, kazao kako mu je iz SDB-a naređeno da dođe u Budvu i uhapsi šest Muslimana koji su trenutno bili nastanjeni u mjestu Markovići.
- I kod mene su bila dva Muslimana. Kazao mi je kako mu je naređeno da sa sobom povede službenike javne policije iz Bara i uhapsi Muslimane predviđene za deportaciju. Medenica me je našao u restoranu "Sunce" u Budvi, gdje sam sjedio sa Veljkom Marovićem. On je to ispričao meni i Veljku i mi smo se samo pogledali. Pitao sam ga: Valjda nećeš to uraditi? Medenica je kazao da neće i upozorio me da sklonim te ljude. Pitao sam Veljka da li Sveto zna za ovo i tražio da mi zakaže sastanak sa njim. Medenica mi je rekao i da Branko Bujić nije znao ništa o svemu ovome. Narednog dana sam se našao sa Svetozarom Marovićem i sjedjeli smo ispred Mogrena. Zgrozio se kada sam mu ispričao šta planira SDB, a što on, navodno, nije znao. Predložio je da se vidimo sa Milom Đukanovićem. Sreo sam se i sa njim i on je odmah pozvao Pavla Bulatovića i rekao mu da se ta akcija stopira. Međutim, Bulatović mu je takođe kazao da ne zna o čemu priča i da ne zna ni za kakvu akciju niti da MUP sprovodi išta slično - ispričao je Pavićević.
Sve je ovo, kako tvrdi, lako provjeriti i potpuno je jasno da ljudi koji su uhapšeni i nalaze se u pritvoru zbog deportacija nijesu znali ništa o tome već su puke žrtve "viših" državnih interesa.
Pavićević tvrdi da je Slobodan Pejović znao sve o ovoj akciji jer je naloge dobijao direktno od pojedinaca iz tadašnje službe državne bezbjednosti koji su za račun stranih obavještajnih službi trebale da hapšenjem Muslimana izazovu građanski rat i u Crnoj Gori.
- Imali smo informaciju da je cilj tih službi bio da po svaku cijenu prebace rat na teritoriju Crne Gore. Slobodan Pejović je pod zaštitom tih službi i upravo se zbog toga i pojavio kao svjedok u ovom procesu, a ne kao optuženi. Međutim, istina je sasvim drugačija. Upravo je Pejović bio glavni za lov na Muslimane po Herceg Novom i primorju. Te podatke je imala vojno-obavještajna služba, tako da niko drugi osim njega i par ljudi iz SDB-a nije imao veze sa tim. Oni su znali zbog čega su planirane deportacije - ispričao je Pavićević, dodajući da ni Branko Bujić niti bilo koji drugi načelnik nije znao šta se dešava niti su učestvovali u deportacijama.
- Neki od optuženih koji su, možda, i učestvovali u toj akciji mislili su da rade svoj posao časno jer im je rečeno da hapse kriminalce i dezertere. Možete zamisliti samo šta bi im se tada desilo da eventualno nijesu postupili po naređenju. U Baru i Ulcinju javna policija nije znala o čemu se radi, dok iz Budve niko nije deportovan, između ostalog zahvaljujući i meni. Nažalost, to nije bio slučaj sa opštinom Herceg novi gdje je deportacije lično naređivao Pejović i bio glavni lovac na muslimanske glave - kazao je Pavićević.
Završne riječi na suđenju za deportaciju civila iz Bosne i Hercegovine 1992. odložene su za 22. februar jer je tužilaštvo prethodno izmijenilo optužnicu.
Optuženi se i dalje terete za isti zločin, ali je tužilac, u izmijenjenoj optužnici, izostavio dio oštećenih lica. Odbrana je nezadovoljna jer prolongiranje rješenja šteti optuženima u pritvoru.
Zamjenik specijalnog tužioca za organizovani kriminal Lidija Vukčević precizirala je činjenični opis optužnice ali nije izmijenila kvalifikaciju krivičnog djela. Optuženi se, naime, i dalje terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Za ratni zločin deportacije na optuženičkoj klupi su pripadnici javne i tajne policije Božidar Stojović, Branko Bujić, Sreten Glendža i Milorad Šljivančanin. U odsustvu se sudi tadašnjem šefu tajne policije Bošku Bojoviću, bivšem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova Milisavu Markoviću i policijskim funkcionerima Radoju Radunoviću, Dušku Bakraču i Miloradu Ivanoviću. Sa izuzetkom Bakrača, koji je u bjekstvu, ostali u Beogradu čekaju izručenje Podgorici.

M.V.RAKČEVIĆ

Spalili dokumenta

Radomir Pavićević je ispričao za naš list da je zbog svega što je radio za vojn-obavještajnu službu, a jedno vrijeme i za Službu državnu bezbjendosti bukvalno protjeran iz Budve i Crne Gore. Pavićević kaže da mu je tajna policija jedne prilike upala u kuću i zaplijenila i uništila tajna dokumenta u vezi sa više događaja u Crnoj Gori i inostranstvu.
- Imao sam u Budvi sve uslove za dobar život, od lokala do butika, ali sam bukvalno protjeran i već dugi niz godina živim u Novom Sadu - kazao je Pavićević. (Dan, 21-02-2011)