Nermin BISE: Brzo je Džeko zaboravio da su ga proslavili Misimović, Pjanić, Salihović i Ibišević, briljantnim asistencijama i potezima. Njih četvorica su pokazali svoj karakter i potvrdili i u Atlanti da istinski vole Bosnu i Hercegovinu. A, naša zvijezda, što želi da postane Džeko, zavisit će još dugo od milosti Mancinija koji ga je već smjestio na klupu, ali i od mrvica koje mu ostanu iza Carlosa Teveza.

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine još jednom je razočarala i podbacila u vrlo lošem izdanju protiv odgovarajuće selekcije Meksika. Igračima selektora Safeta Sušića nije dovoljan motiv bio ni to što ih je bodrilo blizu 30.000 ljudi na stadionu u Atlanti. Ponovilo se ko zna koji put sve ono što već znamo.

Nismo igrali loše, imali smo prilike, sudije su bile protiv nas, da smo bili u najjačem sastavu, primili smo jeftine golove, i sreća je okrenula leđa....i tako dalje i tako redom. Uvijek je tako. E, pa, ne može se više na tu priču vaditi. Nema veze što je prijateljska utakmica, ništa ne može biti izgovor za loše izdanje. Fudbal se igra za golove, a ne za umjetnički dojam, i to je sva suština igre i cijele priče. Sva opravdanja naprijed navedena ne piju vode.

Krenimo onda u analizu dva detalja koja su odlučila utakmicu protiv Meksika. Penal za sombrerose bio je čist kao suza. Spahić, kojemu nije prvi put da pravi nepotrebne prekršaje za penale, je rukama odgurnuo Chicharita i to je svugdje u svijetu prekršaj za najstrožu kaznu. Uzaludna je bila odlična reakcija golmana Kenana Hasagića koji je igraču Manchester United odbranio penal, kad smo u nastavku iz odbijene lopte primili bizaran gol.

Nekoliko minuta poslije Ibišević je morao izjednačiti, ali je lopta nakon njegovog šuta glavom sa svega pet šest metara pogodila stativu. Iz slijedećeg napada, Meksikancima su naši reprezentativci poklonili loptu za drugi gol i sve je bilo gotovo. Ni iz jednog poraza sa sličnim scenarijem kad su primali iste, bizarne i jeftine golove, reprezentativci Bosne i Hercegovine nisu izvukli pouku. Uvijek ponavljaju iste greške. A to su odlike malih i neafirmisanih, neiskusnih reprezentacija.
Ma kako bilo bolno i za uši nesliušljivo i za srce neprihavtljiivo, to je, jednostavno, naša realnost, odnosno, to je naša stvarnost. Takav epilog i ne čudi, ako se zna da je reprezentacija BiH raštimovan orkestar, kakav je i njen Fudbalski savez, i nažalost, kakva je i njena država. Još jednom su se obrukali igrači, a posebno oni koji nisu htjeli da idu u Atlantu, i još jednom se potvrdilo da naš selektor Safet Sušić jednostavno nema autoritet. Kako je moguće da je legendarni Pape doživio da ga ponižavaju kojekakvi klinci koji su umislili da su neke zvijezde i zvijezdice.
Neoprostivo je jednom Edinu Džeki što nije krenuo u Atlantu. Taj igrač je jednostavno eksplodirao, dokazao se, i najednom je stao. Činjenica da je otišao u Manchester City i da je postao udarna vijest zbog tog transfera, ustvari je pokazala kako je on u ovom trenutku sasvim prosječan igrač, koji ne liči sam na sebe u izdanjima od prije par sezona u dresu Wolfsburga i reprezentacije BiH. Nije smio Džeko izostati iz Atlante, bez obzira što je Mancini zvao Sušića i molio ga da ga poštedi poziva za ovu utakmicu.

Ovom prilikom namjerno ću izostaviti kritike na račun ostalih igrača koji nisu otišli na susret s Meksikom. Dakako da i njih treba biti stid, ali oni nisu zvijezde kakav je Džeko. Međutim, upravo Džeko je kao zvijezda trebao biti među prvim igračima koji se dobrovoljno trebao staviti Sušiću na raspolaganje za okršaj s Meksikancima. Tako to rade veliki igrači. A Džeko to još nije postao, iako je bio na pravom putu, i ima još vremena. Pitanje je, međutim, hoće li se uopšte nametnuti i pokazati kao zvijezda u Engleskoj. Čisto sumnjam u to, iako želim da uspije.

Brzo je Džeko zaboravio da su ga proslavili Misimović, Pjanić, Salihović i Ibišević, briljantnim asistencijama i potezima. Njih četvorica su pokazali svoj karakter i potvrdili i u Atlanti da istinski vole Bosnu i Hercegovinu. A, naša zvijezda, što želi da postane Džeko, zavisit će još dugo od milosti Mancinija koji ga je već smjestio na klupu, ali i od mrvica koje mu ostanu iza Carlosa Teveza.

Iako svjestan da ću na sebe navući gnjev fanatika i zaljubljenika u reprezentaciju BiH zbog ovog stava, ne mogu se oteti utisku da sam razočaran potezom Edina Džeke. Jednostavno, to mu nije trebalo.