Semir ĐULIĆ: Nihad Krupić ima najmanje moralnog prava da bilo kome drži vaz, posebno da iz Vankuvera priča o džematskom odboru Atlante ili bilo kojeg drugog džemata kako bi potvrđivao ili pokazivao svoje spisateljske "kvalitete".

Postoje situacije a i ljudi koje čovjek u svom životu i pored najveće volje ne može izbjeći. Možete ih ignorisati, izbjegavati, živjeti hiljadama milja daleko, oni opet, kao da time potvrđuju vlastito bitisanje, nađu načina da vam pokvare dan, zagade misao, izazovu mučninu u stomaku, kucnu po ramenu kada im okrenete leđa i ignorišete njihovo prisustvo. Ipak, čovjek sve to može podnijeti do određenog momenta, kada to kuckanje po ramenu pređe u javnu prozivku i kada to više nije pitanje trpeljivosti već zagađivanje javnog prostora, a u vama proradi ekološka svijest.
Naprosto ne možete dozvoliti da predsjednik udruženja "zelenih" preko dana sadi cvijeće na javnom trgu a uveče vlastito smeće prosipa u obližnju rijeku. E upravo o jednom takvom je ovdje riječ, naravno ne ekologu već "piscu i publicisti" koji već duže zagađuje našu bošnjačku javnost ovdje u Sjevernoj Americi... A Bog mi je svijedok, nisam htio, odlagao sam, tražio da me ostavi na miru, pružao šansu da se izvuče... Ali jok, on ko krpelj, da bi preživio mora se napiti nečije krvi. Problem je kad to postane zaraza, kada krpelju svojom šutnjom omogućujete širenje zaraze. A vjerujte on je širi, onako tajno hinjski i što je najgore oni na koje prenosi zarazu nisu ništa učinili da ta interna prepiska ne postane javna bruka. A morali su, bila im je to dužnost.

Naime umjesto bajramske čestitke Nihad Krupić je svim imamima i odborima u Sjevernoj Americi poslao jedno pismo - vaz na koji su svi ostali nijemi. Neki zbog interesa, neki zbog nevjerice, a neki zbog toga što nisu htjeli trošiti vrijeme na gluposti, a neki se možda i slažu sa sadržajem. No rezultat je isti - ćutali su, mada sam neke upozoravao da intencija pisma nije da ostane “interno” posebno imajući na umu činjenicu da je ono sadržavalo i uramljenu sliku Nihada i njegove hanume, koja se eto tako ni kriva ni dužna prošeta internetskom komunikacijom. Možda se Nihad nadao da će njena ljepota sakriti njegovu moralnu prljavštinu. Žrtvovao ju je kao što je žrtvovao sina da bi napisao članak o “svinjskoj gripi”. Naravno, ima pravo Krupić da piše kome hoće, ima pravo da misli šta god hoće, ali da je moralna osoba trebao bi znati da nema pravo da neosnovano optužuje. A optužuje on sve osim onih koji misle kao on. Prije nego pređem na sadržaj pisma želim reći da mi nije namjera opovrgavati Nihada kako biste mislili da sam ja "svetac", bez greške i mane. Imam ja grešaka i mana taman toliko koliko i bilo ko drugi koji radi i griješi. Možda je greška i što ovo pišem, jer baviti se sa njim je gubljenje vremena; ipak to ostavljam vama koji pročitate ove redke da presudite, onako svako za sebe.

No, da se vratimo pomenutom pismu. Pored pomenute slike stoje ajeti Kur'ana časnog. Zna Nihad šta imamima godi, podsjeća ih ali i opominje. Ucjenjuje??? Implicira da su ih zaboravili i da ih ne shvataju onako kako bi on htio da ih shvate. Upravo ti ajeti su jedino vrijedno u ovom pismu, sve ostalo je trač i neviđeni izliv narcizma. Hvali se Nihad kako se iz Ljubljane brinuo za sudbinu "svojih najmilijih" u okupiranoj Bosanskoj Dubici a nije kao i masa protjeranih Krajišnika preko Hrvatske, odnosno preko Splita i Mostara, krenuo ka Travniku, i pravac u Slavnu Sedamnaestu. Ljubljana mu se više svidjela. Otuda se on brinuo kakva će biti "reakcija četnika prema mojim (Nihadovim) najbližim". Poštujem njegovo pravo izbora, ali ne dozvoljavam da se to predstavlja kao hrabrost i koristi kao argument da bi se drugima držao vaz. Da pojasnim, termin vaz isključivo upotrebljavam iz razloga što Nihad svoje pismo u zanosu narcističke opijenosti upravo tako vidi.

Jer, Nihad Krupić ima najmanje moralnog prava da bilo kome drži vaz, posebno da iz Vankuvera priča o džematskom odboru Atlante ili bilo kojeg drugog džemata kako bi potvrđivao ili pokazivao svoje spisateljske "kvalitete".

U istom pismu, obraćajući se onima za koje u drugim prepiskama tvrdi da ga dobro poznaju (pa ko ne zna Nihada) potroši čitavu jednu stranicu objašnjavajući im kako je on musliman, kako je vakif, sponzor, dobročinitelj, kako je pisao o imamima i IZ. Ono što nije napisao jeste njegova intencija ove samohvale a ona bi se na osnovu ukupnog sadržaja pisma mogla sublimirati u ovo - "Gospodo imami, sve ovo što nabrojah ja sam učinio a sada je vrijeme da mi to platite i učinite ono što ja želim". A pisao je Nihad i javno i interno, kritički ili podvlađivački, zavisno od toga što je bilo korisnije po njega. Čak bi se mogla napraviti i jasna vremenska distinkcija tih pisanja. Nit razdvajanja tih faza jeste juni 2008. godine. Slučajno ili ne, ali o tome kasnije.

Naravno, ima pravo Krupić da piše kome hoće, ima pravo da misli šta god hoće, ali da je moralna osoba trebao bi znati da nema pravo da neosnovano optužuje. A optužuje on sve osim onih koji misle kao on.

Ubijeđen da "istina nije nikad bliska kukavicama i poltronima ali jeste hrabrima i buntovnim" (siguran sam da znate u koju kategoriju Nihad spada), suvereno brani svoje pravo da imame počasti još jednim nemimet-om i gibet-om, bez obzira što su mu ranije, prilikom isto tako internog (čitaj ucjenivačkog) pisma objasnili značenje tih termina. Tada su se bar zapitali, citiram: "Do kada ćemo slušati polupismene ljude (u vjeri) da ovako pišu protiv nas". Da, osjetili su se imami tada pogođenim, jer je jednoga među njima optužio da se “bavi jednim drugim terorizmom, miniranjem naše familije i nečasnom odnosu spram naše... ". Nažalost, imami (ogromna većina) nisu našli za shodno da reaguju kada Nihad isto tako "bez četiri svijedoka" blati medije (koji su objavili više članaka o islamu, radu džemata i pravima muslimana već web stranica IABNA-e kojim sami upravljaju,) njihove džematlije, članove njihovih Odbora pa i pojedince koji su ih davno upozoravali da Nihad manipuliše i njima i IABNA-om inicirajući i sukobe u "njihovim" džematima.

Otprilike tako su nastajali “inat džemati”. Nemam namjeru braniti te medije ni te pojedince, oni su svojim postojanjem i djelovanjem pokazali da se znaju sami braniti. Namjera mi je isključivo opovrgnuti ono što Nihad kaže o meni i organizacijma kojima pripadam. A Nihad kaže da sam se uglavnom "bavio rušenjem Glavnog imama Agića i medijskim blaćenjem rukovodstva Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000".

Priznajem, kritikovao Senada ef. Agića jesam i opet ću ako budem smatrao da to što radi nije u interesu ukupne bošnjačke zajednice ili u supotnosti sa stavom džemata koga sam predstavljao na Saboru IABNA-e. Dakle, kritikovao jesam ali rušio nisam. Moja kritika nikada nije prešla onu granicu kulture dijaloga i poštovanja. Nisam ja toliko uobražen kao Nihad da mogu da rušim Senad ef. Agića kao što on misli da može da ga "spasi" u novonastaloj situaciji u Čikagu. Ubijeđen sam da su i Senad ef. Agić a i oni koji ga trenutno "brane", svjesni da Senad ef. Agiću manje štete moje kritike već Nihadova podrška. Primjer je i pismo koje je razlog ovog mog obraćanja kao i samo saopćenje tzv. “KBSA2000” koje Nihad revnosno čuva na vrhu liste Peticije Task Force. Upravo tu Nihad (odnosno “KBSA2000”) javno obznanjuje ono što Senad ef. Agić već tri godine uporno negira, a to je da je osnivač “KBSA2000”. Tri godine Senad ef. Agić u mnogim svojim javnim istupima uporno tvrdi da su i on i IABNA u događanjima oko KBSA "neutralni", čak što više postoji i zvanična odluka UO IABNA o tome. Hoće li to saopćenje “KBSA2000” reći kako nas IABNA i Glavni imam lažu!?! Ne, mene ne lažu, jer ja od početka znam da se ne radi ni o kakvoj "neutralnosti" i za to posjedujem bezbroj pisanih dokaza. Moja kritika Senad ef. Agića se i odnosila na tu kvazi-neutralnost koja se običnom narodu servira kao istina.

Tim povodom još u septembru 2008. sam Senad ef. Agiću poslao e-mail u kome ga pozivam da zajedno pokušamo smiriti situaciju među Bošnjacima. U jednom od tih e-maila između ostalog stoji: "...ne slažem se da postoje manje važni džemati i zajednice, ne slažem se sa zabijanjem glave u pijesak u interesu mira u kući....... Smatram da nam je neophodan otvoren i iskren dijalog, i to dijalog institucija a ne pojedinaca. Taj dijalog treba početi što prije dok još ima nade da imamo jedan KBSA i jednu IABNA-e, a siguran sam da smo obadvojica [nadam se ne samo nas dvojica], svjesni sopstvene odgovornosti u pokretanju jednog takvog procesa. Po meni prvi korak na tom putu bilo bi javno obraćanje Glavnog imama svim medijima i poziv da se prekine javni i tajni rat i da kaže kako podršku Glavnog imama imaju svi Bošnjaci, a ne niti tzv. Radne grupe niti legalni /nelegalni UO-I, i pozvati sve članove UO KBSA [svi koji su izabrani u STL] i sve Imame i predsjednike ili predstavnike svih džematskih odbora na jedan zajednički sastanak na kome bi se otvoreno i iskreno raspravila trenutna situacija, a odluke koje bi se usvojile bile bi važeće za sve. Ukoliko smatraš da ova moja ideja ima smisla stojim na raspolaganju za njenu realizaciju".
U jednom drugom e-mailu Senadu ef. Agiću opet pišem: "Bez obzira koliko Vi bili ubjeđeni da ja vodim nekakav svoj inat/rat i pri tome ne poštujem instituciju koju Vi obnašate, budite ubjeđeni da ja još uvjek imam više respekta i prema Vama kao osobi i instituciji od onih koji Vas kao javno podržavaju. Vidjet ćete da ćete se jednog dana složiti sa mnom".

A sada da vidimo kakvo je mišljenje Nihad Krupić imao o tom istom Senad ef. Agiću. U e-mailu od 15. aprila 2008. Krupić piše Senad efendiji (prenosimo ga u originalu bez intervencija):

"Iskreno da kazem bio si mi drag, medjutim nisi ti vise onaj isti Senad ef., moja generacija Sada si neko sasvim drugi. Koprena ti se stavila ispred ociju I umislio si sebi da mozes dirigirati ljudima kako zelis i Iz sjene povlaciti sve konce, bilo u Chicagu, ili IABNI-u, bilo u KBSA. Ovo sam shvatio vec u Seattlu. Narocito poslije tvog govora na centralnoj veceri, koji nije bio ni politicki ni vjerski nego nemusta kombinacija ovo dvoje. Sto je najgore mislim da nikad neces do kraja upoznati tog lagahnog bosanskog muslimana u dusu, koji bezuslovno voli svoje hodze. Ali sve ima svoje granice. I dalje nemam nista osobno prema tebi kao Senadu ef. Agicu, medjutim imam kao glavnom imamu Sjeverne Amerike, Koji nije mudar kao sto bi trebao biti I koji je dopustio je da ga osobni interesi odvedu cemu se nije niti nadao."

Čitaocima ostavljam da sami zaključe ko to kritikuje a ko ruši Senad ef. Agića? Opet iz poštovanja prema instituciji imama, Glavnog imama i osobi neću citirati i kinesku poslovicu o vođi koju je Nihad napisao u istom e-mailu.

Par mjeseci poslije, odnosno juni 2008. koji sam u uvodu spomenuo, počinje kameleonski obrat Nihada Krupića. Bošnjacima bar sa sjevernoameričkog kontinenta je poznato šta se događalo na Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike u St. Louisu, i vjerovatno imate svoj stav o tome. Oni koji nisu upoznati više informacija mogu naći na internetu. Ovo pominjem iz razloga što me Krupić optužuje i po pitanjima KBSA. Naravno, Krupić ne propušta priliku da se samohvališe pa sebe predstavlja kao jednog od onih koji su "krenuli praviti strategiju našeg (bošnjačkog) djelovanja". Jedino je tačno da je Krupić maja 2000. godine prisustvovao Osnivačkoj skupštini KBSA. Tada pa sve do 2008. nikome ne pade na pamet da ga predloži u UO KBSA. Ljudi su izgleda osjećali i znali da Krupić jednostavno nije timski igrač, pa kako onda da radi na jedinstvu. Svojim narcizmom razvalio je prijateljske odnose, došao u sukob sa svima sa kojima je radio, od Bošnjaci.net, ali i prije njih, preko KBSA do SDA za Sjevernu Ameriku, a evo sada i do ICC i BACA. Je li slučajno da do prvog dubljeg problema unutar UO KBSA dođe upravo 2008. kada je on izabran u UO?! Specijalac za profitiranje na tuđem problemu tu on za sebe vidi šansu. Obzirom da nikome nije palo na pamet da ga predloži za predsjednika UO on se onako "hrabar i inteligentan" sam naturao. Zivkao je on unaokolo članove UO i nudio svoje usluge. Naravno, kod njega nema džaba, sve ima cijenu. "Predložite me za predsjednika i ja ću smiriti stanje", vikao je Nihad. Kako je za većinu cijena bila previsoka a i funkcija glasnogovornika nije više bila u igri, Nihad okrenu ćurak i po sitemu: "bolje išta nego ništa" i tako posta vođa i glasnogovornik manjine. Nažalost, što se danas i samo pokazuje, i na štetu njemu samom i cijeloj zajednici, sa tom manjinom je odlučio ići i Senad ef.Agić. Nihad je poljupcem u ruku isposlovao halala a Senad ef. Agić konačno upoznao "tog lagahnog bosanskog muslimana", namah je zaboravio šta je taj isti Nihad pisao o njemu. Normalno je da ljudi mijenjaju mišljenje, ali nije da gaze osnovne principe morala i kulture dijaloga. No, bio je to početak one druge faze koja i danas traje. To je faza javnog prodavanja magle i mešetarenja u magli. Otprilike se poklapa sa vremenom kada sam se ja, kako to Nihad napisa, bavio "medijskim blaćenjem rukovodstva KBSA2000”.

Bez obzira na intelektulanu sposobnost kojom se diči Nihad nikako da shvati da nisam ja blatio njih već su to oni sami sebi radili. Od javnih saopćenja, samointervjuisanja i samopromovisanja, internih i tajnih podvaljivanja jedinom KBSA-u, do krađe ideje o Kongresu Bošnjaka Svijeta. Ali svakom iole realnom čovjeku je dovoljno da posjeti web stranice oba KBSA pa da uvidi, ko se slika a ko radi.

Da iskren budem od juna 2009. nisam ih ni pomenuo. Shvatio sam da je puno efikasnije pustiti ih da se sami posipaju blatom. Znao sam da je “KBSA2000” suviše mala soba podignuta na pogrešnom temelju u kojoj stanuju ljudi potpuno različitih ideologija, interesa, nakana, moralnih uzusa. Bilo je samo pitanje dana kada će iseljavanje početi, a počelo je brzo a i danas traje. Izgonio ih je Nihad pojedinačno ili su kao organizacija, koju je Krupić samo unazad par mjeseci ponosno pominjao kao osnivača “KBSA2000”, sami izlazili. Vjerovatno sam opet ja kriv za to, jer Nihad je bezgriješan. Vido je Nihad da je "đavo odnio šalu" pa se dao na pisanje internih i inih pisama. Pitanje je samo kada će jedno napisati dr. Saračeviću jer za osipanje neko mora biti kriv. Bilo ko samo ne Nihad!

Osnivači odlaze, ostala je još samo šutnja imama i podrška Glavnog imama. No nađe se pokoji imam, pa progovori, onako bez konsultacije sa Nihadom. Brine to Nihada, posebno ako izjavi da "njegov džemat neće biti domaćin Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike ako budu dva Kongresa" (potpuno ispravna i principijelna odluka op.a.), kako to ne bi izazvalo podjele unutar njegovog džemata. Zbog toga je Nihada uhvatila panika. Zna da KBSA već dvije godine uspješno i samostalno organizuje svoje Konvencije, dok se “KBSA2000”, onako, ogrebe od domaćina za salu, svečanu večeru i dograbi mikrofona, a IABNA pozajmi domaćinu da se pokrije (Jacxsonville op.a.). Čim su mu izmakli mikrofon u St. Louisu 2010., odmah su dojučerašnji ugledni članovi UO “KBSA2000” postali "rak rana", Svečana večera: "...katastrofa i poniženje za one koji su platili visoke ulaznice kao i za glavne goste...", a "scenaristi ove svečane večere su nastojali prvenstveno da ponize krovne bošnjačke institucije u Americi: BACA, IABNA, KBSA2000, a i njihove lidere koji su sjedjeli u istoj sali." Vidi LINK .

Pita li se Nihad kako to da i on sad ponižava BACA, jednu od krovnih institucija u Americi?! Treba isto tako napomenuti da je odmah za njih, do jučer najznačajniji medijski promotor “KBSA2000” postao lokalni medij koji St. Louis "drži u medijskoj blokadi".
Svjestan je Nihad, ako ostane bez IABNA-e, osta bez posljednjeg (realno jedinog stvarnog) osnivača, a trebaju mu taman još ovu godinu da se sa te odskočne daske baci u širine Kongresa Bošnjaka Svijeta, a onda je i Sarajevo na vidiku. Sretan let, Nihade, samoj nemoj zaboraviti onu staru "ko visoko leti...". Posebno što letiš na ukradenoj ideji (potraži i obavezno pogledaj emisiju Vehida Gunića koja je snimljena 2001. u Atlanti, prikazana je na NTV Hayatu).
Nije slučajno “KBSA2000” na flajer o Osnovačkoj skupštini KBS stavio linije odbrane Sarajeva. Upravo te linije će da probijaju, ali sa vana prema unutra. Pripremite se, Sarajlije. Ne dolazi Nihad svaki dan. Samo pazite dobro, ako ga ne budete slušali pažljivo, neće se on libiti da vas nazove neobrazovanim, nekulturnim, nepristojnim ili šta mu već na um padne.

Upravo tako je 2004. nazvao Bošnjake Atlante, koji očito nisu bili zainteresovani za njegovu priču, kada im se nametnuo kao "gost" i prodao im koji primjerak knjige. Ne samo da je zloupotrijebio gostoprimstvo već mu to dobro dođe i da laže i manipuliše onima kojima pismo piše. Tako kaže kako se 2004. godine "uvjerio koliko su (džamat u Atlanti) entuzijazma krenuli u pravljenje velikog Islamskog centra na već kupljenoj parceli." Jedino što je tačno jeste da su Bošnjaci imali i još uvijek imaju entuzijazma za izgradnju, ali 2004. nisu bar u onom bosanskom smislu kupili cijelu parcelu već samo dio a na ostatak potpisali martgage na iznos od oko $900,000.00 i otplatili je za nešto više od 3 godine tj. početkom 2008. godine. Ja sam u Odbor ušao 2008. mada sam i prije bio član istog (1996-2002., dakle i prije zvanične registracije, kao član Inicijativnog odbora). Mi u Atlanti poštujemo instituciju mandata i smijenjivosti, i nikada ne zavisimo od jednog čovjeka, ma kako se on zvao. Drugo, projekat o kome Nihad govori je treći projekt ove Zajednice koje planira i odrađuje sukladno svome ekonomskom i duhovnom rastu i razvoju. Imat će prilike da vidi ako se ponovo samopozove u goste pa makar mene i ne bilo u odboru. Možda mu neki i vrate knjigu jer ljubav prema bibliotekarki nije dovoljna da se napiše dobra knjiga.

Ovdje je trebao da se završi ovaj moj ionako predugačak (opravdano, ima toga još) tekst ali se u međuvremeno desilo par stvari. Prva je da je Nihad povukao pomenuto interno pismo sa izvjesne web stranice Task Force (kasno, žao mi je) a čikaški problem je postao javna tajna (Dnevni Avaz). Za povlačenje pisma može postojati nekoliko razloga: Imami su vjerovatno napokon progovorili, Nihad se prepao (šta bi sa hrabrošću?) reakcije medija kojeg pominje, dobio naredbu od onih iza kojih se krije i čije savjete (za sada) izvršava a koji su napokon shvatili koliko im šteti Nihadovo pomaganje i PR. Nadam se da su shvatili koliko Nihadova interna i javna obraćanja nanose štete kako njima personalno tako i organizacijama koje predstavljaju, a time i čitavoj zajednici. Uspio je Nihad da jedno uobičajeno (mada specifično) neslaganje između džematskog odbora i imama pretvori u internacionalnu kampanju koja svim akterima samo šteti. Specifičnost slučaja leži u tome što je jedna od strana u sporu i Glavni imam za Sjevernu Ameriku. Koliko je meni poznato ta funkcija nije ni predmet pomenutog spora. Dakle, spor je izrazito na relaciji “džematski odbor - imam tog džemata”. Svi oni koji su učestvovali u registraciji džemata kao non profit organizacija ili rade u odborima istih znaju da te organizacije/džemati imaju akta koja moraju biti u skladu sa pozitivnim zakonskim aktima države u kojoj su registrovani i na osnovu njih (ako žele da sve bude legalno) sklapaju i ugovor o radu sa imamom. Isto je i u BiH; i tamo imami potpisuju ugovor o radu. Bilo kakav spor na toj relaciji se riješava upravo na osnovu (normativnih) akata i ugovora. Da se ne bi pogrešno shvatilo, naravno ta akta opisuju prava i obaveze i članova/džematlija. Dakle, spor se riješava na toj relaciji “imam-odbor-članovi.” Da se taj princip poštovao ni Nihad, ni bilo ko drugi, ne bi imao prava da se u to miješa i sugurno bi bio lakše riješen. Ovako Nihad je sviju uvukao. On u svemu vidi šansu za promociju sebe i “KBSA2000”. Podigao je buku u stilu "hvatajte lopova!" da bi on i “KBSA2000” napokon mogli da u javnost izađu sa nekakvim saopćenjem. Vjerovatno će i svi potpisnici peticije završiti na e-mail listi “KBSA2000”. Sigurno će najmanje koristi od toga imati Senad ef. Agić. Odbor ICC, džematlije, zajednica Čikaga i šire. Kao što ranije rekoh “KBSA2000” i Nihad Krupić uvijek sami sebi pucaju u stopalo. Neke primjere sam naveo, a evo još jednog. U pismu koje i bijaše predmet ovog teksta, Nihad kaže: "To nije naš posao nego posao Rijaseta i Reisu Ul Uleme. Islamska Zajednica nije politička partija da raja glasanjem bira vođu nego zasnovana na hijerarhiji" a onda saopćenjem “KBSA2000” kaže: "U ovome historijskom momentu moramo da pokažemo svoju odlučnost da ne samo zahtjevamo vraćanje Imama Senada Ef. Agića na radno mjesto koje je do sada obavljao nego da damo na znanje Rijasetu IZ u BiH da nećemo prihvatiti stav neutralnog odnosa bilo od strane Reis-Uleme ili bilo kojeg drugog ogranka IZ u BiH”. Očito su odluke ili potezi Rijaseta IZ u BiH jedino prihvatljivi kada su po Nihadovom ukusu ili donesene pod pritiskom. Da li to Nihad i “KBSA2000” znaju da je odluka Reisu-l-uleme i Rijaseta po njega i “KBSA2000” nepovoljna?
Nego, ako već govorimo o subordinaciji i kompetenciji, za neupućene u čitavu problematiku ovdje želim dati par objašnjenja. Tačno je da je IZ ustrojena i na principu hijerarhije, ali opet pod tačno uređenim pravilima, ograničenošću mandata itd. Problem nastaje ako pokušmo kroz tu prizmu uvezati džemat ICC - IABNA - Rijaset IZ BiH i dodamo zakonodavstvo BiH i SAD, onda ulazimo u jednu sivu zonu u kojoj se trenutno nalazimo. Naime, formalno pravno ICC nije (učešćem u radu jeste) član IABNA-e koja je osnovana 2003., koja opet sve do 2009. u svojim aktima nije imala odrednicu da je sastavni dio Rijaseta IZ u BiH, niti je formalno pravno regulisan odnos džemata i IABNA na bazi dijaloga i dogovora. Upravo ove dvije činjenice otvaraju prostor za jednu sivu zonu koju koristi kako kome odgovara, stvarajući čitavu zbrku kojoj smo kao zajednica izloženi. Teško je u svoj toj zbrci uprijeti u jednog krivca pa ću početi “odozdo prema gore”. Krive su džematlije, posebno one kojima interes za rad (svakodnevno funkcionisanje) zajednice prestaje sa danom uplate vazife / članarine. Krivi su odbori u kojima počesto sjede i ljudi koji nikada nisu pročitali akta na kojima zajednica počiva kao ni akta organizacije u koju se uključuju. Slično važi i za dio sabornika IABNA-e. Krivi su imami (oni) koji od IABNE nastoje napraviti Udruženje imama a ne džemata. Kriv je UO IABNA što nije oslušnuo "kritike" a ne i sam politizirao. Kriv je Glavni imam što 2007. u Seattleu nije poslušao ili proveo savjet Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića. Upravo tada su počeli problemi čije posljedice danas svi osjećamo. Ni do danas ti savjeti nisu provedeni. Kriv je Rijaset koji nije na vrijeme osjetio probleme dijaspore i mnogo ranije krenuo u reformu tog odnosa kaja je koliko mi je poznato trenutno u toku. Krivi su i "intelektualci" koji pod izgovorom "nije to za mene" zaobilaze bošnjačke džemate i udruženja. Moja krivica je onolika koliko (ni)sam dio pomenutog lanca.
Tražiti sada od Reisu-l-uleme da riješi naše probleme a neuvažavati njegove savjete u najmanju ruku nije fer. Možda je vrijeme da se svi malo zamislimo i kažemo: "Od danas postajem karika u lancu" kako bi bilo manje krivice!