Albinot Maloku

Ovaj razgovor koji prenosimo našim vjernim čitateljima obavljen je pred kraj 2010. godine u Novom Pazaru. Moj sagovornik Albinot Maloku jedan je od najmlađih nezavisnih analitičara i istraživača sa Kosova. Diplomirani je politikolog Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, a privodi master studije na Pravnom fakultetu u Prištini na odsjeku za Međunarodno pravo. Imao sam priliku tih para dana njegove posjete Sandžaku da razgovaram, onako opušteno, drugarski, nekad zvanično i vrlo ozbiljno o situaciji na Balkanu, događajima na Kosovu, uvijek aktuelnom Sandžaku i našoj neizvjesnoj budućnosti.

Sandžaku ne trebaju vazali
Bošnjaci.Net: Prisutni ste u posmatranju i analiziranju društveno političkih prilka u Sandžaku, prije nekoliko dana ima li ste aktivnu posjetu političkim i vjerskim predstavnicima u Novom Pazaru. Kao politički analitičar kako komentarišeš posljednje događaje u Sandžaku?
Maloku: Sandžak već nekoliko godina prolazi kroz jedan težak period, posebno po pitanju ljudskih prava, ali i uopće. U zadnje vrijeme u Sandžaku imamo novu političku opciju koja hoće promjene, koja više neće prihvatiti ulogu vazala, kada je u pitanju Beograd. Nova politička opcija, za razliku od starih političkih opcija, hoće da odlučuje sama o sebi. Sada, mladi lideri Sandžaka, poput predsjednika Bošnjačke demokratske zajednica, gospodina Emira Elfića i drugih oko njega, imaju u ruke zdrave projekte i planove, koji će služiti Bošnjacima Sandžaka za njihov boljitak. Također, nesporno je da danas Sandžak ima viziju za sebe. Zahtjev o autonomiji Sandžaka je razlog više da pohvalim efektivnu politiku koju vodi najzaslužniji čovjek ovog regijona, Glavni muftija Muamer Zukorlić. Taj zahtjev nije bez podloge, nego ima bazu u međunardonim dokumentima. Autonomiju koju zahtjeva danas Sandžak, nije klasična autonomija, nego garant demokratije u ovom dijelu Zapadnog Balkana. Autonomija, posebno za Sjeverni Sandžak, ali da se razumjemo, tu ne isključujem ni Južni Sandžak, je prvi korak ka postizanju ljudskih prava, da Bošnjaci imaju pravo na školovanje, da odlučuju o sebi, preko svojih lokalnih organa, da se razvije ekonomija koja je jako loša. Republika Srbija trebala bi da bude upoznata od strane pokretača priče o autnomiji, o kakvoj se autnomiji radi. Kao što sam rekao to nije klasična autnomija, to je prvo kulturna, obrazovna i ekonomska autnomija. Te nije autonomija koja ugrožava teritorijalni integritet niti Srbije, niti Crne Gore.

Bošnjaci.Net: Ako pogledate sastav Valde, Skupštine, nadležnih ministarstva, primjetiće te da su Bošnjaci na zavidnom političkom položaju. Mi smo jedini pripadnici manjina u Srbiji koji imaju dva ministra u Vladi?
Maloku: Da budem iskren s vama, bio bi jako sretan kada bi ovi ministri na tim pozicijama radili za dobrobit Bošnjaka Sandžaka. Uloga predstavnika Bošnjaka u državnim organima Republike Srbije nije na zavidnom nivou, to znaju i ptice na grani. A da ne govorim za ministra Ljajića, koji svojim marifetlucima šalje jako loše signale među građanima na Kosovu....

Prava klasična: Bošnjaci imaju pravo na školovanje, da odlučuju o sebi, preko svojih lokalnih organa, da se razvije ekonomija koja je jako loša. Republika Srbija trebala bi da bude upoznata od strane pokretača priče o autonomiji, o kakvoj se autonomiji radi. Kao što sam rekao to nije klasična autonomija, to je prvo kulturna, obrazovna i ekonomska autnomija. Te nije autonomija koja ugrožava teritorijalni integritet niti Srbije, niti Crne Gore. Sužavanje prostora: Već se nazire da će Ljajićev politički prostor biti itekako sužen, zajedno sa prostorom Sulejmana Ugljanina u političkom životu Sandžaka. Vrijeme pokazuje da oni nisu ti koji bi trebali da budu reprezenti Bošnjaka. Sandžaku ne trebaju više vazali. Već ljudi koji imaju stav, viziju, i koji svojom harizmom ima da vode ovaj narod naprijed. Tirana, Sarajevo via Priština: Ako sagledavamo odnose između Tirane i Sarajeva, možemo slobodno kazati da je taj odnos na zavidnom nivou. Prošle godine, prisustvovao sam na otvaranje ambasade Republike Albanije u Sarajevu, a uskoro će i Bosna i Hercegovina otvoroti svoju ambasadu u Tirani. I Republika Kosovo poslat će svog ambasadora u Sarajevo odmah poslije formalnog priznavanja od strane Bosne i Hercegovine. Članica...: Trenutni ciljevi Republike Kosovo su da što prije postanemo članica Ujedinjenih nacija, da završimo i taj proces liberalizacije viznog režima sa Evropskom unijom, postanemo članica NATO-a i Evropske unije. SAD i Kosovo:SAD glavna poluga nezavisnosti Kosova, ali ona nije ta koja je počela borbu za nezavisnost Republike Kosovo, već je pomogla u ostvarivanju normalnog života i gdje neće građani Kosova doživjeti ono što su naši preci doživjeli od srpskog hegemona i barbara. U neovisnoj državi Kosovo, danas niko nije ubijen niti prebijen što misli drugačije. Srbija nije postigla ništa: Diplomatska aktivnost Srbije i ministra Jeremića nije postigla ništa. Republika Kosovo do sada je država priznata od 74 članice UN-a. Proces priznavanja teče svojim tokom. Jednim dokumentom koji je usvojen u Generalnoj skupštini UN, prošle godine obavezni smo na neki dijalog sa svojim sjevernim susjedom. Normalno Republika Kosovo je otvorena zemlja koja je spremna za dijalog sa svim svojim susjedima, ali žao mi je što Srbija zloupotrebljava ovaj dijalog u lobiranju protiv Kosova. Kako se sjetila Karla: Kao što znate Karla Del Ponte nije mogla uhapsiti ratne zločince i jednog jutra se sjetila da bi mogla biti u centru pažnje s nekim drugim poslom. Pisala je knjigu i kazala ono što je kazala. Meni je čudno kako je javnost primila tako pompozno jednu izjavu koja nema pokrića u činjenicama, a za genocid koji je izvršen u Srebrenici ili masovne grobnice u Rašku, kao da to nije ništa. Kosovske putovnice i BiH:Pozicija etničkih zajednica je jako dobra. One imaju rezervisana mjesta u državnim organima. Normalno one treba da se integrišu i da se bore za svoje potrebe. Bošnjačkoj zajednici nedostaje što nedostaje svim građanima Kosova, a to je nemogućnost putovanja sa kosovskim putovnicama u Bosni i Hercegovini, zbog toga što BiH ne priznaje ni putna dokumenta Republike Kosovo. Normalno ne voljom dva konstitutivna naroda BiH, znači Bošnjaka i Hrvata. Ljudska prava: Naravno mene interesuje i to što se desilo u Vukovaru i u Dubrovniku, također ono što se desilo i nad Srbima u Srbiji za vrijeme agresorskih ratova koje je ova država zajedno sa Crnom Gorom vodila u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Također, interesuje me šta se desilo nad Bošnjacima u Bukovici kod Pljevalja i drugim slučajevima gdje su masovno kršena ljudska prava.

Veći Srbin nego što je Šešelj
Bošnjaci.Net: Zašto?
Maloku: Zbog toga što, Ljajić umjesto da se bavi pitanjima ljudskih prava u svom gradu, u Sandžaku, da se bavi Bošnjacima, on pravi se veći Srbin nego što je Šešelj, pa se brine kako žive Srbi na Kosovu. On, zajedno sa Sulejmanom Ugljaninom bi trebalo da se bave prije svega Bošnjacima, pozicijom Sandžaka i da gledaju stvari kako stoje u realnosti. Drugo, on nikada nije trebao da prihvati ulogu koja je vezana za Tribunal. On ništa nije uradio po pitanju hapšenja ratnih zločinaca. Ova pozicija nije za njega. Zbog takvog djelovanja već se nazire da će Ljajićev politički prostor biti itekako sužen, zajedno sa prostorom Sulejmana Ugljanina u političkom životu Sandžaka. Vrijeme pokazuje da oni nisu ti koji bi trebali da budu reprezenti Bošnjaka. Sandžaku ne trebaju više vazali. Već ljudi koji imaju stav, viziju, i koji svojom harizmom ima da vode ovaj narod naprijed.

Dijalog između dva prijateljska naroda je uvijek dobrodošao
Bošnjaci.Net: Posljednjih nekoliko godina konstantno se govori o neophodnosti dijaloga po bilo kojoj osnovi. Da li postoji bošnjačko-albanski dijalog?
Maloku: Albanci i Bošnjaci imaju puno zajedničkog. U različitim poljima života imamo tangentne tačke, koje nas povezuju. Mi imamo iste korjene. Ilirskog smo porjeklja. Naše veze su pokidane različitim formama, ali niko ih nije mogao eliminirati. Te veze bi trebalo da gradimo, da ih razvijamo. Jako mi je žao što Bosna i Hercegovina nije priznala još Republiku Kosovo, ali svaki Albanac razumije situaciju u BiH. Znamo da laktaški kabadahija, Milorad Dodik, sve vrijeme pokušava da ospori BiH na svaki mogući način. Mi na Kosovu, dugo smo se borili da imamo državu. Danas imamo državu, iako sa ograničenim mogućnostima, ali ona korak po korak se ojačava. Kao što i vi znate nezavinost Kosova je zadnji kompromis koji smo mi morali u novojoj historji Albanaca da progutamo. Kada govorimo o dijalogu, moram kazati da ja podržavam svaku vrstu dijaloga sa svim susjedima, a sa Bošnjacima najviše. Kao što sam rekao naše veze su pokidane ali polažem nade u mlade intelektualce, širih shvatanja s obje strane. Naši problemi tangiraju u svim poljima života, osim toga izašli smo iz istih ratnih situacija. Da ih ne navedem, ali imamo puno toga zajedničkog. Dijalog između dva prijateljska naroda je uvijek dobrodošao. Ako sagledavamo odnose između Tirane i Sarajeva, možemo slobodno kazati da je taj ondos na zavidnom nivou. Prošle godine, prisustvovao sam na otvaranje ambasade Republike Albanije u Sarajevu, a uskoro će i Bosna i Hercegovina otvoroti svoju ambasadu u Tirani. I Republika Kosovo poslat će svog ambasadora u Sarajevo odmah poslije formalnog priznavanja od strane Bosne i Hercegovine. Albansko-bošnjački dijalog postoji, ali taj odnos i dijalog mora se širiti u svim poljima od zajedničkog interesa.

Trenutni ciljevi Republike Kosovo su da što prije postanemo članica Ujedinjenih nacija...
Bošnjaci.Net: Sa kojim unutrašnjim problemima se sučava Kosovo u ovom trenutku?
Maloku: Prisustvo paralelnih institucija, ili bolje rečeno transportovani banditi iz Srbije koji dolaze na Kosovu, te pokušavaju da destabiliziraju državu. Proces priznavanja utiče puno na razvoj zemlje. Ekonomska kriza koja je vezana sa političkom. Neovisno od toga koliko je vlada uradila od proglašenja neovisnosti, ostalo je puno toga da se uradi. Sada smo imali parlamentarne izbora, te očekujemo od nove vlade da svojim angažmanom stabilizira ekonomsko stanje. Kao što znate Republika Kosovo, kao mlada država se suočavala sa puno toga. Imali smo veliku bitku oko lobiranja za priznavanja, čija se bitka još nastavlja. Poslije toga pobjedili smo jednu veliku bitku na pravnom polju, koju je pokrenula sama Srbija, a to je bitka ispred Međunarodnog suda pravde. Poslije toga neovisnost Republike Kosovo je proglašena legalnom i legitimnom. Problemi unutar države Kosovo su jako povezani i sa vanjskim problemima, i nemožemo ih odvajati. Trenutni ciljevi Republike Kosovo su da što prije postanemo članica Ujedinjenih nacija, da završimo i taj proces liberalizacije viznog režima sa Evropskom unijom, postanemo članica NATO-a i Evropske unije, itd.

Bošnjaci.Net: Činjenica je da su SAD glavna poluga proglašenja nezavisnoti Kosova. Zašto je za spoljnu politiku SAD važna nezavisnot Kosova?
Maloku: Vidite, zašto je za spoljnu politiku SAD važna nezavisnost Kosova, to pitanje bi trebalo da postavite američkim diplomatima, ali mogu kazati da albansko-američko partnerstvo ima dugu povjest. Vašim čitateljima preporučujem doktorsku disertaciju dr.Harisa Silajdžića “Albanija i SAD u arhivima Washingtona” da pročitaju i da se upoznaju više o tome, kakvi su to prirodno prijateljski odnosi između Albanaca i SAD. Naravno, dobre odnose imamo i sa Evropskim državama, kao što je Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija itd. Nažalost, Evropa je znala da igra jako loše igre u nekim povjesnim momentima po pitanju pozicije albanaca i albanske države. Zahvaljujući konferencijama i kongresima Evropskih država albanci danas žive podjeljeni u više od tri države Zapadnog Balkana. Sada imamo problem sa pet članica EU koje ne priznaju Kosovo: Grčka, Rumunija, Slovačka, Kipar i Španjolska, ali neovisno od toga mi idemo naprijed. Može se reći da su SAD glavna poluga nezavisnosti Kosova, ali ona nije ta koja je počela borbu za nezavisnost Republike Kosovo, već je pomogla u ostvarivanju normalnog života i gdje neće građani Kosova doživjeti ono što su naši preci doživjeli od srpskog hegemona i barbara. U neovisnoj državi Kosovo, danas niko nije ubijen niti prebijen što misli drugačije. Ima puno Srba koji još sanjaju i govore o tome kako je Kosovo Srbija, ali ih niko ne dira. To je sloboda izražavanja. Činjenično stanje je drugačije, Kosovo nije Srbija već neovisna država Republika Kosovo. Uzeo sam ovaj prijemr kao najprostiji primjer razlike između 1991. i 2011.

Proces priznavanja Kosova teče svojim tokom
Bošnjaci.Net: Diplomatska aktivnost Srbije ne jenjava po pitanju lobiranja za nepriznavanje nezavisnosti Kosova. Kako ti ocenjuješ diplomatsku aktivnost Srbije i ministra Vuka Jeremića?
Maloku: Od 17. februara 2008 godine kada je Kosovo proglasio svoju neovisnost naš sjeverni susjed, Republika Srbija nije prestala sa svojom borbom na svaki mogući način da spriječi razvoj i napredovanje Republike Kosovo. Ona je probala rat, te izgubila 1999.godine, probala političku borbu, izgubila i to, te probala i na pravnom polju preko Međunarodnog suda pravde i doživjela fijasko, a sada igra prljave igre sa svojim provokacijama preko tak imenovanih paralelnih institucija koje pokušava instalirati na Kosovu. Normalno, Srpska pravoslavna crkva je ta koja daje najveću potporu Srbiji. Na početku dolaska gospodina Irineja na čelu Crkve nadao sam se da će on promjeniti kurs SPC-a, ali ništa od toga, samo drugo pakovanje. Diplomatska aktivnost Srbije i ministra Jeremića nije postigla ništa. Republika Kosovo do sada je država priznata od 74 članice UN-a. Proces priznavanja teče svojim tokom. Jednim dokumentom koji je usvojen u Generalnoj skupštini UN, prošle godine obvezni smo na neki dijalog sa svojim sjevernim susjedom. Normalno Republika Kosovo je otvorena zemlja koja je spremna za dijalog sa svim svojim susjedima, ali žao mi je što Srbija zloupotrebljava ovaj dijalog u lobiranju protiv Kosova. Dijalog ima tehnički karakter. Zvanična Priština neće ulaziti u bilo kakav dijalog ako ne ulazi kao ravnopravan sagovornik. Znači, države koje nisu priznavale do sada Republiku Kosovo nemaju šta očekivati od ovog dijaloga između Kosova i Srbije. To bio mogao biti kao dijalog između SAD-a i Irana, znači dvije države razgovaraju o problemima koji se tiču ovim zemljama. Problemi koji se tiću Srbiji i Kosovu su više od 1400 nestalih, grobnica u Raški, gdje se spominjalo broj od 250 Albanaca sa Kosova sahranjeni u toj grobnici, itd.

Bošnjaci.Net: Posljednji izvještaj Dick Marty-a o trgovini organima izazvao je burne reakcije na međunaronoj pilitičkoj sceni. Činjenica je da je i bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla Del Ponte tvrdila da se na Kosovu trgovalo sa organima. Sada se optužuje Hašim Tači. Šta se zapravo krije iza ove priče ili konkretnije šta se dogodilo u žutoj kući?
Maloku: Poslije izjave bivše glavne tužiteljice haškog tribunala Karla Del Ponte, o tako imenovanjoj “Žuta kuća”, pokrenuta su istraživanja o tome i potvrđeno je da nije nikada bilo to mjesto gdje se pričalo o trgovanjem organa. Kao što znate Karla Del Ponte nije mogla uhapsiti ratne zločince i jednog jutra se sjetila da bi mogla biti u centru pažnje s nekim drugim poslom. Pisala je knjigu i kazala ono što je kazala. Meni je čudno kako je javnost primila tako pompozno jednu izjavu koja nema pokrića u činjenicama, a za genocid koji je izvršen u Srebrenici ili Rašku kao da to nije ništa. Kada je sve završeno pojavio se Dick Marty. On nije optuživao samo Hashima Thačija već dvije države, Republiku Kosovo i Republiku Albaniju. Jako mi je drago što su obje države otvarale vrata za istragu, ali znate za svoju izjavu Dick Marty mora da odgovara. Duboko sam uvjeren da je pravda na našoj strani i vidjećemo ko će odgovarati poslije međunarodne istrage.

Dijalog između zvaničnog Beograda i zvanične Prištine
Bošnjaci.Net: Posljednjih mjeseci se govori pokretanju dijaloga sa Beogradom, pod pokroviteljstvom Brisela i Ketri Ešton. Da li u skorije vrijeme možemo očekivati susret Tačija i Tadića?
Maloku: Vidite, nisu na istoj ravni po funkciju u državi Hashim Thači i Boris Tadić. Trenutno gospodin Tadić je predsjednik Republike Srbije, a gospodin Thači je predsjednik Vlade Republike Kosovo u odlasku. Kada se formira nova vladajuća garnitura u Republici Kosovo, onda dobićemo predsjednika Republike, premijera itd. Naravno, dijalog između Republike Kosovo i Republike Srbije vodit će se u istoj ravni, predsjednik sa predsjednikom i prmijer sa premijerom. Otvarat će se dijalog između zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali ne bi bilo dobro da počinje taj dijalog prije zatvaranja “slučaja Marty”. Zemlje Zapadnog Balkana imaju puno toga ta razgovaraju međusobno.

Bošnjaci.Net: Završeni su izbori na Kosovu, uskoro se očekuje sastav nove Vlade. Kakva je trenutna politička situacija na Kosocu poslije održanih izbora, ko će činiti novu koaliciju?
Maloku: Izborni proces na Kosovu je tekao kako je tekao ali uskoro ćemo morati dobiti vladu i legitimne predstavnike. Različite opcije su u opticaju. Vlada neće moći da se formira bez koalicije različitih političkih partnera. Po meni najstabilni partneri bi bili Demokratska partija Kosova, Hašima Thačija i Alijansa za budućnost Kosova, Ramuša Haradinaja, plus stranke iz etničkih zajednica. Moramo vidjeti kako će se razvijati proces koaliranja.

Pazarski muhabet: Fahrudin Kladničanin i Albinot Maloku

Bosna i Hercegovina treba da se interesuje za Bošnjake na Kosovu
Bošnjaci.Net: Kako ti ocenjuješ položaj i stanje nacionalnih manjina na Kosovu, posebno Bošnjaka?
Maloku: Ustav Republike Kosovo jasno precizira poziciju etničkih zajednica. Po Ustavu ne koristi se termin nacionalne manjine već etničke zajednice. Pozicija etničkih zajednica je jako dobra. One imaju rezervisana mjesta u državnim organima. Normalno one treba da se integrišu i da se bore za svoje potrebe. Bošnjačkoj zajednici nedostaje što nedostaje svim građanima Kosova, a to je nemogučnost putovanja sa kosovskim putovnicama u Bosni i Hercegovini, zbog toga što BiH ne priznaje ni putna dokumenta Republike Kosovo. Normalno ne voljom dva konstitutivna naroda BiH, znači Bošnjaka i Hrvata. Ne računajući to što vlada Kosova je uradila i radi za poboljšanje poziciju Bošnjačke zajednice, normalno da i Bosna i Hercegovina treba da se interesuje za tu zajednicu koja živi na Kosovu. Bošnjačka zajednica na Kosovu ima svoje mjesto u Ustav države, imaju mogućnost obrazovanja na svom maternjem jeziku, imaju medije na svom jeziku, garantovana mjesta u državnim institucijama i puno toga, ali mora se još uraditi. Dobroti nema kraja.

Bošnjaci.Net: Da li smatraš da je potrebno raskrstiti sa prošlošću i događajima koji su obilježili zadnje dvije decenije dvadeseog vijeka, ili je za Albance i Bošnjake, neophodno konstantno „suočvanje sa prošlošću“?
Maloku: Albanci i Bošnjaci ne smiju nikada zaboraviti svoju prošlost, niti dopustiti da se njihova borba za slobodom i pravdom izjednačavati sa agresorima i onima koji su učinili genocid nad njima. Umaraju me ove prazne priče o “suočavanju sa prošlošću”. Vjerovao bih i tome kada bi vidio da se naš zajednički agresor – što je u ovom slučaju bila Srbija - denacificirao kao što se desilo sa Njemačkom poslije Drugog svjetskog rata. Istraživanje i potvrđivanje onoga što se desilo nad nama Albancima i Bošnjacima je jako bitno. Naravno mene interesuje i to što se desilo u Vukovaru i u Dubrovniku, također ono što se desilo i nad Srbima u Srbiji za vrijeme agresorskih rata koje je ova država zajedno sa Crnom Gorom vodila u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Također, interesuje me šta se desilo nad Bošnjacima u Bukovici kod Pljevalja i drugim slučajevima gdje su masovno kršena ljudska prava. Svaka država koja je proizašla iz bivše Jugoslavije, nesporazumnim raspadom bivše države treba da formira komisiju koja bi radila svoj posao iskreno, te istraživala šta se zapravo desilo. Jedna zajednička komisija, tako imenovana regionalna nije ništa sem balansiranje svega što se desilo. Ja to ne podržavam i drago mi je što imam saveznike u svim zemljama bivše Jugoslavije, u tome da je teko imenovana regionalna komisija nije ništa sem jedan motor koji sve stavlja u isti koš.