Pisana rijec
Zijine pisanije
MOLITVA - PORUKA - SAN O ŽIVOTU...
|
|
Autor: Zijad Burgić
Objavljeno: 16. January 2011. 21:01:22
| MOLITVA Kada će opet neko tako moći, svetom svjetlu pute otvoriti, Raskrčiti tminu mrkle noći, ljudske duše Njemu prikloniti? Samo rijetki u vjeri to mogu, vatru duše na ognjištu znanja Rasplamsati u ljubav ka Bogu, idealu ljudskog pokajanja! Tebe učim u vremenu tame, nurom zariš o ti povlašteni, Šapćem riječi svjetla pomrčini, k'o molitvu u gluhoj tišini. Ti me spasi od pogrešnih knjiga, niskih želja grehotnog insana, Od pošasti dunjalučkih briga, tebi hvala moj šejhu Mevlana. PORUKA Može li križ, može li zvijezda, Može li crescent, Božiji znaci... Jednom mogu li, pod jednim Nebom, Nebeski mir, svi ljudi naći? Može li čovjek ukrotit silu!? Može li sila ma kakva bila, Biti slabija od svakog čovjeka, Poticaj biti, a ne prepreka. Može li pupoljak postati ruža, Može li dijete postati čovjek, Od slova umnih biti knjiga, Sloboda čovjeka, najviša briga? Može, kad mržnju pobjedi ljubav, Može, kad zločin oprošten bude, Onda kad ruka u ruku stane, Kad ruka svaka bude poruka! NOCTURNO Starost došla davno prije smrti, U vihoru rata onog dana, Kada duši ostade da prti, Bolan teret nanesenih rana. Drugovi se moji raseliše, Ko u dženet, ko na nekoj strani, Poeta im sada pjesme piše, Stoje rime, otišli jarani. Prođe život, ostadoše sjene, U sjećanju nešto malo stvari, Voljene mi uvijek lijepe žene, I dragi mi umrli drugari. Mnogi od njih dođu mi u sanak, Pozdrave me blagim im pogledom, "Ne brini se, Zijo,sviće novi danak", Svaki od njih govori mi redom. Novi dan i novi gubitak, U duši mi nemir i lutanje, Kakav može meni bit' boljitak, Svaki dan mi sve ljubavi manje. SAN O ŽIVOTU Košmar davnog rata zametnu ti trag, U drugome svijetu imaš svoje snove, Vraćaju na prošlost i na kućni prag. Burnim morem oni u tuđini plove. U mislima snenim mnogi znani ljudi, I djela im dobra prepoznaješ netom. Neki lik u magli ...!? Sad ti srce žudi. "Ko je to u sjeni", pitaš se sa sjetom? Dotaknu li snovi ono vrijeme davno? Pupoljak kad ružom istom postajaše. Mladost kojoj bješe sve do mora ravno, Kad' se san i java mehko smjenjivaše. Sanjaš li o jednom drukčijem životu, S godinama čovjek i snove promjeni, Iskustvo ga uči uvijek novom motu ! Pitaš li se često: Ko bješe u sjeni? |
