Koča PAVLOVIĆ: Bukovički zločin je sistematski proveden, a njegovi nalogodavci i ključni realizatori nijesu vojni kuvari i policijski razvodnici, kojima se tužilaštvo bavilo, već su ključne figure tog zločina oni koji još vladaju Crnom Gorom. Isto je tako i u slučaju deportacije bošnjačkih izbjeglica, pa je svakome jasno da će stvarni krivci za oba ta zločina biti izvedeni pred lice pravde tek kada siđu sa vlasti. Zato je ono sramno pljevaljsko glasanje izbjeglih Bukovičana bilo doprinos odlaganju pravde, jednako kao što su i napadi na Sloba Pejovića pokušaji skrivanja istine i odlaganja pravde u slučaju zločina deportacije iz 1992.

Ostaće upamćeno da su prognani Bukovičani - koje su u Bosnu protjerali Bulatović, Đukanović, Veselin Veljović i Čeko Dačević – prije neku godinu organizovano došli u Pljevlja da glasaju za DPS i SDP, i za njihovog gradonačelnika Filipa Vukovića, Čekovog paravojnika.

Istina je da su Bukovičani došli po nagovoru svojih vjerskih i političkih vođa, ali su ipak došli dobrovoljno. Tada su dali glas svojim bivšim dželatima, za honorar od 100 eura i za ručak u Milet-Bašti ! A sve troškove ove ekspedicije je platio Šarićev narko-kartel! To će ostati upisano kao jedna od najtužnijih epizoda u hronici crnogorskog beščašća. Baš kao što će ostati vječno upisan veličanstveni cetinjski skup LSCG, kada je na Badnji dan, prije gotovo dvadeset godina, Slavko Perović poručio da država ne može biti srećna ako je utemeljena na zločinu i na skrivanju zločina.

Da li je nečasna pljevaljska izborna trgovina stavila tačku na priču o bukovičkom zločinu?! Postoji li zločin nakon što žrtva, dobrovoljno i “za pare”, prihvati da glasa za dželata i da zaboravi prošlost?!

Zločin koji se desio u Bukovici zločin je protiv čovječnosti koji je počinjen prema svakome ko misli da je čovjek, tako da Bukovičani jesu glavne ali nijesu jedine žrtve.

Zato se ne može tek tako staviti tačka na bukovički slučaj. Zato ovaj zločin postoji i nakon one sramne izborne trgovine, zato on postoji i nakon ove novogodišnje farse koju su priredili Veljović, Čarapić i Medenica. Zato on i dalje postoji i čeka pravedno razrješenje.

Bukovički zločin je sistematski proveden, a njegovi nalogodavci i ključni realizatori nijesu vojni kuvari i policijski razvodnici, kojima se tužilaštvo bavilo, već su ključne figure tog zločina oni koji još vladaju Crnom Gorom. Isto je tako i u slučaju deportacije bošnjačkih izbjeglica, pa je svakome jasno da će stvarni krivci za oba ta zločina biti izvedeni pred lice pravde tek kada siđu sa vlasti. Zato je ono sramno pljevaljsko glasanje izbjeglih Bukovičana bilo doprinos odlaganju pravde, jednako kao što su i napadi na Sloba Pejovića pokušaji skrivanja istine i odlaganja pravde u slučaju zločina deportacije iz 1992.

Bukovički zločin je nesporan za svakoga osim za one koji, poput Veselina Veljovića, i dalje tvrde da su paleći bukovičke kuće, rušeći džamiju i razgoneći bukovičke seljake – štitili Crnu Goru od širenja bosanskog ratnog požara!

Nažalost, mi još živimo u državi koja u svojim temeljima ima Veljovićeve i Đukanovićeve laži. Ratna laž o oslobađanju Vukovara i Dubrovnika, danas je zamijenjena nekim drugim, mirnodopskim lažima.

Danas je u temeljima ove države ugrađena tvrdnja da deportacija Bošnjaka iz 1992. nije državni zločin, da su Ibrahim Čikić i čelnici SDA bili opasni teroristi, te da je “Orlov let” uspješna policijska akcija. A vezivni malter toga, na lažima sazdanog temelja, čini ratna kadrovska nomenklatura DPS-a i licemjerno politikantstvo SDP-a.

Ne može se stajati iza Filipa Vukovića na izbornoj listi, i istovremeno roniti krokodilske suze nad sudbinom prognanih Bukovičana. Ne može se aktivno prikrivati Đukanovićeva krivica za deportaciju iz '92, i istovremeno biti licemjerno zabrinut zbog progona Sloba Pejovića i njegove porodice. Konačno, ne može se jednog dana tvrditi da je priča o Šarićevom klanu uvezena iz Beograda u cilju rušenja crnogorske države, a već sjutra se Evropi predstavljati za odlučnog borca protiv organizovanog kriminala.

Evropska i demokratska Crna Gora mora biti postavljena na nove i istinite, a ne na lažne, zločinačke i kriminalne temelje. Da bi opstala i da bi dugo postojala, naša država mora biti utemeljena na istini Bukovičana, na pravdi prema deportovanim Bošnjacima i mučenim čelnicima SDA, na ravnopravnosti Srba i na dogovoru sa Albancima. Naša misija je da to, uprkos svim opstrukcijama i odlaganjima, što prije obavimo.

Autor je poslanik PzP