Nermin BISE: Dodiku ne izlazi iz usta toliko puta prežvakana nebuloza da je Bosna i Hercegovina kao država upitna, a da je Republika Srpska neupitna. Često Dodik trabunja da Bosna i Hercegovina ne može opstati kao što nije opstala ni Jugoslavija, pa nastavlja cerekajući se s podsmjehom lamentirati s glupošću tipa ako se raspala Jugoslavija, tu sudbinu mora doživjeti i "Jugoslavija u malom - BiH". Ove tlapnje Dodiku ne znače ništa drugo do njegovih pustih iluzija koje mu služe za održavanje na vlasti.

Bosna i Hercegovina jeste u ovom trenutku država čije rane od brutalnog genocidnog masakriranja od 1992. do 1995. godine još uvijek nisu zacjelile. Naši intelektualci, kojima je država na prvom mjestu, pojedini političari, kojih je istina sve manje, konačno bi trebali da zastupaju jedno i jedinstveno čvrsto stajalište. Borba za BiH treba se voditi mudrošću, hrabrošću i konačno, jedinstveno artikulisanim stavom u odnosu na osjećanja prema svojoj državi. Istina jeste da je Bosna i Hercegovina preuzela predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN-a, i ma kako to boljelo dušmane i neprijatelje ove države, koji u miru nastavljaju provoditi politiku započetu agresijom na BiH, tu činjenicu moraju prihvatiti. BiH ima svoj suverenitet, nezavisnost, legalitet i legitimitet.

Šta je još važnije? Bosna i Hercegovina ima svoj kontinuitet.

Na to treba podsjetiti i Milorada Dodika i Dragana Čovića. Takva poruka treba otići i u Zagreb Ivi Josipoviću i Jadranki Kosor, odnosno u Beograd prema Borisu Tadiću. Da su istinski prijatelji Bosne i Hercegovine kakvim se pokušavaju dodvoriti, davno su mogli urazumiti Dodika i Čovića. Ne, to nisu uradili, jer, kad im odgovara ne žele da se miješaju u unutrašnje stvari druge države, a kad ih niko ne pita i ne pozove da se umiješaju, onda to oni učine bez ikakva pitanja. Onda nađu izgovor za miješanje u unutrašnja pitanja BiH jer im, eto tobože, to Daytonski sporazum nalaže. E, neće ići tako. Treba konačno odaslati jasnu i nedvosmislenu poruku.

Dodiku ne izlazi iz usta toliko puta prežvakana nebuloza da je Bosna i Hercegovina kao država upitna, a da je Republika Srpska neupitna. Često Dodik trabunja da Bosna i Hercegovina ne može opstati kao što nije opstala ni Jugoslavija, pa nastavlja cerekajući se s podsmjehom lamentirati s glupošću tipa ako se raspala Jugoslavija, tu sudbinu mora doživjeti i "Jugoslavija u malom - BiH". Ove tlapnje Dodiku ne znače ništa drugo do njegovih pustih iluzija koje mu služe za održavanje na vlasti.

Dodiku treba adekvatno i pravovremeno odgovoriti i njegovu opasnu "bolest" zaliječiti u začetku, posebno zbog generacija koje dolaze, da ne zavlada zaborav i da se prošlost ne ponovi. Ako se već niko u proteklih desetak-petnaest godina nije udostojio svim destruktivcima koji se održavaju na prizivanju raspada BiH i širenju laži o BiH, onda je krajnje vrijeme da se probudi intelektualna svijest kod ljudi kojima je BiH i majka i domovina. I zemlja i država. Valjalo bi i Dodiku i Čoviću održati kratku lekciju iz povijesti. Nimalo ne sumnjam da čak mnoge stvari i ne znaju. Zašto onda šutjeti? Grijeh je neukom ne pomoći. A lekciju besplatno preporučujem i Borjani Krišto.

Evolucija (Enes Čelosmanovič - ECHE)

- Bosna i Hercegovina u prošlosti, a ni u budućnosti nije bila Jugoslavija.

- Bosna i Hercegovina nije rezultat velikih sila iz Versajskog mira (Versaille).

- Mjesto rođenja druge Jugoslavije je u Jajcu 1943, pa je BiH imala pravo i da je napusti, a moderni državno-pravni fundamenti Bosne i Hercegovine postavljeni su u Mrkonjić Gradu.

- Bosansko-hercegovački suverenitet krvlju bosansko-hercegovačke mladosti odbranjen je u agresiji 1992.-1995.godine.

- Jugoslavija se nije raspala, nego je došlo do disolucije na svoje sopstvene dijelove što su bile republike, a ne na narode, jer da je na narode kakva bi onda bila slika Srbije s Mađarima u Vojvodini, Bošnjacima u Sandžaku?

- Laktaški vožd ponavlja negiranje države Bosne i Hercegovine kao da želi provjeriti sjećanje i pamćenje Bošnjaka.

- Dodik zna šta je istina o državi Bosni i Hercegovini, ali bi želio da kod Bošnjaka zavlada zaborav i tada bi se iz ladica opet izvadili planovi velikodržavlja.

E, pa, stani malo, od Laktaša Mile. Neće moći. Čim prije postane svjestan da su pouke izvučene i da se vlada materijom, jer riječ je o majki i majčici Bosni i Hercegovini, to će mu lakše biti da je više ne doživljava maćehom. Bosna će mu i Hercegovina, kako je kroz višestoljetni svoj kontinuitet i pokazala, opet biti tu da ga prigrli kao sigurna i prava majka koja će imati razumijevanje za svog nestašnog dječačića od Laktaša.