Nermin BISE: Odgovorni za ovaj skandal ne smiju se provući nekažnjeno. U prvom redu to se odnosi na ministra obrazovanja u Hercegovačko-neretvanskom kantonu Esada Dželilovića i načelnika Općine Stolac Stjepana Boškovića. Iako je ovaj prvi na isteku svog mandata, a drugi je na polovici drugog mandata, ako ima imalo pravde, i jedan i drugi bi trebali snositi posljedice. Teško da će ih ovakva kriminalna politička kvazielita kojoj i sami pripadaju i korumpirana sudska vlast sankcionisati, ali ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da su i sami roditelji, pitaju li se Dželilović i Bošković kako će svojoj djeci reći šta se to dešavalo s njihovim vršnjacima u Stocu. Ne mogu sva djeca biti ministrova i načelnikova. Spavaju li ti ljudi mirno i imaju li savjesti?

Stolački osnovci i srednjoškolci u srijedu ujutro su ušli u tople i zagrijane učionice. U noći s utorka na srijedu trajala je prava drama. Alarmirane su brojne institucije, visoki predstavnik Valentin Inzko, sjedište Vijeća Evrope, brojne ambasade u BiH. Svi su obavješteni o najcrnjem vidu segregacije i fašizma koji se nad stolačkom djecom provodi u XXI.vijeku. Web magazin Bošnjaci.Net je jedini medij koji je širu javnost obavjestio o nečuvenom skandalu u Stocu. Zbog činjenice da su stolački učenici hrvatske nacionalnosti sastavili božićne i novogodišnje praznike, te proteklu sedmicu ostali u svojim toplim domovima, bošnjački učenici i njihovi nastavnici i profesori na temperaturi oko nule i ispod, su besramno ostavljeni u hladnim učionicama i kabinetima, jer je grijanje bilo isključeno. Potrajalo je to cijela dva dana, dok nije uslijedila već opisana reakcija.

Odgovorni za ovaj skandal ne smiju se provući nekažnjeno. U prvom redu to se odnosi na ministra obrazovanja u Hercegovačko-neretvanskom kantonu Esada Dželilovića i načelnika Općine Stolac Stjepana Boškovića. Iako je ovaj prvi na isteku svog mandata, a drugi je na polovici drugog mandata, ako ima imalo pravde, i jedan i drugi bi trebali snositi posljedice. Teško da će ih ovakva kriminalna politička kvazielita kojoj i sami pripadaju i korumpirana sudska vlast sankcionisati, ali ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da su i sami roditelji, pitaju li se Dželilović i Bošković kako će svojoj djeci reći šta se to dešavalo s njihovim vršnjacima u Stocu. Ne mogu sva djeca biti ministrova i načelnikova. Spavaju li ti ljudi mirno i imaju li savjesti?

Osim sramotnog smrzavanja djece, još su dva događaja obilježila posljednju sedmicu 2010.godine u gradu na obalama Bregave. Posljednjeg radnog dana u protekloj godini Tužilaštvo BiH objelodanilo je optužnicu za ratne zločine protiv Vlatka Jaraka, kojem se na teret stavlja da je kao pripadnik HVO-a u jedinici "Knez Domagoj" u julu i avgustu 1993.godine učestvovao u progonu bošnjačkog civilnog stanovništva i hapšenju i zatvaranju Bošnjaka u sabirni centar u Koštanoj bolnici. To je poslije nekoliko blamažnih i sramotnih sudskih postupaka vođenih u Kantonalnom sudu Mostar (po zakonima HR Herceg-Bosne), prvi slučaj koji će biti procesuiran u Sudu BiH i u kojem će se govoriti o ratnim zločinima počinjenim u Stocu.

Paralelno s tim postupkom, u Haagu se očekuje završna faza suđenja šestorci na čelu s Jadrankom Prlićem i Slobodanom Praljkom, koji se prema optužnici Haškog tužilaštva tretiraju kao udružena zločinačka grupa koja je imala cilj paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu pripojiti Republici Hrvatskoj. U takvoj fantomskoj tvorevini tokom ljeta 1993.godine dešavali su se stravični zločini. Završni čin zločinačke namjere političke i vojne kamarile HDZ BIH i HVO-a da 1993.godine ovlada dijelom Hercegovine i pripoji je Hrvatskoj, bilo je rušenje Starog mosta 9.novembra 1993, što je sadržano u optužnici protiv šestorke, a posebno u dijelu koji se odnosi na generala Slobodana Praljka, direktnog naredbodavca rušenja Starog mosta.

Stolac pod snijegom Ispraćaj rahmetli Juse Elezovića je ujedno bila treća dženaza od povratka Bošnjaka u Stolac na kojoj su zajedno jedni uz druge stajali stolački Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Pa bar i na taj sat vremena koliko je trajao "pogrebni ceremonijal".

Zločini koje su u Stocu počinile postrojbe HVO-a i HV-a sastavljeni su na deset stranica optužnice protiv šestorke u Haagu, pa će paralelni procesi, u Haagu, ali i u Sudu BiH protiv Jaraka, ali i još nekih bivših pripadnika HVO-a koji se još uvijek slobodno šeću, doprinijeti konačnom objelodanjivanju istine o zbivanjima u Stocu tokom 1993.godine. Iz više razloga je jako bitno suočiti se s bliskom prošlošću i istini pogledati u oči. Kada sudovi kažu svoju riječ, a to će biti konačna i definitivna odluka, to će se u Stocu lakše moći graditi mostovi povjerenja i stvarati atmosfera za lagodan, prijateljski i miran suživot.

Osokoljeni inferiornošću najviših organa vlasti na nivou države, kako političke, tako i sudbene, pomahnitali jahači apokalipse u nacional-šovinističkim strankama, kakav je ogranak HDZ BiH u Stocu, slobodno su, svih ovih godina mogli po drugačijim metodama dovršavati započetu priču iz 1993.godine. Taj je projekat začet na etničkom čišćenju, pljački, progonu, silovanju, odvođenju u koncentracione logore, ubistvima. Jučer, sedamnaest godina poslije svoje nikad ugasle namjere i ciljeve isti projekat je pokazao na užasan način: zavrtanjem ventila za grijanje djeci u školi.

Reakcija Tužilaštva BiH posljednjeg radnog dana u 2010.godini cijeloj rašomonijadi sada daje potpuno drugu dimenziju. Aveti najcrnjih ratnih godina, posebno 1993., koji su nesmetano mogli provoditi silu i aroganciju, koliko do jučer, sada se konačno trebaju primiriti i porazmisliti o svojoj odbrani pred sudovima. Godina što je na početku definitivno bi mogla, a konačno i trebala, na površinu izbacivati raščišćavanje s prošlošću. Sudske presude bi tim prije pospješile relaksaciju odnosa, i konačno skinule osjećaj kolektivne odgovornosti. Kolektivna odgovornost se ne može i ne treba osjećati ni u Stocu.

U noći, u utorak, kad je pokrenuta lavina reakcija zbog isključivanja grijanja učenicima u Stocu, lično mi se javilo na desetine stolačkih Hrvata i Hrvatica koji su iskazali svoju podršku roditeljima bošnjačke djece, ne krijući svoju šokiranost i razočarenje. Kada su zamoljeni da javno stanu s ostalim roditeljima u protestima koji su otkazani istog jutra, jer je reakcija uslijedila, kazali su da ne žele da se eksponiraju. Ljudi su u Stocu još uvijek pod okovima straha i prijetnji. Bauk fašizma i dalje je iznad ovog specifičnog gradića. Međutim, ljudi još uvijek ima.

Izuzev nekolicine stolačkih Hrvata i Bošnjaka koji već godinama zajedno idu na kafu, čisti i neopterećeni ratnom prošlošću, istina je da se masovno Hrvati i Bošnjaci danas u Stocu susreću samo na pojedinim sahranama. Takva je jedna upravo danas održana. Na vječno počivalište ispraćen je Jusuf Juso Elezović. Preminuo je relativno mlad, u 59.godini. Od dženaze doktoru Ramizu Medaru, allarahmetile prije nekoliko godina, i rahmetli Mustafi Sefi, prije par mjeseci, Stolac ne pamti posjećeniji poslijeratni posljednji ispraćaj od ovog novogodišnjeg ispraćaja Juse Elezovića. Ovo je bila treća dženaza od povratka Bošnjaka u Stolac na kojoj su zajedno jedni uz druge stajali stolački Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Pa bar i na taj sat vremena koliko je trajao "pogrebni ceremonijal".

O spomenutoj trojici Stočana možda ova činjenica govori najviše. Za života nisu dočekali vidjeti kako je njihov Stolac opet normalna sredina za življenje. Njihova smrt je pojedinačno, Stocu vratila bar tri sata normalnog Stoca kakvog se mnogi sjećaju. Jadan je grad koji je ujedinjen i normalan tek na ponekom posljednjem oproštaju.

Jusina dženaza biješe onaj treći događaj koji je obilježio posljednju heftu, tjedan i sedmicu u Stocu u 2010.godini.