Nermin BISE: Dodikovo aminovanje trećeg entiteta, posljednjeg Čovićeva aduta, s tim da se ne dira cjelovitost srpskog entiteta, nije ništa drugo do pokušaj narušavanja stabilnosti države. Iritantna postaje Čovićeva fascinacija srpskim političarima. Dodikove prijetnje referendumom, secesijom, negiranjem genocida, izazivaju kod Čovića šutnju, bolje reći prešutnu suglasnost, a jasno je da sve pobrojano negiraju još samo Šešeljevi radikali. Čović je i de fakto nalegao na Dodikovu političku rudu.

Dragan Čović i Milorad Dodik dišu sve teže. Oko spomenutog dvojca obruč je prilično stegnut. Kako smo prije par mjeseci na ovom portalu i objavili, odnosno predvidjeli Čovića bi vrlo lahko mogla sustići slična sudbina koju je doživio Ivo Sanader. Dodika isto tako. Da je BiH bar malo uspjela da se odupre čvrstom zagrljaju korumpirane hobotnice koja guši sudstvo i vladavinu prava, spomenuti je dvojac, uz nekoliko bošnjačkih ublehaša odavno trebao biti iza rešetaka.

Sanader, koji je mustra za sve bh. manipulante na čelu stranaka, izgleda tako nemoćno i smiješno, da se za tim, dojučerašnjim karizmatičnim liderom koji je otvorio vrata ulasku Hrvatske u EU, sada iz sažaljenja može i zaplakati. Dok susjedna Hrvatska bije svoj odlučni boj iz kojeg može izaći kao ravnopravan član europske obitelji, mi u BiH smo zakovani na dno smrdljive baruštine, a neprikosnoveni smo i najbolji po korupciji.

Iako može zazvučati morbidno i sarkastično, ali vrijedi napraviti usporedbu s danom parafiranja Daytonskog sporazuma za mir u BiH i informaciju da je baš na isti dan, petnaest godina poslije preminuo tvorac tog Ugovora Richard Holbrooke. Vrijeme je da se konačno u BiH okrene nova stranica na stvaranju pravne i funkcionalne države. Ona baruština što vonja po svim otpadnim materijama koja je povukla BiH na samo dno, godinama je nabijala koncentraciju raznih tvari. Po zakonima kemije, neminovna je strahovita eksplozija plinskih gasova, što se u prenesenom značenju može smatrati najizglednijom prilikom od Daytona do danas da država BiH konačno stane na svoje noge.

Političko partnerstvo laktaškog lole i mostarskog sokola, praćeno vezanjem šahovnice i bijelih orlova, nije ništa drugo do posljednji, grčeviti pokušaj da se sačuva vlast. Dodikovo aminovanje trećeg entiteta, posljednjeg Čovićeva aduta, s tim da se ne dira cjelovitost srpskog entiteta, nije ništa drugo do pokušaj narušavanja stabilnosti države. Iritantna postaje Čovićeva fascinacija srpskim političarima. Dodikove prijetnje referendumom, secesijom, negiranjem genocida, izazivaju kod Čovića šutnju, bolje reći prešutnu suglasnost, a jasno je da sve pobrojano negiraju još samo Šešeljevi radikali. Čović je i de fakto nalegao na Dodikovu političku rudu.

Nedavno je Dodikov doglavnik Emil Vlajki, koji je obećao da će stajati na braniku srpskog entiteta i srpstva, ponudio bh. Hrvatima, narodu kojem, on izjavljuje i sam pripada, treći entitet od Kupresa do Neuma! Iz HSP-a BiH Zvonka Jurišića zapaziše da je čak i dedinjski kasapin nudio više od ove ponude laktaškog vožda. Potpredsjednik srpskog entiteta Emil Vlajki će predstavljati hrvatske građane na toj funkciji, a on je kandidat NDS-a izabran glasovima srpske nacionalnosti!

A, na drugoj strani, negodovanje zbog izbora Željka Komšića, da nije izraz volje hrvatskog naroda, a Vlajki se deklarira kao veći Srbin od svakog Srbina, koji niti tokom kampanje niti nakon izbora nijednom riječju nije spomenuo Hrvate u srpskom entitetu i njihove potrebe i probleme.To za Dragana Čovića nije od bitnog značaja, on se na stanje Hrvata u srpskom entitetu ne osvrće, niti smatra da je na taj način izigrana volja Hrvata u tom entitetu.

By E Che (Enes Čelosmanović)