Elifa KRIJEŠTORAC: Njemački književni kritičar Reich Ranizki u svojim memomirama pisao je o jednom nevjerovatnom susretu sa Abertom Sperom bivšim ministrom vojne industrije, u vili izdavača knjiga Wolf Jobst Sidler-a, kod koga je Ranizki bio pozvan, povodom objavljivanja Hitlerove biografije. Sper je upravo tih dana bio otpušten iz zatvora i Reich Ranizki „Jervrej“ čiji su roditelji okončali svoj život u Auschvizu, nije se mogao načuditi kako je Sper koji je slučajno bio jedan od onih dobrih nacista, te večeri bio ispoštovan i hofiran od strane tog visokog društva. Dvadeset godina prije tog susreta sa Sperom, tačnije 1952. tadašnji bivši Kanucelar Konrad Adenauer će reći „mislim da je vrijeme, da sa tim naci-imperializmom sada zvršimo...“.

„Iznenađeni, šokirani i razočarani“ - bila je reakcija članova njemačke vlade i vođa političkih partija, kada je 23.oktobra 2010. godine grupa historičara otkrila, da se u ministarstvu vanjskih poslova Njemačke nakon rata udomilo čak 40% visokih nacistističkih funkcionera. Prijašnji ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, se razočarao, historičar Eckard Conze, se šokirao, a bivši predsjednik Njemačke Richard von Weizäcker se začudio, kada je pročitao zvršnu studiju grupe historičara o “djelovanju ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke u nacističkom režimu“... Toliko nacista i to baš u ministarstvu koje u svojim rukama drži vanjsku politiku čiji su diplomati znali za Auschviz, a poneki i učestvovali u njemu. Prosto nevjerovatno, to, oni, sadašnja politička vladajuća elita, nisu znali, ili jesu?

Razočaravajući, šokirajući i začuđujući su i detalji koji su se ovih dana mogli čitati u svim medijima, a najviše koliko se u Njemačkoj čvrsto udomaćila ta željena predpostavka, da je makar elita, u srcu dobra, uprkos svim suprotnim tvrdnjama, upozorenjima i sumnjama, koje su gdinama curele iz raznih izvora a koje su se sudarale sa gluhim ušima.

More finih nacista na najgovornjim etažama društva, koji su, najbolje što je čovjek mogao učiniti u takvoj situaciji, desetinama i desetinama godina išli dalje svojim putem. I samo se na taj način može se objasniti kada jedan iskusni historičar kao što je Eckart Conze kaže - da je potrešen tolikom količinom bezobrazluka u kome je nacističko-konzervativna elita kooperirala i kolaborirala, a da se opet nije znalo.

Njemački književni kritičar Reich Ranizki u svojim memoarima pisao je o jednom nevjerovatnom susretu sa Abertom Sperom bivšim ministrom vojne industrije, u vili izdavača knjiga Wolf Jobst Sidler-a, kod koga je Ranizki bio pozvan, povodom objavljivanja Hitlerove biografije. Sper je upravo tih dana bio otpušten iz zatvora i Reich Ranizki „Jervrej“ čiji su roditelji okončali svoj život u Auschvizu, nije se mogao načuditi kako je Sper koji je slučajno bio jedan od onih dobrih nacista, te večeri bio ispoštovan i hofiran od strane tog visokog društva. Dvadeset godina prije tog susreta sa Sperom, tačnije 1952. tadašnji bivši Kanucelar Konrad Adenauer će reći „mislim da je vrijeme, da sa tim naci-imperializmom sada zvršimo...“.

To je Adenauer naravno učinio iz pragmatičkih razloga, jer mašina je morala laufati dalje. Ti ljudi i bivši nacisti su jednostavno bili potrebni poslijeratnoj Njemačkoj, pogotovu u ministarstvu vanjskih poslova, a bila je preporučljiva diskrecija kako je Adenauer rekao „zbog podizanja samouvjerenosti novih demokrata“ u slučaju da dođe do kakvih prebacivanja ili povezivanja sa naci–prošlošću istih.

Dvije trećine diplomata bili su članovi NSDP između ostalih i otac bivšeg predsjednika Njemačke Richard Weizekär, Ernst von Weizäker (senior) tada državni sekretar i drugi čovjek poslije ministra trećeg rajha Joahim von Ribbentrop, koji je poslije izdržane kazne od 5,5 godina zbog deportacije francuskih Jevreja, mirno nastavio službu i koji važio za glavnu zvjerku u poslijeratnom ministarstvu vanjskih poslova, na kojoj se zadržao sve do 1951. kada je umro.

Svojevremeno je Ribbentrop govorio o „poplava Jevreja“ a 1936. zalagao se da se piscu Thomasu Mann oduzme njemačko državljanstvo te da se on protjera iz zemlje, što se i dogodilo. Kada je desetljećima kasnije, zbog žalbe jedne žene, koja je radila kao prevodioc u mnistarstvu unutrašnjih poslova Njemačke, bivši ministar vanjskih poslova Njemačke Joscka Fischer 2003. predao zahtjev, da se osnuje tim historičara koji bi preispitati trvdnje te žene o egzistenciji visokih nacista, tadašnja tadašnja opozicija koja je sačinjavale konzervativne partije CDU/CSU kao i FDP bila je šokirana Fischerovim zahtjevom.

Sadašnji državni ministar i eltna ličnost FDP partije Guida Westerweler-a, prebacio je Fischeru, da je povrijedio svoju političku dužnost, te da želi nanijeti štetu samoj državi, dok su drugi govorili, da je u onom ratu bilo i dobrih nacista koji su pružili otpor Hitleru, te da nisu baš svi nacisti tako loši. Angela Merkel, glatko je odbila Fischerov prijedlog, rekavši samo da će ona sama provjeriti sve pojedinosti oko toga. Po principu samo ne diraj gospodu koja je zajahala na čelo konjice kako se ne bi izgubila iluzija da je Njemačka čisto demokratska država. Ali Fischer se nije dao pokolebati.

Bivši ministar vanjskih poslova Willi Brandt u svoje vrijeme nije smio ni pomisliti da se približi nacističkim čelnicima nove demokratije, dok su Schel i Genscher i sami bili članovi Hitlerovog NSDP–a... Sada Westerwele želi taj izvještaj ugraditi, kao opomenu u obrazovanju buduće diplomatije, a ulogu dobrog naciste preuzeo je glumac Tom Cruise kao jedini zastupnik Grofa Stauffenberga, a koji je zaista pokušao likvidirati Hitlera.

Pa iako su fotagrafije otkrivenih nacista ovih dana otklonjene sa zidova ministarstva unutrašnjih poslova i posthumno ukinute sve počasti i priznanja koja su dobili za svoj rad, ostaje pitanje: kuda plovi ovaj evropski brod sa novom nacističkom elitom, koju je naobrazovala stara?

Ovo pitanje nedavno je postavio britanski poslanik Nigel Farage evropskom vijeću u toku sjednice, na kojoj se rješavalo pitanje oko teške financijske krize Irske čiju egsistenciju su ugrozili bankarski kockari i drugi financijski žongleri. Bivša financijska ajkula i član ministarstva financija dr. Henkel koji se obogatio u toku ove financiske krize, kao i financijska elita iz centralnog dijela Evrope okupljena oko njega, počela je pledira na podjeli EU u dvije zone. Istočnu koja nema euro, i zapadnu euro - zonu. Grčka, Irska, Portugal, Italija, Španija i neke druge manje članice trebale bi u tom slučaju prijaviti državni bankrot, vratiti svoju staru valutu i polahko početi od nule sa domaćom privredom. Evropska centralna banka bi privatnim bankama iz euro zone nadoknadila novac iz posebnog fonda takozvaog „spasonosni kišobran“...

Novac koji bi u tom slučaju država odobrila za sanaciju banaka, plaćali bi poreznici uz dugoročni smanjenjem radničkih plata, a ostatak bi se financirao, brijanjem na ćelavo kompletnog socijalnog sistema i preostalom privatizacijom državne imovine. U slučaju da u bankrotiranim državama istočne Evrope dođe do socijalnih nemira većih razmjera, ili čak do građanskog rata, onda bi takozvani „Gendfor“ (European Gendarmeri Force) kao i specijalne vojne jedinice NATO snaga odmah intervenisale.

U novom lisabonskom sporazumu postoji jedan paragraf, u kome se kaže da u posebnim situacijama, kao što su veliki socijalni nemiri, te jedinice imaju pravo izaći na ulice sa teškim naoružanjem i pucati na građane. To se potvrdilo nedavno kod masovnih demonstracija u Stuttgartu kada su se među njemačkim specijalcima odjednom našli i specijalci iz Hravatske i Francuske, što je uznemirilo i šokiralo građane i još više pojačalo otpor, pa iako nije bilo pucnjave.

Međutim, Francuska, Njemačka, Luxemburg i Danska koje čine glavno jezgro euro-zone, izrazile su snažan bojkot i predlog dr. Henkela, jer opšte je poznato da dr. Henkel pripada onoj eliti kojoj fašizam nimalo nije stran. Zbog njegove najnovije knjige koja se pojavila ovih dana i koja nosi naslov „Spasimo naš novac“, mediji su dr. Henkela nazvali „financijski Sarrazin“, aludirajući na
poznatog islamofoba Sarrazina koji svojim rasističko-darvininističkim tezama i dalje pokušava predstaviti muslimane kao bića nižeg reda, jer dr. Henkel u svojoj knjizi svu krivicu, po pitanju financijske krize, pokušava svaliti na niže slojeve društva tj. sirotinju.

Šta više ovdje su se izkristalisale stvari na koje do sada nijedna evropska država nije računala, ili nije smjela da prizna, a to je, da financijska elita polako napušta evropski brod koji tone, tražeći sama put spasa, kako bi sačuvala svoje nagomilano bogatstvo. Ovaj put bez političke elite, kojoj se ostavlja da sama rješava sve probleme .

.."Vi ste ovdje nelegalno, vi ukidate demokratiju, vi ste fašisti i anti - demokrate. Vi ste jedno užasno nevrijeme!“ - uzviknuo je britanski poslanik Nigel Farage, prilikom nedavne sjednice u evropskom prlamentu.

---

Literatira:
You Tube; (Nigel Farage ), Der Spiegel; (Nazi Elite ), Dr Henkel: (Rettet unsere Geld ), Tihilo Sarrazin; ( Deutschland schaft sich ab) ...
Westerwelle will den Bericht jetzt zu einer „festen Größe“ in der Diplomatenausbildung machen. Fischers Nachrufverbot wurde aber schon mal wieder aufgeweicht. Die Rolle als Symbol des tragischen Schicksals von Wohlgesinnten hat einstweilen Tom Cruise übernommen, in Vertretung von Graf Stauffenberg. Auch mit guten Manieren kann man schlimme Dinge tun? Ach, wenn schon schlimme Dinge tun, dann wenigstens mit guten Manieren. Alles wird gut.