Nermin BISE: Ako se ne javim s tekstom u narednih deset dana, budite sigurni da su me iz EP HZ HB isključili s napajanja. Jer nitko, a i niko me ne može uvjeriti da je nisu namjerno isključili. Tim prije što je struja došla u 22:45, taman na peti Barcin gol i crveni karton Sergia Ramosa. Na internetu sam odgledao sve golove. Tužit ću "EP HZ HB za duševnu bol koju mi je nanijela isključenjem struje, jer nisam uživao u demonstraciji igre kakva se ni na Play Stationu ne može patentirati"...

Istina ne leži u činjenicama, nego u skladu između činjenica.
O ovoj filozofskoj tezi, razmišljam evo skoro 24 sata. Toliko je naime prošlo od trenutka kad smo svi u Stocu bez obzira na vjeru i naciju i na koju stranu frizuru okrećemo, proklinjali lokalno preduzeće Električno, radnu jedinicu EP HZ HB u gradu na Bregavi. Najveći europski derbi, sraz Barcelone i Reala u El Clasicu na Camp Nou, pokvario nam je nestanak struje. Na stranu sad što naše jadne i čemerne televizije, i ove u BiH, ali i u bližem okruženju nisu uspjele pribaviti prava za TV-prijenos. Rješenja je ipak bilo, što na internetu, što u kafićima. I tako, prijatelj i ja odlučimo se već u 19:00 sati zauzeti pozicije u jednom stolačkom kafiću. Tu su naime ulovili signal neke arapske TV stanice, ako nije Al-Jazeera, onda je sigurno neki egzotični kanal iz Dubaija. I lagano se atmosfera počela zagrijavati.

Kafić je sve puniji. Proklet bio ko god kaže da u Stocu nema suživota. I da su ovdje na snazi tenzije. Ko god mislio i tvrdio suprotno, u avliji mu tenzije ne popuštale. Do 21:00 sat u kafiću više nema zraka. Dupke pun. Stoji Hrvat do Bošnjaka, a ima i Srba. Da vam neko priča da ne povjerujete. Ima i onih peckanja, naravno uz salve smijeha, ali tu se ljudi ne mrze, samo se bezgranično zajebavaju. Prenosim dio iz jednog nastupa:
-Pa, nego ko će drugi prenositi, nego AL Džazira, ta neće Vatikan, uz salvu svestranog smijeha popraćen je komentar nekog iz mase. Ljudi piju pivo, neko i cedevitu, brusnicu, a vrlo su rijetki oni što su se odlučili za kavu. Bliži se početak utakmice, atmosfera je nabrijana, ali ne nacionalnim tenzijama, već kladionačarskim. Ovaj je tovario na Reala 200 maraka, onaj na Barcu 500, na iks tovarili ljudi i po više stotina maraka.
Ma, proklet bio ko kaže da su ovdje u Stocu tenzije u zraku, ma lažu da u Stocu nema niko za germe. Osvjedočili smo se sinoć. I, utakmica je krenula. Itturalde Gonzales je dao znak, Barca je krenula kidisavati prema Casillasu, i zavali ga Qavi. Ja sam svoj tiket mogao lagano odložiti u soške. Cijelih 2,10 maraka sam bio uložio na Real u kombinaciji s engleskim lijevim ligama. Euforija navijača Barcelone, ali i onih s kecom na tiketu. I onda...
Nestalo je struje.

Početak utakmice Mrak Herceg Bosne

Ljudi moji da ste to samo mogli vidjeti. Neopisivo. Zvižduci i psovke kao da igraju BiH i Hrvatska, ili Hrvatska-Srbija, ili BiH-Srbija, ili Srbija-Kosovo.
Slijedi nekoliko dijaloga:
-Je li vlasnik kafića u HDZ 1990?
-Jest, zašto?
-Pa evo ti, Električno je u rukama HDZ BiH i odmah ga ištekaše... ne daju čovjeku da zaradi hiljadarku za dva sata....
- Vidi, jebo te, u pravu si.....

Ovaj drugi zove kući. Žena kaže mrak. Ponesi svijeća kad pođeš.

-Ljudi, u cijeloj općini nema struje!

- Ma daaaaaaaaaaaajjjjjjjj, nema šanse.....
- Stvarno.....?
-Stvarno nema, evo sad ja zvao ovog lika iz Dubrava.....

U mraku kafića tako sjedimo svi. Niko ne ustaje. Na mobitelima prate promjene na Camp Nou stadionu.....Vrisnu neko..... 2:0.....
Ja jedem svoj tiket od 2,10 KM.
-Bit će i kartona, ja igro preko 7.5 žutih, dobacuje mi momak.
-Jašta će nego biti, preko deset sigurno, sokolim ga ja.
-Bit će i crveni, doda on.
-Jašte će nego biti. Ovdje mora biti crveni. Znam Itturaldea, sad već ja pregonim....

Poluvrijeme.

Mi u mraku. Još niko ne ustaje da ide vani. Padaju vicevi. I Bosanka iz susjednog birca nam se pridružila. Napravila fajront. Ode moj prijatelj na poluvremenu. Valja njemu u entitet. Počinje drugo poluvrijeme. I onda je neko iz mase bio na pravim izvorima.

- Raja, neće struja doći, neki je kuršlus na glavnoj trafostanici. Moraju doći ovi iz Mostara da to poprave...

Opet zvižduci. Ali, raja se poče lagano ustajati i kretati se prema izlaznim vratima....Koji naboj nervoze.
-Jebo te u kojoj mi rupi živimo....
-Ma rupa je zakon, ovo je zadnja selendra....
-Ko izađe zadnji nek ugasi svijetlo..... Bili su to samo neki od komentara nezadovoljnika.
I onda mi na um pade Taramba Skočajić. Igralo se finale Lige prvaka neke godine, i u kafiću negdje kod stadiona pod Bijelim brijegom gledalo se organizovano. I nestade struje. Nakratko, doduše. Bilo je mraka dovoljno da Taramba kaže: MOŽETE MISLITI KAD JE U STOCU NESTALO?
Smijeh se nije ni slegnuo, a struja je došla......Taramba je bio glavna faca s provalom. Meni ne bi pravo, ali šta ćeš, fora je ekstra.

Neka si vala Taramba bio u pravu, a jesi, ali mi ne možeš pomutiti osjećaj da se mi u Stocu ne ujedamo i ne bijemo, i kad ima struje, a i kad je nestane. Još da Čovićevci ne kontrolišu EP HZ HB, a Raguževci da nemaju ekskluzivne kafiće...

Ako se ne javim s tekstom u narednih deset dana, budite sigurni da su me iz EP HZ HB isključili s napajanja. Jer nitko, a i niko me ne može uvjeriti da je nisu namjerno isključili. Tim prije što je struja došla u 22:45, taman na peti Barcin gol i crveni karton Sergia Ramosa.
Na internetu sam odgledao sve golove. Tužit ću "EP HZ HB za duševnu bol koju mi je nanijela isključenjem struje, jer nisam uživao u demonstraciji igre kakva se ni na Play Stationu ne može patentirati"...

Stavio sam ovo u navode. Sve i da me nisu mislili isključiti s napajanja, sad sigurno hoće. To može samo u Stocu. Dobro je, ipak, rekao Taramba...