Prijedor je kao malo koji grad u Bosni i Hercegovini prije agresije, bio pravi rasadnik umjetničkih i sportskih talenata. Jedan od najuzronijih i u isto vrijeme najtrofejnih sportskih kolektiva, koji je usao u historiju ovog grada bio je svakako i Aeroklub “Prva partizanska avijacija”. Generacije Prijedorčana su prošle kroz aeroklub od njegovog osnutka. Ipak jedan čovjek i njegova životna priča, su na nas koji smo imali sreću da budemo dio te velike porodice zaljubljenika u visine, ostavile poseban trag. Riječ je o Zijadu Ziji Veletanliću.


Veletanlić je čovjek za čije ime se veze sve ono lijepo što je činilo dušu jednog grada: sport, prijateljstvo, druženje... Danas poput većine prognanih Prijedorčana, Zijad živi daleko od Prijedora. Svoj novi dom je pronašao u Velikoj Britaniji. Živi u Londonu sa suprugom Namkom i sinovima Hasanom i Dinom.


Zijadova životna priča počinje u dijelu stare prijedorske čarsije od koje je danas ostalo samo ime i draga sjećanja


Početkom sedmdesetih godina prošlog stoljeća Zijad se učlanjuje u pijedorski aeroklub i tako počinje ostvarenje njegovog dječačkog sna. Godine 1972. pravi svoj prvi skok i postaje sportski padobranac. Naredne 1973. godine završava i jedriličarsku obuku. Nakon toga nižu se takmičenja i uspjesi. Činilo se da je sve skoro savršeno, ipak Zijadova životna priča naglo poprima novu dimenziju, na žalost negativnu. Godine 1979. na pripremama doživljava udes avionom, preživljava ga ali sa posljedicama. Na liječenju u Ljubljani, koje je trajalo godinu i pol dana, biva podvrgavan čak šesnaest puta različitim opreacijama. Kada su svi čvrsto vjerovali da je njegova karijera sportskog padobranca završena, Zijad se ponovo aktivira i ubrzo vrativši se u prvobitnu formu sa još većim entuzijazmom, osvaja prva kao i visoka mjesta na državnim i republičkim takmicenjima. Ogledavši se u svim diciplinama sportskog padobranstva skokovi na cilj, para-ski, skokovi na vodu itd. Zijad stiče i zvanje nastavnika padobranstva. Kruna njegove karijere je svakako “zlatno C sa tri dijamanta”, što je ujedno i najveće priznaje u oblasti sportskog padobranstva.


I kada se ponovo činilo da je sve gotovo savršeno, Zijadova životna priča po drugi put naglo mjenja svoj tok. Naime krvave devedeseta godine prošlog stoljeća, Zijada zatiču u rodnom Prijedoru. Nakon nasilno preuzete vlasti od strane nelegalnih srpskih vlasti grad preko noći mjenja svoje lice. Kao i većini njegovih sugrađana Zijadu upadaju u stan odvode ga u nepoznato. A zatim slijedi i ono najgore - srpski konc logori. Preko noći poput pjene nestaje jedan bezbrizan život ispunjen druženjima, sportom i ljubavlju. Zaboravlja se sve čime je Zijad zadužio svoj grad i bivšu nam državu. Sve nestaje preko noći, ostaje samo želja za preživljavanjem, za ponovnim susretom sa svojim najdražim.
Neke želje su se ostvarile. Prošavši kroz golgotu pijedorskih srpskih logora Zijad se sretno spaja sa porodicom i novi dom pronalazi u Velikoj Britaniji. U novoj domovini Zijad i supruga Namka školuju sinove Hasana i Dinu, koju uspješno završavaju. Oba su diplomirani ekonomisti.
Tu se ne završava priča o Zijadu Veletanliću.


Bivši padobranski as, čovjek zlatnog srca i čeličnih živaca, Zijad Veletanlić za razliku od mnogih svojih sunarodnjaka ne zaboravlja Bosnu i Hercegovinu. Osvajač plavog neba svake godine sa suprugom Namkom pješice putem Marša smrti odlazi u Srebrenicu, grad koji je pored njegovog Prijedora i inih drugih gradova u BiH, postao sinonim genocida nad bošnjačkim narodom.