Prof. dr. Smail Ćekić: Nacionalni interes Bošnjaka je očuvanje države Bosne i Hercegovine kao države svih njenih građana i naroda. Taj interes bi trebao da bude zajednički za sve narode koji žive u Bosni. To je naš ključni, fudamentalni, najviši interes i vrhovni cilj, to je suštinska odredba nacionalnog programa Bošnjaka.

Poruke sa okruglog stola “Bosna i Bošnjaci” održanog u Torontu u subotu, 27. novembra 2010. godine, mogu se smatrati za prekretnicu u radu dijaspore Bošnjaka u Sjevernoj Americi.
Naime, već u uvodnom izlaganju prof. dr. Smaila Ćekića izrečeno je nekoliko teza koje duboko režu u tkivo Bošnjaka u cjelini i precizno dijagnosticiraju probleme koji tište naciju u povjesnom i političkom smislu.

BOŠNJACI NISU KRIVI ZA RAT: Prvo, istakao je prof. Čekić, Bošnjacima mora biti jasno da bilo kakvo “drukčije” ponašanje i bilo koja “drukčija” politička struktura i bilo koja “drukčija” politička ličnost nije mogla zaustaviti ono što je bilo planirano od neprijatelja bosanskog naroda i Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj - fizička realizacija veliko državnih projekata i istrebljnje Bošnjaka.

Drugo, Bošnjaci - ni Srbima ni Hrvatima, nisu dali nikakav povod za njihov genocid nad našim nezaštićenim narodom, jer je to bio rezultat planiranih radnji njihovih veliko-državnih struktura.

Treće, podsjetio je uvodničar, Evropa je formirana kao antiislamska tvorevina još od 8. stoljeća, i veliki dio njene historije je borba protiv Islama... Evropa je kolijevka fašizma i koncetracionih logora. Zanimljivo je, istakao je prof. Čekić, da je Evropa bojeći se “muslimanske” Bosne računala, kao što je govorio Miteran, da bosanska država ne spade u kršćansku Evropu. Recidivi te historije, politike i prakse su prisutni i danas.

Četvrto, polazeći od ovakvih premisa, veliko srpska i veliko hrvatska propagandna mašinerija plaši svijet našom vjerom i naše poznate i objektivnih stručnjaka utvrđene vrline predstavlja kao opasnost.



POTREBAN VLASTITI NACIONALNI PROGRAM: Dijagnosticirajući stanje, prof. dr. Smail Čekić je zaključio da Bošnjaci danas moraju da potpuno iskažu svoje nacionalne interese ako žele da sačuvaju državu Bosnu i Hercegovinu. Stvoren je novi politički ambijent u kojem je bošnjačko učešće nemoguće bez vlastitog projekta, u kome će jasno biti definirane konstante na kojima se zasnivao milenijski zajednički život bosanskog naroda. Bošnjački kolektivni intelekt ima obavezu, istakao je prof. Čekić, da iskaže i sintetizuje težnje i interese svog naroda. To mogu cjelovito i nepristrasno da iskažu samo Bošnjaci, predstavnici svih političkih, kulturnih, naučnih, obrazovnih, vjerkih, vojnih, humanih i drugih asocijacija, istaknuti pojedinci i istinski antifašisti i rodoljubi, jer niko od njih sam i pojedinačno nije u stanju da to učini niti tako što ima pravo. Zanimljivo je napomenuti da je anifašistički karakter okruglog stola često bio u fokusu, i kod uvodničara i mnogih diskutanata.
Na kraju izlaganja izdvajamo poruku prof. dr. Smaila Čekića: ”Nacionalni interes Bošnjaka je očuvanje države Bosne i Hercegovine kao države svih njenih građana i naroda. Taj interes bi trebao da bude zajednički za sve narode koji žive u Bosni. To je naš ključni, fudamentalni, najviši interes i vrhovni cilj, to je suštinska odredba nacionalnog programa Bošnjaka.”

NAKON IZLAGANJA - ZANIMLJIVE DISKUSIJE: Prvi učesnik u diskusiji je bio mr. Haris Alibašić, pedsjednik UO KBSA - konstatirajući da KBSA cijelo vrijeme insistira na izgradnji države Bosne i Hercegovine kao države tri kontitutivna naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka, sa svim elementima modernih političkih sistema građanskog i civilnog prava pojedinaca. U tom kontekstu mr. Alibašić je rekao da oni grade odnose sa političkim sistemima u Sjevernoj Americi. Nacionalni interesi Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine, rekao je mr. Alibašić je ulazak u NATO savez kao punopravan član i, ulazak u EU.
Rukovodilac Instituta genocida u Chicagu mr. Sanja Drnovšek je govorila o potrebi definisanja samostalnog bošnjačkog nacionalnog interesa bez velikog oslanjanja na vanjsku pomoć.

Novinar Asaf Džanić i rad gost na bosanskom radiu u Torontu je obrazložio svoja iskustva u radu.
Zijad Burgić član džemata u Torontu, je istakao potrebu jačanja elemenata bosansko-hercegovačkog patriotizma kao vrijednosti koja može biti faktor okupljanja cijele bosansko hercegovačke dijaspore. Osnovne karakteristike Bošnjaka su Islam – u vjerskom pogledu, pripadnost bošnjačkoj naciji u nacionalnom pogledu i državnost kao izraz trajnog političkog opredjeljenja građana Bosne i Hercegovine.
Mr. Ferid Sefer urednik web portala www.chicagoraja.com je upozorio da zaboravljanje vlastitih iskustava Bošnjaka u pogledu balkanskih saveza, raznih evropskuh udruženja, panislamizma često zamagljuje naš nacionalni i državni interes. Vid takve “pomoći” bez ravnopravnog tretiranja bošnjačkih organizacija već pokazuje negativne efekte na karakter bošnjačkog nacionalnog identiteta u udruženjima u Americi.

Prof. Semir Đulić, sekretar UO KBSA, koji je na manifestaciju doputovao iz Atlante, osvrćući se na nedorečenosti (namjerne) u kojima se za (ne) funkcionisanje uglavnom osuđuju Bošnjaci, a s druge strane ne postoji mogućnost kazne za one koji onemogućavaju funkcionisanje države, naprotiv, ovakvo djelovanje međunarodne zajednice nagrađuje rušitelje Bosne i Hercegovine.
U obraćnju Esad Krcić, urednik Bošnjaci.Net, je naglasio duhovno jedinstvo Bošnjaka, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, već i u svijetu. Historijski ne tako davno, poentirao je Krcić, Bošnjaci Sandžaka su živjeli u istoj državi, stoga ne čudi ontološka potreba kontinuiteta bošnjačkog bića i njegove duhovne povezanosti na prostorima Balkana. Pri tome, apostrofirao je Krcić, mora postojati mogućnost politički relevantnog povezivanja Bošnjaka.

Prof. Emir Ramić, jedan od najzasluženijih za usvajanje Rezolucije o genocide u Srebrenici u Kanadskom parlamentu, izložio je ”Povelju Bošnjaka”, dokument koji bi trebao da bude platforma za buduće organizovanje i djelovanje Bošnjaka u Sjevernoj Americi, ali i u svijetu. O Povelji će vjerovatno biti govora u svim bošnjačkim organizacijama, za ovu priliku istaknimo sljedeće: politika koegzistencije Bošnjaka sa svim narodima u Evropi, osnivanje vlastitih narodnih institucija, medija kulture i razotkrivanje položaja Bošnjačkog narodnog bića i njegova depresiranost u današnjim političkim uvjetima u Evropi. Glavni uvjet za ovo, istaknuto je u Povelji, je vraćanje rješavanja pitanja Bosne i Hercegovine i njenog suvereniteta iz nametnutih političkih okvira u okvire Međunarodnog prava. Bosni i Hercegovini to garantuje i Povelja UN, kao i činjenica da je ona članica UN od 1992 godine.

Uz diskusije Senada Pašalića, Gorana Kapetanovića, Mirsada Smajića i dr. Povelja je usvojena aklamacijom.

U sklopu okruglog stola priređena je promocija knjige “Zvjezde stajačice – Zapisi o djevojkama i majkama iz dva rata 1941. – '45 i 1992. – '95.“ autora Mensura Seferovića. Promotor je bio dr. Smail Čekić.

Da napomenemo, da je u jutarnjim satima, prije okruglog stola, održana Obuka istraživača i članova Instituta genocida sa sjedištem u Toronto-u i Chicago-u. Značajno je naglasiti da je na obuci istraživača bio prisutan značajan broj mladih koji su svoja znanja i akademska zvanja stekli na poznatim američkim i kanadskim univerzitetima. To u dobroj mjeri pruža nadu da žrtve genocida neće biti zaboravljene, odnosno kako je istakao prof. dr. Čekić “istraživači genocida se obavezuju da govore u ime ubijenih žrtava”!

U sklopu svih događanja održan je sastanak predstavnika Bosansko-kanadskog humanitarnog društva sa predstavnicima institucija i medija. Članovi BKHD ukratko su upoznali prisutne o dogogodišnjem radu kao i budućim planovima ove humane organizacije. Oni su posebno naglasili da očekuju podršku svih džemata, asocijacija i širih masa sa područja Amerike i Kanade kako bi na što efekasniji način pomogli socijalno ugroženim u BiH. U narednom periodu više ćemo pisati o namjerama rukovodstva ovog društva.
BHKD je formirana 1992. godine, i već punih osamnaest godina uspješno pomaže našem narodu u BiH.




AKADEMIJA U POVODU DANA DRŽAVNOSTI: U subotu večer, u povodu 25. novembra - Dana državnosti Republike Bosne i Hercegovine, priređena je svečana akademija na kojoj su govorili dr. Smail Čekić, mr. Haris Alibašić i dr.
Recitacijom pjesme "Bosna i Hercegovina" program akademije je otvorila devetogodišnja Hana Mucanović, učenica Bosanske škole u Bosanskom Islamskom Centru Gazi Husrev Beg u Torontu čiji je višegodišnji predavač Nejra Edrenić. Hana je također polaznik mektebske nastave čiji je predavač Tajib ef. Pašanbegović, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Kanadi.
Aldina Muslija je predstavila kapitalno djelo "Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi" autora dr. Smaila Čekića.

Direktor Instituta dr. Smail Čekić je na akademiji govorio o historijskom značaju 25. novembar – Dan državnosti BiH. Nakon obraćanja dr. Čekić ispred Instituta na čijem je čelu, uručio je plakete zahvalnosti za uspješno lobiranje i izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i BiH u kanadskom parlamentu. Dobitnici plakete su kanadski parlamentarci Briane Masse i Rob Olifant; i direktor Instututa genocida u Kanadi Emir Ramić.
U ime tima Bošnjaci.Net i grupe prijatelja iz New Yorka Esad Krcić je na svečanoj akademiji uručio prof. dr. Smailu Čekiću prigodan poklon u znaku zahvalnosti za višegodišnji rad na naučno-istraživačkom planu za Bosnu, Sandžak i Bošnjake.

Na kraju večeri Bošnjačkim centrom “Gazi Husrev beg” razlila se himna “Jedna si jedina” koju su sa horom "Bošnjačka mladost" pod vođstvom Medine Peco, otpjevali svi prisutni.
Zahvalnost za pripremu manifestacije pripada Dini Bajrić i Leili Handanović. Program je vodio Irfan Ćehajić.
Nakon oficijalnog dijela programa uz bogatu sofru, kahvu, baklavu i hurmašicu, druženje je na nastavljeno do kasno u noć.

Važno je istaći da je trodnevna manifestacija održana u organizaciji Instituta za istraživanje genocida Kanada, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i bošnjačkih džemata u Torontu.





Asaf DŽANIĆ, novinar
Impresionira realni optimizam, posebno mladih istraživača
Nakon završetka dvodnevne obuke za istraživače zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, što je organizirana u okviru manifestacija u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Torontu, te Okruglog stola na temu “Bosna i Bošnjaci”, nadam se da ćete sudioniku ovih događanja dopustiti da pokuša da izrazi svoje prve dojmove o njima i neke vlastite nedoumice.
Prvi program, obuka istraživača, bio je zamišljen prvobitno kao striktno akademski program upoznavanja budućih istraživača sa općim metodoloskim principima i polazištima u prikupljanju i obradi podataka o žrtvama ratnih zločina u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine, ali su mu neposrednost kazivanja i vrlo solidna informiranost budućih istraživača postepeno dali karakter kolegijalne i prijateljske razmjene mišljenja. Nakon početne usmjerenosti na formalno-tehničke i organizacione probleme koji uslovljavaju obim i kvalitet prikupljanja podataka, razgovor se kasnije koncentrirao na pitanja društvene važnosti čitavog istraživačkog projekta u sredinama u kojima djeluju Instituti za istraživanje zločina genocida, formirani u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Ocrtana je perspektiva njihovog djelovanja u sredinama u kojima su nastali, te perspektive njihovog formiranja u evropskim zemljama i Australiji, čime bi bila stvorena globalna mreza institucija za istraživanje zločina genocida nad pripadnicima bošnjačkog naroda.
Naravno, uspjeh skupova o naucnim projektima i temama ne izražava se ni uvijek, niti najčešće, u stepenu slaganja njihovih učesnika. Naprotiv, često neslaganja posluže kao sredstvo za dolaženje do krajnjeg cilja. Ali, ako se ičim može izraziti efekat ovoga skupa, on je prvenstveno u visokom stepenu podudarnosti izraženih mišljenja o korisnosti i opravdanosti dolaska do naučno verificirane slike i prikaza žrtava ratnih zločina u BiH od 1991. do 1995. godine, te u stepenu kvaliteta podnijetih prijedloga da se do takve slike dođe zajedničkim naporima istraživača. Dolaženje do takve slike znači distanciranje jednog društva i države od agresivno fabriciranih i nametnutih falsifikata i mitova o tobože građanskom ratu, ili plemenskom, vjekovnom sukobu i mržnji koji samo čekaju povoljne prilike da se ispolje, a ne o zločinu čija masovnost, organiziranost, istovjetnost i ostale karakteristike, pokazuju kako može biti proveden jedino u organizaciji države i njenih struktura kao izraz njene politike.
Impresionira realni optimizam, posebno mladih istraživača, da je ovakav opći cilj moguće ostvariti, impresionira kvalitet njihovih prijedloga kako da se projekat realizira, kako da on nadiđe lokalne karakteristike i da predstavlja autentičan bosanski i bošnjački doprinos u sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida i svakog kršenja ljudskih prava.
S druge strane, rasprava na temu “Bosna i Bošnjaci”, o kojoj je uvodno izlaganje podnio dr Smail Čekić, pokazala je širok dijapazon različitih mišljenja o pojedinim značajkama i međusobnoj uslovljenosti ta dva pojma. Dobro je što je iskorištena mogućnost da se razgovara o mnogim novim idejama i zamislima, da se komentiraju, razmatraju i ocjenjuju oba ova pojma u novoj konstelaciji međunarodnih odnosa koja se ubrzano mijenja i preoblikuje. Izložene su nove ideje koje omogućavaju, ali samo kao početna pretpostavka, da se razmišlja o napuštanju stereotipa o samo jednom putu opstanka i razvoja BiH, bez nuznih alternativa, i ukazano da je razmišljanje o političkim rješenjima bez alternative nužno neplodno i da vodi u stagnaciju i besperspektivnost.

Aldina Muslija
Sačuvati svoj identitet, jedinstvo i cijelovitu Bosnu i Hercegovinu
Kao mlada Bošnjakinja, čast mi je bilo da učestvujem u svim manifestacijama povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Ove godine, Bošnjacka zajednica u Torontu je organizovala tri akademska događaja sa uvaženim gostom prof. dr. Smailem Čekićem i novinarom Asafom Džanićem.
Ova akademija ja bila jednistveno iskustvo za mene pošto sam po prvi put vidjela veći interes od strane mladih bošnjačkih intelektualaca gdje su mnogi od nas imali šasu upoznati utjecajne individualcime iz naše zajednice. Ova manifestacija nam je dala šansu da vodimo diskusije koje interesuju cijlokupnu bošnjačku populaciju.
Za vrijeme obuke istraživača genocide, shvatila sam koliko je bitno održavati ovakve susrete pošto nam ovakvi događaji pružaju priliku da se upoznamo sa mnogim ljudima iz naše zajednice širom Amerike i Kanade, i da predložimo ideje jednim drugima. Još bitnije, ovakve manifestacije otvoraju vrata svim zainteresovanim mladim Bošnjacima da pomognu Bošnjacima u dijaspori ali i Bosni i Hercegovini, Sandžaku... Posebno sam impresionirana odnosom svih učesnika prema omladini. Jedan od tih pozitivnih primjera je sastanak između mladih iz bošnjačke zajednice i članova UO KBSA. Vidjela sam koliko su željni formirati partnerstvo sa mladim Bošnjacima da se stvori jaka i uticajna zajednica na području Sjeverne Amerike. Našim jedinstvom, na svim novoima, pomažemo i očuvanju državu Bosnu i Hercegovinu.
Kroz tri akademska događaja profesor Čekić nam je objasnio metadologiju i korake za istraživanje genocide, i predstavio nam je par važni teza, jedna od tih je nacionalni interes Bošnjaka za budućnost cijelovite Bosne i Hercegovine. Također Sanja Drnovšek nas je podsjetila šta znači biti Bošnjak/Bošnjakinja.
Bilo je divno vidjeti arihtekte, socijalne radnike, biohemičare... da učestvuju u diskusijama o istraživanju genocida i našem nacionalnom interesu. Svi učestnici su vidjeli način na koji mogu pomoći Bosni i Hercegovini kroz svoje znanje. Nadam se da ćemo u budućnosti imati više ovakvih manifestacija i da će nam se sve više mladih Bošnjaka pridružiti. Ovo nam je jedan od najjednostavnijih načina da ostvarimo nove ideje i partnerstvo. Na ovaj način ćemo sačuvati svoj identitet, jedinstvo i cijelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Emir RAMIĆ, direktor Instituta za istraživanje genocida - Kanada
ZAVNOBiH je dokaz da Bosna i Hercegovina ne može biti podijeljena
Trodnevna mnifestacija pod nazivom “Državnost Bosne i Hercegovine” u čast 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine u organizaciji Instituta za istraživanje genocida Kanada i pod pokroviteljstvom Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u Torontu, okupivše veliki broj američkih i kanadskih Bošnjaka i gostiju iz Bosne i Hercegovine je jasno potvrdila da je 25. novembar jedan od najznačajnijih datuma u historiji Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda i građana koji u njoj žive.
Tog datuma je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine. Predstavnici svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini dogovorili su se tada o načinu izgradnje svoje države. Dogovoren je njen status, kao jedne od teritorijalnih članica u budućoj zajedničkoj jugoslovenskoj državi. Tada su Bošnjaci priznati kao narod.
Manifestacija u Torontu je poručila svim neprijateljima Bosne i Hercegovine da odluke ZAVNOBiH-a kojima je potvrđenen historijski i državno-pravni individualitet i kontinuitet teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine nikada neće doći u pitanje. Nema te sile koja može to poništiti.
Američki i Kanadski Bošnjaci zajedno sa istaknutim intelektualcima i naučnim radnicima iz Bosne i Hercegovine poručuju da ZAVNOBiH ima historijski značaj koji je neupitan bez obzira na težnje neprijatelja Bosne i Hercegovine da potrgaju njeno državno i društveno tkivo. ZAVNOBiH vraća sve narode i građane Bosne i Hercegovine izvoru i temelju njihove jedino moguće opstojnosti – jedinstvenoj, suverenoj, nezavisnoj državi Bosni i Heecegovini.

Mr. Haris ALIBAŠIĆ, predjsednik UO KBSA

Bošnjaci shvataju važnost jedinstva i uvezivanja domovine i dijaspore
Zahvaljujem se bošnjačkoj zajednici u Torontu na gostoprimstvu i izvanrednoj organizaciji trodnevne manifestacije pod nazivom “Državnost Bosne i Hercegovine” u čast 25. novembra Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci pored potrebe za pragmatizmom, jedinistvom i većom političkom angažiranju imaju pravo na optimizam. Bošnjaci zu zaista prošli kroz jedne od najtežih trenutaka u historiji postojanja u periodu od 1992.-1995. Ali smo opstali, i nastavljamo da kroz aktivni volontorizam da branimo našu domovinu i kroz promociju interesa Bošnjaka i BiH u dijaspori. Ova manifestacija i njezini rezultati su jedan od tih razloga za optimizam Bošnjaka. Naime kvalitet diskusija i zaključaka je zaista na zavidnom nivou. Ali što je najvažnije jeste poziv učesnika na konkretne akcije koje su neophodne kako bi se napokon započeo proces kojim će se obezbjediti politička, pravna i ekonomska održivost naše domovine ali i naših zajednica u dijaspori. Bošnjaci shvataju važnost jedinstva i uvezivanja domovine i dijaspore, ali što je najvažnije održivosti zajednica u dijaspora kroz aktivnije angažiranje mladih profesionalaca koji su obrazovani na univerzitetima. Prisustvo mladih, obrazovanih profesionalaca na ovom susretu zaista daje nadu za optimizam, te kontinuitet, održivosti, stabilnost i prosperitet bošnjačkih zajednica i organizacija u SAD i Kanadi.


Senad PAŠALIĆ, sekretar Instituta za istraživanje genocida Kanada
Narod BiH zaslužuje da živi dostojanstveno
Manifestacija u Torontu u povodu obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine još je jednom pokazala da su Bošnjaci u dijaspori, konkretno Bošnjaci Sjeverne Amerike, vrlo dobro upoznati sa ekonomskom i političkom situacijom u našoj državi.
Bošnjaci Sjeverne Amerike su se silom prilika zadesili na ovom kontinentu i iako geografski udaljeni od svoje domovine oni rade i djeluju i odazivaju se skupovima kao što je ovaj u Torontu, a sve sa jednim jedinim ciljem pomoći Bosni kao državi da očuva cjelovitost i državotvornost, i da nakon genocidne agresije nađe izlaz iz ove teške političke i ekonomske krize.
Izvanredna izlaganja prof. dr. Smaila Čekića, diskusije prisutnih koje su i po riječima prof. Čekića pokazale istinsko i duboko razumjevanje učesnika skupa sa situacijom i događajima u Bosni.
Ono što je istinski obradovalo sve prisutne na skupu bilo je činjenica da se i prisutni mladi Bošnjaci obrazovani na najvisim naučnim institucijama u Sjevernoj Americi sve više angažuju pokušavajući da daju svoj doprinos konstruktivnoj analizi i nalaženju prihvatljivih solucija za riješenje krize u domovini svojih roditelja.
Moj zaključak je, ali i skupa, da Bosna i Hercegovina ima potencijal na koji može da računa u budućnosti. Stariji i iskusniji borci za slobodnu, jedinstvenu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu udruženi sa mladim snagama uspješno su formirali snažnu lobističku bazu u Kanadi koja je rezultirala usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Kanadskom parlamentu.
Posebno me dojimila poruka sa skupa u Torontu, da u Bosni i Hercegovini ima mjesta za sve one koji je vole. U isto vrijeme, žrtve rata se ne mogu, niti smiju zaboraviti. Zločinci moraju odgovarati za učinjene zločine. Narod Bosne i Hercgovine sa svojim radom i trudom zaslužuje da živi dostojanstveno i da se u skorijoj budućnosti pridruži EU i NATO-u. Na političarima Bosne i Hercegovine je da održe svoja obećanja narodu data u predizbornoj kampanji i konačno povedu državu u prosperitetnu budućnost.

POVELJA BOŠNJAKA Usvojena na naučnom skupu “Bošnjaci i Bosna” u Torontu - Kanada, 26. novembra 2010. godine Upućujemo sunarodnjacima širom svijeta i svim dobronamjernim ljudima, ovu Povelju Bošnjaka, kao naše viđenje stanja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine, uz preporuke šta nam je svima činiti dalje u cilju obrane opstojnosti naroda i domovine. I - KRITIČNO STANJE BOŠNJAČKOG NARODA U ovom historijskom trenutku, očigledno je da bošnjačkom narodu, srpski i hrvatski velikodržavni projekti i njihovi suradnici, ukidaju državu Bosnu i Hercegovinu, pri čemu bošnjački politički faktor ne donosi adekvatna rješenja za te i ostale relevantne probleme s kojima se Bošnjaci i Bosna i Hercegovina suočavaju. Narod je obezglavljen, a njegove institucije propadaju, dovedene u položaj da ostaju bez matične države, u sveobuhvatnu eroziju svoje duhovnosti, kulture i tradicije. Vrši se potpuna negacija postojanja Bošnjaka kao državotvornog subjekta. I stoga danas Bošnjaci gube nadu, padaju u stanje potištenosti; tavore porobljeni u nekoliko enklava na oko četvrtini rastrgane površine Bosne i Hercegovine i razasuti širom svijeta. Opća bošnjačka konfuzija rezultat je mnogobrojnih procesa u koje je bh. društvo uvučeno. Već dvadeset godina velikodržavni srpski i hrvatski ekspanzionizam i barbarstvo ne jenjava. Bošnjaci su izloženi strašnim presijama i prijetnjama. Danas su Bošnjaci obespravljeni u vlastitoj državi. Bošnjaci se navlače na tanak led etnonacionalnog političkog predstavljanja, konsocijacijskih teritorijalizacija nacije da bi se došlo do podjele državne teritorije. Bošnjačka politika se realizira kao skup ličnih interesa, a ne kao timski koncept koji se bori za narodne interese. Narod joj je postao samo propagandna moneta za sticanje glasova na izborima. Takav odnos prema okrutnoj stvarnosti, uvjetovao je dominaciju bošnjačkih političara u vlasti, nesposobnih da se suprotstave diktaturi velikosrpskih i velikohrvatskih projekata, čiji je krajnji cilj uništenje i podjarmljivanje preostalih pripadnika bošnjačkog naroda. Internacionalni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.” Sud je utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije „Republike Srpske”, posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske” i da je Srbija imala obavezu da spriječi genocid. Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim ustavnim i pravnim aranžmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Internacionalnog suda pravde je nadređena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida uključujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma. Internacionalna zajednica je prihvatila volju građana Bosne i Hercegovine izraženu referendumom od 1. marta 1992. godine priznanjem Republike Bosne i Hercegovine kao suverene države. Ostatak Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Jugoslavenska narodna armija (JNA) pokrenuli su rat i izvršili agresiju u 1992. godini protiv Republike Bosne i Hercegovine sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije što je dovelo do ubijanja, genocida i stradanja neviđenog u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Pravosnažnim Rezolucijama broj 752 i 757 od 1992. godine, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je usvojio ekonomske sankcije i političku izolaciju Srbije i Crne Gore kao kaznu za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U privremenim mjerama Internacionalnog suda pravde od 13. septembra 1993. godine, “Sud je ubilježio da, od vremena Naredbe [Srbiji i Crnoj Gori] od 8. aprila 1993. godine, i pored više rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, “stanovništvo Bosne i Hercegovine je izloženo strasnom stradanju i gubitku života koje šokira savjest čovječanstva i u flagrantnoj je suprotnosti sa zakonom morala”. Nakon agresije i genocida, ustav Republike Bosne i Hercegovine je nelegalno (putem genocida) suspendovan i ilegalno zamjenjen Dayton-skim ustavom. Ne postoje pravne odredbe u internacionalnom pravu niti građanskom pravu koje se mogu koristiti kao osnova da se agresijom i genocidom promijeni ustav i politički sistem suverene države. Građanima Bosne i Hercegovine su oduzeta njihova prava agresijom i genocidom. Naša je obaveza da državi Bosni i Hercegovini vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je Bosna i Hercegovina imala prije agresije i genocida. Trenutno stanje u državi Bosni i Hercegovini nije ništa drugo, nego ilegalni nastavak onoga što je započeto sa agresijom u 1992. da se legalizuje agresija i genocid, koji su sada potvrđeni Odlukom Internacionalnog suda pravde. Ovom Poveljom se proglašava da su oba entiteta “Federacija Bosne i Hercegovine” i “Republika Srpska” nelegalna i nelegitimna, jer su rezultat agresije, genocida i ilegalnog, nelegitimnog Dayton-skog ustava. Sa ovom Poveljom, pozivaju se građani države Bosne i Hercegovine da se bore svim legalnim sredstvima da uspostave Republiku Bosnu i Hercegovinu, da nose zastave i da koriste simbole Republike Bosne i Hercegovine. II - PRINCIPI BOŠNJAČKE POLITIKE Pravo mora biti osnov bošnjačkog političkog djelovanja 1. Mora se pristupiti očuvanju i jačanju bosanskohercegovačkog građanstva kao bošnjačke pripadnosti građanskom konceptu Bosanskohercegovačke nacije i države Bosne i Hercegovine. Jačanjem Bosanskohercegovačke nacije, Bošnjaci obznanjuju svoje bosanskohercegovačko građansko, državotvorno, teritorijalno opredjeljenje, u jedinstvenoj, demokratskoj, nezavisnoj, suverenoj državi Bosni i Hercegovini i slobodnom, civilnom društvu. Bosna i Hercegovina nije upitna drzava. Prava njezinih građana i naroda su ono što nije upitno. Republika BiH je priznata država, članica UN-a. Niko nema pravo otcijepiti ni centimetar kvadratni njene teritorije. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. 2. Mora se pristupiti očuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogućavaju legitimnu i legalnu akciju na poništavanju rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva. Potrebno je napraviti programske, probosanske koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanska koalicija. Ako se ne napravi takva koalicija, onda ćemo opet imati tri nacionalna, ali i nacionalistička bloka koji će nastaviti ruinirati državu i sadržaje života svoditi na etnoklerikalne oznake. 3. Za Bošnjake postoji samo jedinstvena, demokratska, suverena i nezavisna država, BiH, a dejtonska tvorevina Republika srpska postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava iz Aneksa 4. Cilj agresije i genocida protiv građana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje etnički čiste Velike Srbije na račun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i pravda u slučaju Bosne i Hercegovine će biti ostvareni samo nakon što će izvršiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i građanskog prava, sve što je stečeno na ilegalan način ne može biti priznato kao legalno. 4. Pripadnici bošnjačkog naroda moraju odbiti amandmane na Dejtonski ustav, jer amendiranje tog ustava znači prihvaćanje Dejtonskog ustava nastalog na genocidu, što ujedno derogira, odbacuje Presudu Internacionalnog suda pravde od 26. februara 2007., od strane same žrtve genocida - što niko u ime žrtve nema pravo učiniti. Dayton-ski sporazum potpisan u Parizu u decembru 1995. je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namećući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji je rezultirao neefikasnim strukturama vlasti. Agresijom i genocidom je žrtva, država Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na Dayton-ski sporazum i Dayton-ski ustav. Na osnovu Konvencije o sprečavanje i kažnjavanju zločina genocida, ništa ne može opravdati potčinjavanje građana Bosne i Hercegovine jurisdikciji ustavnog, pravnog i političkog uređenja Dayton-ske Bosne i Hercegovine. Bilo koja promjena u Ustavu može biti usvojena isključivo na osnovu procedure određene Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i pravnih osnova nadređenih građanskom zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, ali nikada odlukom paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca koje nemaju na to legalno pravo. 5. Bošnjaci ne smiju potpisati dokument kojim Bosna i Hercegovina gubi svoju historijski i pravno verificiranu državnost na osnovu Internacionalnog prava odnosno Povelje OUN. Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zaštite svoju članicu, Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvršioce agresije i genocida sa teritorijom države žrtve. Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dayton-skog sporazuma) je nametnut agresijom i genocidom, i nije prošao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato mi nikada nećemo priznati Dayton-ski ustav niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama Dayton-ske Bosne I Hercegovine. 6. Bošnjaci se trebaju i moraju uvijek pozivati na Povelju OUN, i u svim relevantnim rješavanjima svojih problema koristiti tu Povelju i njoj pridodane dokumente, a posebno Konvenciju o genocidu. 7. Po pitanju svojih temeljnih interesa, pripadnici bošnjačkog naroda i njihovi lideri moraju djelovati državotvorno i podržavati političke faktore koji čine korist cjelovitoj, jedinstvenoj, suverenoj državi Bosni i Hercegovini i otvorenom, slobodnom, civilnom društvu. 8. Svjetski sud u Hagu je 26. februara 2007. godine presudio da Republika srpska ¨ne stanuje¨ u BiH, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput tvorevine Republike srpske, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o ustavu Bosne i Hercegovine misli bilo ko iz Republike srpske, Republike Srbije, Republike Hrvatske ili bilo ko drugi iz ¨Svijeta¨, nego šta o budućnosti Bosne i Hercegovine i njenom ustavu misle stvarni subjekti prava, a to su samo lojalni građani države Bosne i Hercegovine koji je žele. 9. Umjesto pregovora i fraza o ¨ustavu kojega će svi prihvatiti¨ - što stavlja ¨Dejton¨ na stol kao pravni osnov pregovora i veta Republike srpske nad Bosnom i Hercegovinom - Bošnjaci se moraju vratiti iz dogovornog u pravni prostor u kojemu postoji kontinuitet Bosne i Hercegovine, a ne postoji niti ¨Dejtonski ustav¨ a time niti Republika srpska, pogotovo ne kao ¨pravni osnov¨ Republike srpske. Pošto je donesena Presuda Svjetskog suda o agresiji i genocidu, Bošnjaci trebaju zatražiti primjenu odluke Suda, a to nije samo novčana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ odnosno Republike srpske, jer bez toga neće biti niti novčane naknade. Ako Bošnjaci ne zatraže primjenu Presude Svjetskog suda u smislu ukidanja Republike srpske, to će značiti suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje Republike srpske. 10. Bošnjaci ne smiju dopustiti da žrtva bude izigrana tako što će pravni domen rješavanja problema biti napušten. Pravo mora biti osnov bošnjačkog političkog djelovanja. Odustajanje od prava otvora neslućene opasnosti za državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je čin genocida. III - EVOLUCIJA BOŠNJAČKE NARODNE SVIJESTI Polazeći od činjenice da Bošnjaci imaju svoju historiju, duhovnost, jezik, kulturu, tradiciju kao osnovna nacionalna utemeljenja, te da nisu ¨ostatak neprijateljske vladavine tuđe vjere koji treba biti eliminiran¨, oni imaju pravo da: 1. Koegzistiraju sa svim narodima Evrope. 2. Slobodno osnivaju svoje nacionalne institucije. 3. Slobodno osnivaju svoje nacionalne medije. 4. Slobodno razvijaju kulturu pamćenja. 5. Razotkrivaju potlačenost bošnjačkog nacionalnog bića u i van Bosne i Hercegovine. 6. Bošnjaci imaju političke stranke bez "mislilaca" i intelektualce bez "političkih opcija". Bošnjaci moraju kroz državne institucije ostvarivati svoje interese. Oni svoju sudbinu ne smiju voditi izvan državnih institucija. 7. Ne postoji realna politička procjena prioriteta u političkom djelovanju kod Bošnjaka. To da kod Bošnjaka nema kontinuiranog, čistog političkog stava o bitnim pitanjima, govori nam da shvataju politiku na jedan neadekvatan način. Moralizira se gdje bi se trebalo misliti politički, a politizira se gdje bi se trebalo djelovati po moralnim načelima. Sekularizam upozorava na odvojenost države i religije. Nije moguće Bošnjake svoditi na religijsku skupinu. Nije dozvoljeno identitet i postojanje jednog naroda svoditi samo na religijski identitet. Oni koji predstavljaju Bošnjake moraju preuzeti odgovornost za evropsku budućnost nacije i države. IV - EVOLUCIJA BOŠNJAČKE TERITORIJALNE I DRŽAVOTVORNE SVIJESTI Potrebno je napraviti programske, probosanske koalicije Bošnjaci bi bez države Bosne i Hercegovine prestali postojati kao nacija. Bosna i Hercegovina je izvorište bošnjačkog nacionalnog života. Bošnjaci trebaju na zajedništvu ustrajavati zbog svoje usmjerenosti na Bosnu i Hercegovinu. To zajedništvo pretpostavlja dostojanstvenu opredijeljenost za državu Bosnu i Hercegovinu, kakvu su zatražili i dobili na Referendumu od 29. februara i 1. marta 1992. godine, te priznatu kao 177. članicu Organizacije Ujedinjenih Nacija. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. Polazeći od činjenice da Bosna i Hercegovina nije država na osnovu Dejtona, Bošnjaci trebaju angažirati za: 1. Suverenu, cjelovitu, jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu, prema Internacionalnom pravu i Povelji UN, kao građansku državu sa tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i općinskim - prema evropskim standardima o lokalnoj samoupravi; pri čemu regije nisu države nego zajednice općina, zasnovane na geografskim, saobraćajnim, privrednim i historijskim kriterijima, u kojima žive građani iz raznih naroda. 2. Takva država treba obezbjediti: pravo na rad, mir i blagostanje za buduće generacije; svim odanim građanima i narodima, na cijeloj teritoriji BiH jednaka prava i slobode; povratak svakome u svoj rodni kraj u svoj dom; punopravno članstvo u evroatlantskim integracijama; zaštitu prirodnih ljepota i resursa domovine; zaštitu čovjeka i porodice kao temelja zdravog društva; poštivanje različitih svjetonazora, zaštitu interesa raznih naroda i vjerskih skupina. 3. Bosna i Hercegovina je država svih njezinih građana, koji tvore Bosanskohercegovačku naciju bez obzira na etničku, vjersku, rasnu, spolnu i dobnu pripadnost. Prvi korak u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj renesansi je izgradnja sistema vladavine zakona. Na toj se osnovi zida nacija i država. Bošnjaci ne smiju o sebi misliti kao o nemoćnim žrtvama koje se ne mogu iščupati iz sudbine koja ih je zadesila. Sudbina se stvara vlastitim rukama. Bošnjaci moraju dosegnuti vlastitu slobodu uvažavajući slobodu drugih. 4. Građansko, otvoreno, slobodno društvo, prema Univerzalnom principu građanstva, kojem je čovjek-pojedinac, subjekt društvenih procesa, odnosno Bosanskohercegovački građanski identitet i status, prema Internacionalnom pravu. 5. Potrebno je napraviti programske, probosanske koalicije povrh etnonacionalnih blokova koji su u suštini antibosanski izum velikodržavnih koncepcija. Potrebna nam je jedna jaka programska probosanska koalicija. Ako se ne napravi takva koalicija, onda ćemo opet imati tri nacionalna, ali i nacionalistička bloka koji će nastaviti ruinirati državu i sadržaje života svoditi na etnoklerikalne oznake.