Stjepan NIKOLIĆ: Spektakularna su privođenja s dugim cijevima direktora iz Osijeka i slične bratije iz birtije koja su se usudila u prolazu obratiti predsjedniku Vrhovnog suda glede presude nekadašnjem hrvatskom generalu, sada pravomoćno osuđenom, sa stalnim boravkom u KPD Zenica u kojem će guliti osam godina, skoro kao „mudrac“ na madracu Anto Kovačević, ili njegov cimer Vojislav Šešelj - danas „zvijezda“ Haškoga tribunala.

U zadnje vrijeme začuđujuće brzo, kao poskok, reagira USKOK i DORH, i to u u odnosu na vremena kada su predmeti ležali u ladicama godinama - kao u Zagrebu, ili do zastare - kao u Rijeci.

Glavni državni odvjetnik „živnuo“ je i bolje je volje, osobito od kad je otišao bivši premijer. Kakva je to bila „kemija“ između njih dvojice, to samo Bog zna. Tu promjenu, već sad, osjećaju direktori, manageri stranački, „rizničari“. Za tajkune i nedaj Bože političare, osim Josipa, kojeg su braća ostavila u pustinji Koprivnice, nisu još došla vremena, ali kriminal u pretvorbi i privatizaciji ne zastarijeva i nema nedodirljivih - za sada.

Spektakularna su privođenja s dugim cijevima direktora iz Osijeka i slične bratije iz birtije koja su se usudila u prolazu obratiti predsjedniku Vrhovnog suda glede presude nekadašnjem hrvatskom generalu, sada pravomoćno osuđenom, sa stalnim boravkom u KPD Zenica u kojem će guliti osam godina, skoro kao „mudrac“ na madracu Anto Kovačević, ili njegov cimer Vojislav Šešelj - danas „zvijezda“ Haškoga tribunala.

Razmišljam i pokušavam se prisjetiti i jednoga političara osim Josipa Broza „Šminkera“ i smaknutog Hebranga i otpadnika Đilasa u zatvoru ili na robiji i pitam se zašto oni kaznionice izbjegavaju, primjerice za „hrvatsko proljeće“. Generale po kratkom postupku zatvaraju i oni isti koji su im medalje na grudi stavljali ili neki drugi, sada im mirno i razumljivo skidaju, po svoj prilici, protuzakonito.

Vratimo se mi „zalogajnici“ u Novoj Vesi, gdje se mnoge sudbonosne odluke donose, jer i Hrvatski Sabor je blizu i Vlada i Vrhovni sud, sva tri stupa Vlasti koja „služe narodu“ !

Uz velike i svježe škampe i vino vrhunsko od tisuću i više kuna, odijela i košulje „Brioni“, rukom rađene cipele Pollini, i torbe Vuitton, nova elita, donedavni gologuzani, krčme ovo malo što je ostalo od Hrvatske . Tu se za cijenu ne pita, ali ja pitam što su tamo radili suci i tužioci i tko je to platio i je li prekoračen limit od 500 kn. i odnosi li se to na svaki dan ili mjesečno?

Dajte da prvo to riješimo, pa ćemo onda ZERP, pa INU, pa TELEKOM, pa PLIVU, pa HOTELE, pa TVORNICE, pa DALMACIJACEMENT, pa ORUŽJE, pa DONACIJE DIJASPORE, pa MIROVINSKE FONDOVE, pa STANOVE, pa ćemo lako doći do glavnice duga hrvatskoga od 50 milijardi eura, a s kamatama 100 milijardi eura!, i neće nam pomoći ni sam dragi BOG, a još manje BALTAZAR.

Jedino će ovi ugostitelji postati graditelji nebodera ili cvjetnih trgova, rasturajući urbanistički red i moral hrvatske metropole, poštujući k tome procedure na svim nivoima, gradeći višekatne garaže, luksuzne lokale za nove bogataše i „ kristale“, staklene stanove s bazenima na krovu i s pogledom na katedralu i Medvednicu, i sve to uglavnom za seljačine iz Mrduše Donje.