Avdo METJAHIĆ: Kad će već jednom progovorit bošnjački intelektualni krug u Crnoj Gori i tražit od crnogorske države da se prekine sramna šutnja o mračnim zbivanjima, gdje su nestale hiljade muslimana, o opljačkanoj imovini i uništavanju historijskih u kulturnih spomenika, od mezarluka, turbeta, te do velikog broja džamija? Zar jednom historičaru koji sebe naziva Bošnjakom i da navodno predstavlja bošnjačku kulturnu elitu, nije dužnost da digne svoj glas, kad se skrnave (i njegovi) objekti duhovne kulture, ili pak da zastupa pravi put duhovnih vođa ili ljudi koji se bore za prava svog naroda?

„Uspjeh crnogorske multikulture i duge tradicije i međuvjerske tolerancije“ - ovako bi da definišu stanje u Crnoj Gori ljudi iz vlasti, pa i minderpuze iz bošnjačkog naroda, kao naprimjer crnogorski (h)istoričar dr. Šerbo Rastoder i njemu slični.

Poslije upoređenja glavnog muftije u Srbiji, Muamera ef. Zukorlića sa Amfilohijem, nije čudo da se pojavljuju i napadi na muslimanske bogomolje, kao ovaj posljednji u Tivtu.

Kad jedan takozvani “predsjednik Bošnjačkog nacionalnog savjeta” zauzme stav protivu svog naroda, i posebno vjerskog poglavara, zašto huligani Crne Gore ne bi skrnavili islamske bogomolje? Zar im ne dolaze poruke od čovjeka koji ima dužnost da se prvi oglasi na ovakve postupke crnogorskih zanesenjaka?

Ovog Bošnjaka (?) nikad nije interesovala sudbina svog naroda kojem genetski pripada, jer njegovi svi radovi i studije odnose se na povjest crnogorskog naroda a ništa na svoj napaćeni narod koji krvari više od jednog stoljeća. Da je bar nešto napisao o velikom dijelu svog naroda, koji se našao posljednjih četrdeset godina u muhadžerluku, napuštajući svoj vatan i naseljavajući sve vukojebine svijeta, onda peke. Da se bar malo zadržao na ljudima koje češće posjećuje, preporukom svog gospodara, i da je napisao bar jednu malu studiju, kako je “njegov” narod u 'domovini' desetkovan, i zašto je to tako! Ne, nije to uradio, ali svaki put kad neki Bošnjo digne svoj glas protivu nepravde, postaje potparol crnogorske vlasti.

Kad je imao prilike pisati o svom narodu i njegovim patnjama, nije to uradio, nego je to propustio svom kolegi, koji je gednocid nad plavsko-gusinjskim muslimanima, Bošnjacima i Albancima nazvan “Pokrštavanje muslimana u novo-oslobođenim krajevima”. Zato sa pravom možemo ustvrdit da ponašanje nekih “naših” minderpuza predstvalja najniži oblik interesdžija, kojima nije stalo do svog naroda, nego do sebe i parčeta hljeba, kojeg jedu sramno.
Ponašanje naših intelektualaca i odgovornih za čuvanje našeg nacionalnog bića, podsjeća me na sljedeći slučaj:

Čuvao jedan u imućnoj porodici koze. Jedan dan on izgubi pola koza, ali ga to nije sikiralo. Predvečer dovede on ono polovinu koza pred kolibu, kad izađe domaćin i pita ga:
- A đe su ti koze, jadniče?
On odgovori, i to ljutito:
- Evo ih, a jesi li ćorav?!
- Kako evo, kad tu nema ni pola?! - podviknu na njega domaćin.
- A kaka pola, zar ti je malo, gladna godino?! - odvrati mu čobanin.

Kad će već jednom progovorit bošnjački intelektualni krug u Crnoj Gori i tražit od crnogorske države da se prekine sramna šutnja o mračnim zbivanjima, gdje su nestale hiljade muslimana, o opljačkanoj imovini i uništavanju historijskih u kulturnih spomenika, od mezarluka, turbeta, te do velikog broja džamija? Zar jednom historičaru koji sebi naziva Bošnjakom i da navodno predstavlja bošnjačku kulturnu elitu, nije dužnost da digne svoj glas, kad se skrnave (i njegovi) objekti duhovne kulture, ili pak da zastupa pravi put duhovnih vođa ili ljudi koji se bore za prava svog naroda?

Izgleda da je pojedinac uvijek najveći problem za svoj narod, a to je minderpuza koja je spremna da dvori svakojakog gospodara, pa je takvim najpotrebnije nacionalno obrazovanje, i ne dozvoliti da to bude obrnuto.
F.M.A.Volter napisa: “Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala”.

Neodlučan na koju će stolicu?! ŠERBA RASTODERA NE INTERESIRA NAROD VEĆ GDJE ĆE SE USTOLIČITI: Ovog Bošnjaka (?) nikad nije interesovala sudbina svog naroda kojem genetski pripada, jer njegovi svi radovi i studije odnose se na povjest crnogorskog naroda, a ništa za svoj napaćeni narod koji krvari više od jednog stoljeća.

Da se vratimo na ”uspjeh” crnogorske multi-kulti i tolerancije koja nikad nije postojala čak ni kao “tolerancija” sem u glavama minderpuza, koji ne razlikuju i ne shvataju nepogodnost riječi “tolerancija”, što bi značilo: tolerišem te dok samo moram. U zdravoj državi i demokratski orjentisanim društvima, suvišna bi bila riječ tolerancija, nego uvijek “poštovanje”, bilo to među-vjersko ili pak među-nacionalno, svejedno. Prema ponašanjima jednog velikig procenta pravoslavaca, ne bi čak tolerisali ni havu da dijele sa Šerbom, a i baška sa nama ostalima.

Onaj dan kad crnogorska država bude uvela “poštovanje” među svoje građane, a toleranciju bacila u prošlosti i zaborav, onda sigurno neće bit skrnavljenja vjerskih objekata, kao ovog posljednjeg u Tivtu. Ovo nije samo jedan mesdžid kojeg ne “tolerišu” pravoslavci Crne Gore i uopšte Balkana, nego su palili, rušili i uništavali islamske bogomolje, da se mnogim ne zna ni temelja. Vjernike ovih bogomolja su pokrštavali, a ako to nije bilo moguće, onda su ih ubijali i pljačkali njihovu imovinu.

Gdje su džamije koje su bile prisutne nekoliko vjekova po današnjoj Crnoj Gori, a to je Herceg Novi, Bar, Nikšić, Podgorica, Kolašin i drugi? Rušili su ih sljedbenici “čojstva i junaštva”, srušili su ih i uništavali oni koji “tolerišu” čovjeka muslimana samo dok moraju.

Šta je ustvari to te tjera neke ljude i narode u licemjerstvo ili pak bolje rečeno u “paganizam”? Zar nije bolje i civilizacijski, da bi ljudi poznavali jedan drugog, morali poznavati religiju i duhovni odgoj svog sugrađanina, koji se nikako ne razlikuje od njih, sem što se moli istom Bogu na malo drugačiji način?

Zar nije to paganizam, koji ti daje razloga da skrnaviš ili pak uništavaš bogomolje svojih sugrađana? Zar nije grijeh ono što ti dušu uništava i ruši ljudskost u čovjeka, ono što te gura nazad životinjskim nagonima i dovodi u najniži nivo realnosti? Ako nije ovo primitivizam, koji je prisutan na tim prostorima posljednja dva vijeka, šta je onda?

Koliko god Bošnjaci probali da budu lojalni građani Crne Gore, poslije ovakvih slučajeva, mnogi se sjete istine, koje nisu samo iz bliske prošlosti. Sjete se da im nisu samo pljačkana njihova materijalna dobra, nego su im i duhovna nemilosrdno uništavana. Negirani smo kao narod i falsifikovana istina o nama i našoj kulturi. To su radili svjesno i sa namjerom da nas asimiliraju ili pak protjeraju, što su donekle i uspjeli.

Ona država koja sebe promovira u građansku i proevropsku, i navodno da predstavlja multi-kulti, religiozno i nacionalno društvo, a na državnim simbolima su jednonacionalne ratne, odnosno pravoslavne oznake, šta bolje očekivati od nje, nego da njihovi građani skrnave duhovne centre drugih konfesija?

Da li moj narod, Bošnjaci, koji su prirodno bistra uma, dobročine, junačine i ljudi koji poštuju svakog čovjeka koji je čovjek, svačiju vjeru i kulturu, zaslužuju društva nekih balkanskih naroda?
Ne uzeti ovu moju besjedu kao nedobronamjernu, već prihvatit sve ovo sa: "Prijatelj mi je onaj ko mi mahane u oči broji".