Elifa KRIJEŠTORAC: Ono što je poslije Holakusta trebalo da bude lična karta revolucionarnog uzdignuća, jedne hiljadama godina stare kulture, a koju je Hitler kanio zbrisati sa lica zemlje, u poslijeratnom periodu je samo introveniralo u jedan novi kult, sa današnjeg aspekta prepoznat kao glavni falsifikator historijskih činjenica, i kao turbo motor u službi psihološkog vođenja rata. To objašnjava i činjenicu što su se u toku tog nasilno instaliranog a poslije i etabliranog falsifikatorskog trenda, skoro svi jevrejski pisci, historičari i druga slobodnoumna inteligencija iselili iz Izraela, a koji danas zajedno sa svojim evropskim kolegama protestuju protiv tog primitivnog virusa, koji je ugrozio ne samo onu prošlu već i ovu noviju historiju. Njihova kritika se najviše odnosi na falsifikovanju historijskih činjenica, ukazujući kao argument totalno manipulisanu vikipediju iz koje su sistematski odstranjeni svi podaci i svjedočanstva o egzistenciji Palestinaca na prostorima današnje okupirane Palestine.

Najveća medijska izdavačka kuća u Njemačkoj zvana „Springer Velag“ u čijem vlasništvu su nekoliko najčitanijih novina u Njemačkoj i drugim zemljama Evropske unije moćno je oružje cionističke „Hasbare“ što je zapravo isturena vojna baza propagandnog aparata, koji djeluje po direktivi izraelskog aparthajd sistema, a koja je pored toga suvlasnik jednog dijela vojne industrije.

Glavne ubojite puške tog ratnohuškačkog antiislamskog aparata svakako su najmasovnija novina „Der Spiegel“, „Die Welt“ i dnevni list „Bild Zeitung“ koje su u međuvremenu postale neka vrsta psiho-literature sa ciljem medijske manipulacije ljudske svijesti.

Prije političke okupacije Njemačke i Evrope od strane cionističke Hasbare čiji su glavni bossovi okupljeni oko cionističko - lobističke APAC organizacije, a koja poslije Bijele kuće važi za najjači politički organ u Americi, za njemačku javnost je ovaj današnji vid novinarstva nazvan „Cloaca maxima javne riječi“ bila zamisliva samo u najzabečenijim dijelovima svijeta, tamo gdje civilizacija nikada nije ugledala svijetlo dana.

Ono što je poslije Holakusta trebalo da bude lična karta revolucionarnog uzdignuća, jedne hiljadama godina stare kulture, a koju je Hitler kanio zbrisati sa lica zemlje, u poslijeratnom periodu je samo introveniralo u jedan novi kult, sa današnjeg aspekta prepoznat kao glavni falsifikator historijskih činjenica, i kao turbo motor u službi psihološkog vođenja rata.
To objašnjava i činjenicu što su se u toku tog nasilno instaliranog a poslije i etabliranog falsifikatorskog trenda, skoro svi jevrejski pisci, historičari i druga slobodnoumna inteligencija iselili iz Izraela, a koji danas zajedno sa svojim evropskim kolegama protestuju protiv tog primitivnog virusa, koji je ugrozio ne samo onu prošlu već i ovu noviju historiju.
Njihova kritika se najviše odnosi na falsifikovanju historijskih činjenica, ukazujući kao argument totalno manipulisanu vikipediju iz koje su sistematski odstranjeni svi podaci i svjedočanstva o egzistenciji Palestinaca na prostorima današnje okupirane Palestine.

No, bahati militantni cionistički establišment smješten u lobističkoj jazbini zvanoj „Apac“ ne bira sredstva a niti manire, kada se radi o imperijalističkim ciljevima. Na udaru domaće izraelske militantne hunte našle su se čak i one u svijetu poznate i priznate perjanice jevrejske literature, kao što su prof. Norman Finkelstein, historičar i bivši univezitetski profesor na univerzitetu u Tel-Avivu, pa onada Schlomo Sand, jedan od najpoznatijih u plejadi jevrejskih pisaca historičara, kao i kompletna garnitura poznatih intelektualaca i boraca za ljudska prava, koji su zgraženi aparthajd-politikom i državnim terorom Izraela napustili zemlju i sada kao migranti žive u evropskim gradovima.

Zbog toga je danas i moguće da jedan od glavnih rabina u Izraelu Ovajda Yosef koji je ujedno i član državnog Kneseta izađe na binu i javno kaže, kako su Arapi zapravo magarci koje je Svevišnji stvorio u ljudskom obliku kako bi služili čovjeku kao radna snaga, ili kada poznati profesor Wolfang Stegemann koji predaje novi testament na evangelističkoj akademiji u Bajernu napiše otvoreno pismo jednoj čuvenoj aktivistkinji za mir dr. Claudiji Weber, u kojem on tvrdi da njena djeca nisu djeca već bubašvabe okoćene u braku sa Palestincem.

Povod ovom rasističkom pismu bio je članak u kome je dr. Claudija Weber osudila izraelsku vladu koja njenoj djeci ne dozvoljava ulazak u Palestinu, domovinu njihovog oca, te da im time isto uskraćuju pravo posjetiti svoju nanu i djeda.

Ili kada jedna u Njemačkoj poznata polit-prostitutka turskog porijekla Necla Kelek, sociolog i naučnik po zvanju, a koju plaća ta ista Hasbara, izjavi na njemačkoj TV da su muslimani, muškarci seksualni bolesnici koji se dnevno nekoliko puta moraju prazniti, pa uz to još predloži ministru za integracije (također turskog porijekla) da u životinjskom parku napravi jedan bordel koza, gdje će Turci, Arapi i drugi muslimani upražnjavati svoju seksualnu požudu kako bi se time zaštitile Njemice.

Umjesto zgražanja ili kritike zbog kršenja svih kodeksa javne štampe glavni mediji cionističke Hasbare nagradili su ovu nečuvenu primitivnost Necle Kelek, svečano joj dodijelivši visoku medijsku nagradu, kako su rekli, za doprinos slobodi mišljenja i javne riječi.

Ili kada sa se kapitalističkog financijskog vrha Bundes banke obruši jedan mješanac (čiji preci bijahu krvožedni Saraceni, morski gusari) da kapitalističkim blasfemičarima i rasističkom establišmentu poturi još blafemističniju eugeniku, o navodnoj prirodnoj gluposti muslimana koja se preko nasljednog gena prenosi na sve generacije muslimana a koji važi za najneproduktivniju vrstu ljudi čija plodnost i razantan porast nataliteta prijeti nestanku njemačke rase. Treba li dalje objašnjavati uz čiju medijsku podršku i reklamu je ovaj šlogirani monstrum, koji je sam za sebe kao pojava jedinstvena uvreda ljudskom oku, prodao milion exsemplara svoje knjige i time u jeku najveće financijske krize zaradio stotina hiljada eura?

Dakle, ta uvozna „Cloaca maxima javne riječi“ uspješno je etablirana u vrh njemačkog javnog servisa, tako da svaki fašista, islamofob ili nacista može iz toga izvući po jedan pogrdan naziv sa kojim može sasvim legitimno blatiti i pljuvati po islamskoj kulturi, muslimanima, pa i Islamu kao religiji.

Tako se nedavno poznati conistnistički mrzitelj muslimana, Henriyk Broder, koji ne prestaje roviti po grobljima poznatih muslimana Šehida, pa čak i Poslanika Muhammeda s.w.s., nad kojima se on u svakoj svojoj kolumni redovno iživljava, služeći se fekalnim rječnikom, što „Der Spiegel“ svaki put objavi pod špartom kolumne kao važno naučno otkriće.

Tako je nedavno Henryk Broder ustvrdio da je naš Poslanik s.w. s. bio bolestan čovjek koji je imao groznicu ili neku vrstu epilepsije, naglašavajući da se radi toga njegovo proročanstvo u teološkom smislu ne može uporediti sa poslanstvom Isusa Christa ili Mozesa, pa se prema tome ni muslimani ne mogu ravnati sa Jevrejima ili kršćanima.

I neće proći ni dva dana a da se povodom takve tvrdnje jednog običnog klošara koji se svojevremeno proslavio pisanjem pornografskih romana, sazove naučni skup sastavljen od sličnih probisvijeta i samozvanih islamskih eksperata, koji zavisno od honorara poslije satima na TV i za okruglim stolom naglabaju, sve dok ne dođu do jedinstvenog zaključka da je to što Henryk Broder tvrdi, navodno već odavno dokazana teza.

To moralno i kulturno posrnuće odraz je prikrivenog rasizma kod velikog broja njemačkih političara, a i sposobnosti da takve blasfemične teze upakuju u partijski program, koji je ovih zadnjih deset godina hiljadu puta nanovo prožvakan u toku izbornog natjecanja.

Sramni primjeri svega ovoga su i dvije vladajuće partije Kršćansko - demokratkratske unije (CDU) i Kršćansko socijalne unije (CSU) koje su i ujedno dvije glavne vladajuće partije u Njemačkoj. Nije tajna da su ove dvije partije glavni instrumenti cionističkog establišmenta koji širenjem neistina o muslimanima svim silama pokušavaju legitimirati i opravdati izraelsko–američku agresiju na islamske zemlje. Svakodnevno huškanje i posticanje mržnje sa političkih tribina ove dvije stranke toliko je dezavuiralo javno mnjenje tako da 60% Njemaca danas smatra da je zajednički život sa muslimanima nemoguć.

Ostale partije koje se smatraju bolverkom demokratije suviše su dugo tolerisale takvu politiku, što je rezultiralo nečuvenim eklatom, kada je kancelarka Angela Merkel lično uručila medijsko priznanje danskom karikatursti koji se proslavio crtanjem karikatura Muhammeda s.w.s. što je dodatno legitimiziranje satanizacije vjerskih svetinja i akt kojeg su muslimani doživjeli kao šamar.

Oko 2500 akedmika turskog porijekla u znak protesta napustilo je Njemačku, i vratilo se u Tursku odrekavši se njemačkog državljanstva i vraćajući ponovo državljanstvo Republike Turske. O tome naravno ni riječi u medijima.
No, ako se sav taj ratno-huškači potencijal sabere u jedno, može se zaključiti da njemačka vlada i nema više onu političku moć koju je imala devedesetih, već je ona samo izvršitelj Bildebergove vlade koja je zasjela na vrh novog svjetskog poretka i koja uz pomoć državnog terorizma osigurava untrašnju i vanjsku sigurnost, držeći tako evropski i američki narod u šah-mat poziciji.

Kao što je i Bush rekao: i najmanji osjećaj latentne opasnosti od strane islamskih terorista dovoljan je da se narod prilagodi određenom ponašanju.

To što se Bildebergova vlada još uvijek pokriva velom tajnosti, samo je dobijanje vremena da odbojnost prema demokratiji sazri u narodu, kako bi nesmetano započela nova era svjetske diktataure.

Prve znake te svjetske diktature mogu se gledati ovih dana i to „live“ prilikom masovnih demonstracije u Stutgartu, koje se nikako ne smiriju jer je oko 200.000 građana izrazilo svoju prvu civilnu neposlušnost, protestujući protiv cionističkog lobija koji je sa vladom ugovorio građevinski projekat vrijedan 22 milijarde eura, a sve to na teret ionako osiromašenih poreznika koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Brutalnost policije, koju su nezavisni mediji uporedili sa praksom kineske policije, koja je u krvi ugušila studentski pokret na Crvenom trgu, samo je pojačala otpor protestanata, koji već skupljaju potpise za smjenu kompletne pokrajinske vlade Baden Wurttemberg.

Da li će na scenu stupiti čuveni Euro-For specijalnih jedinica koje u slučaju velikih socijalnih nemira (zacrtano u lisabonskom dokumentu) ima pravo da upotrijebi oržje, pa i tenkove, koji će pucati na civile, ostaje tek da se vidi.
No, sve to nije zasmetalo cionističkim vodećim medijima da taj narod nazove komunistima i socijalističkim zanesenjacima, koji se opiru modernizaciji umjesto da priznaju da je to prvi narodni ustanak protiv cionističkog lobija koji je zajedno sa financijskim Apac hološima opljačkao pola svijeta.

U najgoroj poziciji i na meti lobističkog establišmenta našao se njemački predsjednik Christijan Wulf, koji se iskoristivši svoju političku nezavisnost i povodom proslave dvadesetogidišnjice ujedinjenja dvije Njemačke, direktno suprotstavio diskriminiranju muslimana i drugih migranata, kao i javnim prijetnjama muslimanima koje je boraveći u Berlinu izrekao holandski rasista Geret Willders, poznat kao autor filma „Fitna“ a čija je partija na ovogodišnjim državnim izborima osvojila vlast u Holandiji.

Villders je sa političke tribine zatražio od njemačke kancelarke da se suprotstavi islamizaciji Evrope te izjavio da je njegova partija u svom prijedlogu podnijela zahtjev za usvajanje zakona da se Islam proglasi sa Hitlerovom ideologijom nacionalsocijalizma, kao i da se Kur’an kojeg on upoređuje sa Hitlerovim „Mein Kampf“ zabrani u Evropi, što po mišljenju autora ovoga teksta nije ništa drugo do nasilno pokršatavanje muslimana po receptu srednjovijekovne inkvizicije.

Pedsjednik Wulff je dalje u svom govoru pozvao muslimane rekavši da je on također njihov predsjednik, kao što je predsjednik Njemcima, naglasivši na kraju da pored Judaizma i Kršćanstva i Islam pripada Evropi.

Hiljade protestnih pisama publikovanih i distributiranih preko cionističke Hazbare stiglo je na adresu predsjednika Wulffa, u kojima su kao i obično dominirale primitivne uvrede, pa je i poznati islamofob inače intedant najveće Radio i TV – stanice, Udo Reuter, iskoristio priliku da putem antiislamskog Twiter–Twet-u pošalje komentar, nazivajući predsjednika Wulfa „Muhamed Mustafa Wulf“ koji moli svoje Turke da poštuju pravo manjinskog njemačkog naroda, što je Savez islamskih zajednica okarakterisao kao bezukusan vic, jer 4 miliona Turaka ne mogu biti većina nad 80 miliona Njemaca. Nisu mu dužni ostali ni partijske kolege iz kršćanskih partija, koji su poznati po svojim multiple funkcijama u lobističkim koncernima, i koje su predsjedniku Wulffu također poručili, da su zemlje Zapada simbioza judejo-kršćantva te da se Islam ne može smatrati ravnim ovim dvijema religijama.
Odmah potom u Izraelu su se pojavile fotomontaže u medijima na kojima je predsjednik Wulff prikazan sa fesom na glavi a njegova žena sa mahramom.

Tako je za sada imperijalistički cionistički establišmet proslavio još jednu ratnu pobjedu, makar što se tiče propagandnog ratovanja.