Jedino ko u Crnoj Gori može dovesti do promjena je univerzitet, odnosno ruku pod ruku zagrljeni profesori sa studentima u čiji bi front bili intelektualci, novinari, nevladin sektor, opozicija i čitavi narod, ocjenjuje u intervjuu za "Dan" Slavko Perović, osnivač i lider Liberalnog saveza Crne Gore. Nažalost, ističe Perović, to nije slučaj iako se vlast DPS-a na čelu sa Milom Đukanovićem može promijeniti samo putem demonstracija i narodne pobune izlaskom na ulice i dolaskom pred Vladu i Skupštinu.

~Vaše najnovije ocjene o stanju u Crnoj Gori tumače se kao Vaš povratak na političku scenu. Da li se vraćate?
- Ja se sa političke scene nijesam ni micao, zaključavanje LSCG 24. marta 2005. bio je čin protesta LSCG protiv stanja u Crnoj Gori i njegova poruka domaćoj i svjetskoj javnosti da u Crnoj Gori ne postoje ni najosnovniji uslovi za bavljenje politikom i njenim demokratskim razvojem. Nikoga to nije tangiralo, ali je ovaj sjajan potez razumio, u najboljem smislu te riječi, ogroman dio naroda. Naravno, Zapad je ostao nijem kao Đukanovićeva riba za tovljenje. Tim činom smo i spasili kompletno sjajnu političku baštinu LSCG jer je LSCG sigurno najljepša i najkvalitetnija politička priča koja se Crnoj Gori desila u kompletnom dvadesetom vijeku. Taj ko dođe jednog dana da fundamentalno mijenja Crnu Goru mora stati na taj mermerni, sjajni stepenik koji je Crnoj Gori i svakom njenom građaninu izgradio LSCG, i sa njega viknuti iz sveg glasa: dolje mafija, živjela Crna Gora!

~Među čelnicima parlamentarnih opozicionih snaga Vaša ideja o bojkotu institucija i građanskoj pobuni u demokratskim okvirima nije naišla na odgovor. Zašto mislite da se opozicioni lideri nijesu oglasili?
- Postoji tu više razloga, a glavni je sljedeći - vođstva opozicionih stranaka, svjesno ili nesvjesno, sarađuju sa režimom i da se razumijemo, jedna je stvar oštro govoriti u parlamentu, a druga je stvar kada te oštre govore prati i oštra politička akcija. Činjenica je da te snažne opozicione akcije nema, a da oštra opoziciona priča u parlamentu daje legitimitet Đukanovićevom režimu i obezbjeđuje mu kreiranje kradenih izbora o čemu je već bilo riječi. Samo jedna stvar ruši ovaj, inače odavno truli režim, a ta akcija je bojkot režima na svakom mjestu, na svakom koraku i pripremanje opšte narodne pobune pod čim podrazumijevam sveopšti izlazak naroda na ulice, u prvom redu podgoričke, i narodni zagon na Skupštinu i Vladu Republike Crne Gore. Vođstva opozicije to ne žele da urade jer smatraju da tako ljuljaju svoje lične političke pozicije i njihov suštinski isplativi odnos s vlašću. Zapravo, ovakva opozicija, pri čemu izražavam poštovanje prema običnim članovima i glasačima opozicionih stranaka, ali i veliko podozrenje prema njenim vođstvima, suštinski govori o stanju u opoziciji. Đukanoviću ne treba bolje lopte koja ide na njegov volej od zahtjeva nekih opozicionih stranaka za preispitivanje državno-pravnog statusa Crne Gore, jer tako Đukanovića smještaju u branioca države i nacije, a to je njegovo osnovno lažno pogonsko gorivo. Znaju to i čelništva stranaka, ali se ponašaju u tom smislu, kao po narudžbi samog Đukanovića. O bojkotu i narodnoj pobuni se ćuti jer su bojkot i pobuna jedini način da se iz postojeće situacije izađe. Ovdje je sad zasoljena i naručena rasprava o jeziku i još nekim stvarima, a Đukanović trlja ruke od zadovoljstva. Da li opozicija to zna? Zna naravno i radi sve kako Đukanović želi. Ćute i zbog još jedne stvari, napad opozicije na mene doveo bi kod njih do pobune značajnog broja birača i članova protiv njih samih, to vam je to.

~Koje snage mogu izazvati promjene u Crnoj Gori?
- Da je sreće i normalne situacije, u prvom redu tu bi bio univerzitet, ruku pod ruku zagrljeni profesori sa studentima. Tu bi trebalo da budu intelektualci, novinari, nevladin sektor, opozicija i čitavi narod. Sami zaključite da li je to tako, a ja vam kažem da, nažalost, nije. Da se stanje u narodu mijenja, mijenja se, ali narod nema ko da povede. Udba, a reći ću vam da skoro nema crnogorske familije u kojoj jedan član nije udbaš ili kosovac, radi svoj posao uz sve ostale pomagače. Crnogorske kičme su savijene, na njih jaše mafija, i to je tako, ali se duboko mijenja narod, dosadilo mu je i ogorčen je, ja to osjećam na svakom koraku. Istorijska odgovornost nije na Đukanoviću, nego na opoziciji. Ako ne kažu juriš, narode, biće čitani kao dio ove sramotne vlasti!

~Milo Đukanović i DPS dvadeset godina su na vlasti. Prelomni momenat dogodio se 1997. godine kada ste Vi i LSCG stali na njegovu stranu birajući, kako ste naveli, "manje zlo". Osjećate li krivicu što ste pomogli Đukanoviću da ostane na vlasti i da li se može reći da ste i Vi svjesno, kao i mnogi političari i glasači, postali, uslovno rečeno, Đukanovićev rob jer za sistem u Crnoj Gori od 1995. godine kažete da je robovlasnički?
- Tu Vas moram krupno ispraviti. Dvadeset godina nije na vlasti politička stranka nego mafija koja je postavljena voljom, parama i organizacijom Slobodana Miloševića. Milo Đukanović nije, sem po lažnom obličju i spektakularno ružnom glumatanju političara političar, nego šef crnogorske mafije koja je, kao što podsjećate, pukla na dva dijela 1997. godine. Uzrok sukoba Bulatović–Đukanović nije bila sudbina Crne Gore ili one rugobne i krvave Milošević-Bulatović– Marović-Đukanovićeve lažne države koju su bolno, zločinački, lažno i krvavo stvorili i lažno nazivali Jugoslavijom, a sastojala se samo od Crne Gore i Srbije dok je okolo njih bijesnio krvavi, zločinački i bratoubilački rat kojeg su vodili Milošević i crnogorski trio: Bulatović, Đukanović i Marović, čuvajući svoje krvave i krvavim mafijaškim parama podložene fotelje, šaljući svom snagom svojih teških i neoprostivih laži druge ljude u zločin, pljačku i u smrt. Pamti se da su liberali 1977. tek u drugom krugu na predsjedničkim izborima podržali Đukanovića kao manje zlo u odnosu na Bulatovića, ali se uvijek preskače činjenica da je Zapad, u prvom redu SAD i Velika Britanija, ali i ostatak Evrope listom stao iza Đukanovića i da smo mi, svojim potezom glasanja za Đukanovića stali iza Zapada, a ne iza Đukanovića. To nam, kao što je poznato, nije pomoglo da Zapad navedemo da treba dati punu podršku jednoj liberalno-demokratskoj stranci kakav je bio i ostao LSCG. Ne. Oni su dali neviđenu i više nego sramnu i otvorenu podršku jednoj organizovanoj mafiji koju vodi Đukanović, a koja se lažno predstavlja kao politička stranka. Takođe, zaboravlja se da su liberali zbog odnosa manje-veće zlo 1992. u dvoboju Bulatović - Branko Kostić, dali podršku Bulatoviću, ali se uporno prećutkuje i suva istina da LSCG nikad nije prihvatio da postane dio mafije kao što je to uradila na primjer, sramna SDP. Liberali nigdje i nikad nijesu napravili ni jednu jedinu političku grešku, naprotiv, vukli su promišljene i sjajne političke poteze. Upravo sjajnost i besprekornost tih poteza je dovela do poznatog broja izdaja Liberalnog saveza režiranih od strane Đukanovićeve Udbe i bježanje izdajnika iz LSCG u zagrljaj i pare mafije! Ja nemam čega da se kajem, naprotiv, sa svime se ponosim. Crna je Gora robovlasničko društvo na čelu sa tragikomično i sramno istaknutim Milom Đukanovićem, inače najvećim pljačkašem Crne Gore i njenim uništiteljem.

~Kako danas u najkraćem opisujete Mila Đukanovića i njegovu partiju DPS kao glavnu političku ličnost Crne Gore i vladajuću stranku sa režimskim stažom od 20 godina?
- Pazite, da je Đukanović stvarno bio političar, a ne mafijaš, da je DPS bio politička stranka, a ne mafijaška organizacija koja glasovima drži mafiju na vlasti, da je Đukanović bio u politici genije, a ne zločinac i u mafiji goli pljačkaš, da je, kojim slučajem, Đukanović sve u Crnoj Gori posuo brilijantima i zlatom, da je usrećio narod i učinio ne znam kakva vrhunska ljudska i politička djela, dvadeset godina bi bio preogroman period za održavanje na vlasti. Narod bi mu jednog dana rekao - volimo te, ali si dosadio, idi. Ova stravična činjenica posebno dolazi do izražaja kad se shvati ko je Đukanović i koja su sva njegova ratnohuškačka, ratna, kriminalna i mafijaška nedjela. Pored ostalog, on je ubica stvarnog političkog života u Crnoj Gori, a tvorac lažnog, on je glavni medijski cenzor, on je ekonomski pljačkaš, on je privatni vlasnik skoro čitave Crne Gore, on je vlasnik svakog ljudskog bića u Crnoj Gori, on je narodu vezao ruke lisicama sopstvenih laži i lancem straha goli i polugladni i gladni narodni vrat, a sve se obezbjeđuje projektovanim, kupljenim i kradenim izborima, ali i otvorenom podrškom Zapada, u prvom redu SAD i Velike Britanije, sramne podrške jednom otvorenom, drskom, potpuno nemoralnom i zaslijepljenom diktatoru.

~Na koje ste teške i krvave zločine mislili kada ste za njih optužili Mila Đukanovića?
- Ja sam ih upravo i uopšteno pobrojio, one najkrupnije. Ali pazite, jednoga dana, a taj dan će sigurno doći, pisaće se čitavi tomovi knjiga o Đukanovićevim zločinima i kao takav će Đukanović, na jedini pravedan način, otići u crnogorsku istoriju. On jeste dio crnogorske istorije, to je neosporno, ali dio njenih najsramnijih i krvavih, te parama krvavim navatiranih stranica. To što je Đukanović sa Svetozarom Marovićem i Filipom Vujanovićem učinio Crnoj Gori, to Crnoj Gori nikada nije uradio ni najgori okupator. Ako neko na ove tvrdnje kaže: "pa on je obnovio državu", ja na to odgovaram: "ne nikako, on je samo u novoj državnoj lažnoj formi potvrdio svoju stvarnu mafijašku ulogu i funkciju". On nije otac ni države, a još manje otac nacije, on je stvarni otac crnogorske mafije. To je kao kad bi ste u prekrasnu porculansku bocu, a što jeste Crna Gora, umjesto vina sipali otrov i nudili ga na svaki ćošak potpuno sluđenim ljudima! Da ih svjesno trujete, naravno!
Rajka RAIČEVIĆ

Đukanović me lično mrzi
~Šta mislite o današnjim ultra Crnogorcima i ljudima koji su se preorjentisali i od zagovornika zajednice sa Srbijom postali, odnosno predstavili se kao veći zagovornici nezavisnosti Crne Gore od Vas i LSCG?
- Ta činjenica vam govori o snazi Đukanovićeve argumentacije koja je u osnovi šuštećeg karaktera, a to znači da su u pitanju Đukanovićeve krvave i zle pare, ali takođe i druge vrste benefita koje je mafija ponudila, od zaposlenja žene, muža, sina, kćeri, dobijanja kredita, stanova, stipendija, uvlačenja u mafijaški takozvani biznis, ali i u političke strukture, i tako redom. Napasti LSCG predstavlja jedan od uslova za dobijanje nabrojanog, jer kad se LSCG napada, Đukanoviću je lakše oko srca. Đukanović mrzi mene lično i LSCG cijelim svojim tragikomičnim bićem, mržnja je njegov primitivni odgovor na naše nebrojene, istinite argumente. Napasti liberale, teško lagati o njima u prisustvu Mila Đukanovića opštu atmosferu čini veselijom. Naravno, sve ovo nam govori o suštinskom (ne)karakteru kod velikog broja Crnogoraca i crnogorskih Srba.

Nije ovo nezavisna država, nego kreatura
Jeste li zadovoljni današnjom Crnom Gorom koja je nezavisna, odnosno ima državni status za koji su se liberali zalagali?

- Nikako! Sa ovom mafijaškom kreaturom koja se lažno predstavlja kao država, mogu da budu zadovoljni i jesu zadovoljni samo njeni mafijaški tvorci. Normalan i prosječno obrazovan čovjek u Crnoj Gori se osjeća kao u živom zatvoru čiji je vlasnik Milo Đukanović. Ovo je zemlja teških poniženja i svakovrsne vrste opšteg raspada na svakom životnom i prirodnom polju. Ovo je zemlja u kojoj je zvanje mafijaša postalo plemićka titula, ovo je zemlja koju vode mafijaški ajvani, ovo je zemlja koja je ostala slijepa i pored širom otvorenih očiju, ovo je zemlja koja se fizički i duhovno svakodnevno uništava. Pogledajte što je sve, samo u arhitektonskom i prostornom smislu urađeno u Crnoj Gori, pogledajte njenu, nekad krasnu obalu koja se pretvorila u prostornog i arhitektonskog monstruma, pogledajte, na primjer, samo budvansku Zavalu Svetozara Marovića. Tvrdim da u Crnoj Gori za zadnjih dvadeset godina nije podignut ni jedan jedini objekat na kojem se vaš pogled može zaustaviti i odmoriti na isti način kad se zaustavi i odmori na ljepoti, ljepote, izgrađene ljudskom rukom i ljudskim znanjem, u Crnoj Gori nema. Kako će je biti kada se sve gradi mafijaškim parama od nakaznih mafijaških duša. To vam je najkraća istina o Crnoj Gori.

Duško hrabrost platio životom
~Kako komentarišete to što ni nakon skoro šest i po godina nije rasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića?
- To samo gvori o političkoj i mafijaškoj snazi onih koji su ga sramno i zločinački ubili, ali i o suštini države u kojoj se to mučko ubistvo desilo. Duško Jovanović je bio hrabar i hrabro uređivao novine i to je platio životom. Ponosim se tim što sam bio jedan od organizatora onih čuvenih protestnih šetnji. Pokoj Duškovoj duši, a jednoga dana ubica će se naći, ali i naručioci ubistva, siguran sam u to!