Šemso AGOVIĆ: Č. – Kuda iz Sandžaka bježati? N. – Ne mislim fizički bježati. Treba preferirati političko bjekstvo u sigurnije zone kao što su SDP, DPS i slično. Od tamo treba zatim dizati galamu kako su Bošnjaci u potpunosti privrženi Crnoj Gori, koja je njihova majka spasiteljica, u kojoj su ravnopravni sa drugim narodima na način, da to može biti primjer drugim državama, kako su „priče ispričane“ i tako dalje.

Popularni mladi crnogorski pisac sarajevskog porijekla Andrej Nikolaidis oglasio se u javnosti dirljivim tekstom Preživljavanje u divljini, što je gromko odjeknulo kod njegovih vjernih čitalaca. Jedan od njih se smjesta uputio Nikolaidisu mlađem kako bi sa njime napravio intervju na temu „položaj Bošnjaka u Sandžaku“, što je on objeručke prihvatio. Čitalac je želio ostati anoniman, a intervju prenosimo u cijelosti.

Čitalac (u daljem tekstu Č): - Gospodine Nikolaidis, recite nam šta vas je ponukalo da napišete ovaj tekst?
Nikolaidis (u daljem tekstu N): - Moj osjećaj za pravdu. Bošnjaci Sandžaka su danas obespravljeni; kao kolektivitet uopšte ne postoje. Rasuti su po Srbiji i Crnoj Gori i nepovezani, čime je ugrožen njihov opstanak. Držimo da je to nepravda; taj narod zaslužuje sopstvenu političko-ekonomsku uvezanost u skladu sa modernim evropskim normama.

Č. – Kako bi se to moglo postići?
N. – Treba pokrenuti jednu, nazovimo je sandžačkom, Sandžačku inicijativu. To će biti bošnjački odgovor na Republiku Srpsku. Za vođu tog političkog pokreta, Sandžačke inicijative, treba postaviti vjerskog poglavara, jer je to savršen recept kako se išće bilo koja autonomija, pa i autonomija Sandžaka.

Č. – Vjerskog?
N. – Da, da. Da bude sandžački vjersko-politički lider i da malo zaprijeti kako bi mogla gorjeti cijela Srbija. To bi uozbiljilo srpski režim.

Č. – Da se išće samo autonomija?
N. – I nezavisnost, jer je tako neko rekao; neko iz pozadine pokreta.

Zna li Andrej šta išću Bošnjaci u svom Sandžaku?

Č. – Kakva taktika bi se primijenila?
N. – Plan podrazumijeva da se, bude li se Dodik usudio proglasiti nezavisnost svog feuda, oformi država, koju bi činili dijelovi današnje Srbije i Crne Gore.

Č. – Zar to ne bi izazvalo rat?
N. – Nikako. U međuvremenu se prilično napredovalo što se tiče političkih taktika i strategija. Mnogi bošnjački politički i vjerski glavaši su govorili da je posljednji rat „opametio Bošnjake“. Ono što su im Srbi učinili vratilo je Bošnjake njima samima, njihovoj tradiciji i vjeri, rečeno je. Takođe, učinilo ih je opreznijima i mudrijima pred iskušenjima koja bi istorija, kao kakva poplava, mogla nanijeti u njihovu avliju.

Č. – Šta znači „ponašati se mudro“?
N. – Jednostavno – ponašati se kao Srbi. Kao što su Srbi devedesetih tražili SAO, mudriji i istorijski zreliji Bošnjaci treba da traže BAO.

Č. – BAO?
N. – Da, BAO. Bošnjačka autonomna oblast.

Č. – Kako će to biti prihvaćeno kod političkih prvaka u Crnoj Gori?
N. – Inspirisani inicijativom za BAO, ali istovremeno i isprepadani terorom devedesetih, politički predstavnici Bošnjaka u Crnoj Gori mogli bi se hitro i nedvosmisleno ograditi od svega toga. Srpski političari bi pak mogli tražiti SAO, dok bi se crnogorski pravili da ih stvar ne zanima.

Č. – Šta ako se režimi u Srbiji i Crnoj Gori oglase?
N. – Bošnjaci bi trebali bježati.

Č. – Kuda iz Sandžaka bježati?
N. – Ne mislim fizički bježati. Treba preferirati političko bjekstvo u sigurnije zone kao što su SDP, DPS i slično. Od tamo treba zatim dizati galamu kako su Bošnjaci u potpunosti privrženi Crnoj Gori, koja je njihova majka spasiteljica, u kojoj su ravnopravni sa drugim narodima na način, da to može biti primjer drugim državama, kako su „priče ispričane“ i tako dalje.

Č. – Pa i vi ste devedesetih pobjegli iz Sarajeva.
N. – Da, čim je zapucalo ja sam raspalio petama u guzicu.

Č. – Molim?
N. – Na crnogorskom se to kaže „uteka sam“.

Č. – Zašto uteka? Niste Bošnjak!
N. – Bolje što nisam, ali dok bi četnik to shvatio – znate li onu o biku, zecu i Bosancu?

Č. – Ne znam.
N. – E pa, bježao zec preko granice, kaže - u Bosni stroje bikove …

Č. – U Crnoj Gori ste bili sigurni?
N. – Da, u Crnoj Gori nema četnika.

Č. – Da li je tražilo vaše deportiranje?
N. – Ma, da, bolan, nego šta nego tražilo! Ali, malo morgen! Nisam bio vojni obveznik.