Fatmir ALISPAHIĆ: Oduvijek je bilo i pedera i pedofila, ali te sorte nikad nije bilo koliko danas, jer pederska industrija razvrata legalizira, u vrlinu pretvara i forsira seksualne izopačenosti, koje se ne mogu dozirati, kao što se ni narkomanija ne može dozirati. Legalizacija pederluka prirodno vodi razbuktavanju pedofilije. Ne može se biti za pederske slobode, a protiv pedofilije, jer ko je za pedere, taj je i za podofile. Zaštitu djece od narkomanije treba početi u borbi protiv marihuane, a ne u borbi protiv heroina; tako i zaštitu djece od pedofila treba početi u borbi protiv svih vrsta seksualnih nastranosti, od kojih je pederluk najprisutnija

Otišao sam sa kćerkom u jedan od megamarketa da kupimo sveske i knjige za novu školsku godinu. Popodne je, vrelina je, blizu ikindije, vrijeme kad su najmanje gužve. U miru smo izabrali šta je potrebno i krenuli prema izlazu. Sa gornjeg sprata, prema izlazu i prema garaži, vodi dugačka pokretna traka u dva pravca. Na početku izlazne trake stali smo kćerka i ja, a na početku dolazne trake, vidim, idu neki otac i kćer, bezbeli, da kupe knjige i sveske, košto smo i mi. Razdaljina je to od nekih tridesetak metara. Ali, vidim da je ovaj otac stariji koju godinu od mene, a starija mu je i kćer od moje kćeri za godinu-dvije. Ako je njemu 45, njoj je 15-16 godina. Uhvatim se na čas u razmišljanju kako je lijepo što očevi brinu ovu brigu i idu sa kćerima po knjige i sveske. Kako nema nigdje nikog, na tim pokretnim trakama, osim onog oca, i ovog oca, one kćeri i ove kćeri, vidim kako je i moja kćer spazila sliku koja je nalikovala nama dvoma dok smo dolazili po knjige. Vjerovatno i ona misli: evo još jedan babo vodi kćer da kupe knjige. Idućeg trenutka dobio sam nagonsku potrebu da svojoj kćerki dlanom prekrijem oči, da joj okrenem glavu, da stanem ispred nje – da ne vidi to što smo vidjeli i ja i ona. Onaj čovjek za kojeg smo mislili da je otac, i ona djevojčica za koju smo mislili da je kćer - počeli su se ljubiti! On joj je gurnuo ruku ispod kratke majice, i dodirivao joj je grudi, ako su to uopće bile grudi, ti dječiji, pubertetski nagovještaji žene. Djevojčica mu se prepustila, a u tom prepuštanju je djelovala ili pijano ili nadrogirano, jer se kroz to ljubljenje sumanuto kikotala. Nisam mogao zaštititi kćer od ovog zbunjujućeg prizora, nad kojim je lebdjelo njeno neizgovoreno pitanje: „Pa ja sam mislila da su ovo otac i kći!?“ Stid nas je prekrio oboje, zbog ovog bestiđa koje smo vidjeli. U trenutku kada smo se križali, na pokretnim trakama, pogledao sam u muškarca i u tu djevojčicu i vidio da je među njima uistinu bila razlika od barem tri decenije. Ono što bi moralo u normalnom društvu biti smatrano sramotom, i razvratom, u nas je postalo vrlina, poželjni statusni simbol. Taj srednjevječni muškarac ne vidi ničeg nastranog što se na pokretnim stepenicama jednog javnog mjesta ljubi sa djevojčicom kojoj može biti otac, jer ga to u ovom bolesnom društvu legitimira kao sposobnog muškarca. A sposoban je onaj koji može parama kupiti sve, pa i nečije djetinjstvo. Ta djevojčica, jednako tako, ne vidi ničeg ružnog što se ljubaka sa čovjekom koji je možda stariji od njenog oca, jer je ta činjenica u raji legitimira kao osobu koja umije naći skraćene puteve do para i poklona. A kad nema vjere i tradicije, onda i ne postoji ništa izuzev para i poklona.

Produžetak vrste
Na hrvatsko primorje prošlog vikenda je uplovio gigantski putnički brod, kruzer, sa 2800 pedera. Hrvatski mediji su se pohvalili napretkom tolerancije u hrvatskom društvu, budući da nije bilo nikakvog otpora činjenici da tolika armija pedera napada Hrvatsku. U Hrvatskoj, inače, ne vole ni Bošnjake, ali vole bošnjačke pare koje se ostavljaju u turističkoj sezoni. Možda hrvatsko društvo i dalje ne prihvata legalizaciju pederluka, ali voli pare koje su pederi donijeli sa sobom. Kruzer se zaustavio pred Dubrovnikom, a 2800 pedera se razmililo po Stradunu i dubrovačkim zidinama, da provrti stražnjicama, da se poslika u zanosnim, smiješnim zagrljajima, gdje muškinje izigrava da je ženskinje. Na jednoj od hrvatskih televizija napravljena je i specijalna reportaža, iz koje se saznalo da se na kruzeru nalazi planetarna pederska elita, jer su tu prisutni pederi iz cijelog svijeta, koji ploveći Mediteranom imaju neku vrstu pederskog samita. A kako li izgleda taj samit? Jedan ženski lezbejski par je u tv kamere opričao kako je prisustvovao spolnom činu dvojice pedera, te da nikada nisu vidjeli takav ljubavni zanos, a što će reći da se na ovom brodu održavaju orgije, gdje se jedni seksualno zadovoljavaju, kao psi na ulici, a drugi navijaju. Angažirana je i neka vrsta pederskog ginekologa, koji ima specijalističku ambulantu za održavanje otvora koji je priroda stvorila za pražnjenje fekalija iz ljudskog organizma, a koji je pederima centar duhovnosti. Čovjek

U trenutku kada smo se križali, na pokretnim trakama, pogledao sam u muškarca i u tu djevojčicu i vidio da je među njima uistinu bila razlika od barem tri decenije. Ono što bi moralo u normalnom društvu biti smatrano sramotom, i razvratom, u nas je postalo vrlina, poželjni statusni simbol. Taj srednjevječni muškarac ne vidi ničeg nastranog što se na pokretnim stepenicama jednog javnog mjesta ljubi sa djevojčicom kojoj može biti otac, jer ga to u ovom bolesnom društvu legitimira kao sposobnog muškarca. A sposoban je onaj koji može parama kupiti sve, pa i nečije djetinjstvo. Ta djevojčica, jednako tako, ne vidi ničeg ružnog što se ljubaka sa čovjekom koji je možda stariji od njenog oca, jer je ta činjenica u raji legitimira kao osobu koja umije naći skraćene puteve do para i poklona. A kad nema vjere i tradicije, onda i ne postoji ništa izuzev para i poklona.

ne može a da sa šegom ne pomisli šta li liječi taj brodski ljekar, dok na ginekološki sto koji je predviđen za žene stavlja muškarce koji izigravaju žene. Vjerovatno pred vratima ambulante stoje zabrinuti pederski muževi, koji bi da su normalni očekivali da saznaju da li im je žena trudna, a ovako sa zebnjom očekuju vijesti o zdravlju otvora koji služi za izbacivanje smrada iz ljudskog organizma. Normalni ljudi se raduju rađanju djeteta, pa seksualnost vide kao razlog za produžetak i smisao života, dok se u pedera nema šta roditi, osim hemoroida i fekalija, koji su produžetak njihove vrste. Jer ako čovjek od sebe odrekne potomstvo, i ako svoju seksualnost izopači i centrira u stražnjicu, onda je i on sam to na šta je sebe sveo. Prirodna seksualnost je potrebna da bismo zanovili život, i mi smo taj život, mi smo ta vrsta, to dijete koje se rađa, a suprotnost tome je pederski razvrat koji ide za negacijom rađanja i svođenjem ljudske vrste na opsesiju fekalnim otvorima i produktima. Normalni će ljudi zanjihati dijete, dok pederi nemaju šta drugo zanjihati doli komade smrada, fizičkog i mentalnog. S njima je moguće suosjećati kao sa teško oboljelim psihijatrijskim slučajevima, ali nema suosjećanja sa ambicijom da se razvrat nametne kao moralni standard, jer onda taj standard zahvata i razbolijeva zdravo tkivo ljudske prirodnosti.

Danas ćete i u Bosni i Hercegovini teško pronaći nekoga ko će kazati da je pederluk bolest, što znači da nam je već putem medija nametnuta autocenzura, svijest o tome šta smijemo a šta ne smijemo reći. To što većina ljudi i kod nas, a i u svijetu, misli da su pederi psihijatrijski slučajevi, ne znači ništa, jer većina ljudi zna da im je egzistencija uvjetovana mrežom ideoloških utjecaja, u okviru kojih je pederluk standard. Evo, godinama se svijet zgražava nad cionističkim masakrima palestinskih civila, sigurno je i da dominantna većina Amerikanaca ne podržava te zločine, ali američka je politika nemoćna da blokira izraelski genocid, samim tim što Amerikom vladaju Jevreji. Samo je privid da je Amerika u vlasništvu svojih građana i njihovog demokratskog glasa, a suština je da je Amerika izraelska kolonija koja se ni za šta ne pita. Danas je privid da su pederi nekakva ugrožena manjina koja ne može da ostvari svoja prava, suština je da su pederi ovladali centrima politike, ekonomije i kulture, odakle kreiraju stvarnost, recimo - tako što će sa svjetskog registra bolesti izbrisati homoseksualizam, i tako što će pokoravati jedno po jedno nacionalno zakonodavstvo, koje će prihvatati legalizaciju istospolnih brakova, protiv kojih više ne možeš ništa reći, jer ćeš biti krivično gonjen. Priča o ugroženosti je samo paravan ispod kojeg zjapi tortura pedera nad prirodom i nad čovječanstvom. To je isto kao kad nam kardinal Puljić poruči kako su Hrvati ugroženi u Sarajevu, a Hrvati drže sve važnije institucionalne pozicije i ekonomske tokove i u Sarajevu i u drugim gradovima sa bošnjačkom većinom; ako je ko ugrožen u krajevima sa bošnjačkom većinom, onda su to Bošnjaci.

Ideologija pederluka - kao vrline - ubrizgana je u sve pore sistema, bezmalo da nema instance gdje pederi nemaju nekoga svoga, a što utječe da se razni pederski derivati preljevaju u masmedijsku kulturu i estetske afinitete. Evo, neki dan web portal naše najprofitnije kompanije, pored toliko životnih tema, izvještava kako pederi imaju za 5,5 odsto manje plaće od ostalih, što znači da neki pederski plaćenik uređuje ovaj sadržaj i sistemski nameće pederluk kao važno pitanje koje treba da se tiče sviju. Tako već godinama na modnoj sceni imamo tahtaste manekenke koje ne liče na ženskinje, već su sličnije zatvorenicima s Golog otoka; neuhranjenje, ravne, očerupane... Kao i sve adrese sa kojih se kreiraju trendovi, tako su i glavne modne radionice u vlasništvu pedera, koji nastoje trendirati hermafroditsku estetiku: ni-muško-ni-žensko. Od manekenke se traži da što manje liči na žensko, kako bi u ženskim haljinama izgledala kao preobučeni peder. Ustanovljavanje i diktatura te biseksualne estetike za veoma kratko vrijeme je izjednačilo seksualni objekt bez ženskih znakova sa figurom djeteta. Pederski estetonazori krčili su put za afirmaciju pedofilije, budući da između figure ravne, muškolike manekenke i između figure djeteta, dječaka ili djevojčice, svejedno je – nema bitne razlike. Kad kažemo – manekenka – onda mislimo na čitav spektar medijskih likova, od tv voditeljica, glumica, pjevačica, i sl., koje se inercijom potražnje počinju uklapati u zacrtani kalup pederskog i pedofilijskog profila.

U slavu prirodnog poretka
Dvojica srednjevječnih muškaraca koji su prošlog vikenda uhapšena u Tuzli zbog sumnje da su seksualno iskorištavali 13-godišnju djevojčicu, morali su se slagati oko nekoliko stvari: prvo, da je curica seksualno poželjan objekat, da njeno dječije tijelo u njima izaziva požudu kakvu kod normalnih ljudi izaziva tijelo žene; drugo, da je poželjno, dozvoljeno, frajerski, seksualno iskoristiti curicu koja još, ni fizički, ni pravno, nije napustila djetinjstvo i koja ti može biti kćerka, a biološki i unuka; treće, morali su jedan drugog u oči pogledati i priznati da ih uzbuđuje i veže jednak razvratni cilj. Dakako, sve ovo pod pretpostavkom da se dokažu sumnje zbog kojih su ova dvojica zatvoreni, jer je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže, pa možda i kad se pod pritiskom „dokaže“, kao što je bio slučaj sa imamom iz Gluhe Bukovice.

Ključno pitanje koje želimo postaviti u vezi sa odlukom dvojice srednjovječnih muškaraca da seksualno iskorištavaju 13-godišnju djevojčicu je sljedeće: Da li bi prije 20 ili 30 godina njih dvojica u djevojčici vidjeli seksualni objekt, ili je seksualizacija djeteta rezultat medijskih operacija pederskih trendera i dizajnera, koji su iskreirali i u svijest utisnuli da je seksualno privlačno tijelo bez ženskog identiteta, odnosno sa fizičkim znakovima slabašnog muškarca ili djeteta?! Uvjeren sam da ova dvojica muškaraca koji su osumnjičeni za pedofiliju ne bi bili pedofili da u posljednjih deceniju-dvije ne traje žestoka kampanja izobličavanja i izopačavanja prirodnih seksualnih afiniteta. Oduvijek je bilo i pedera i pedofila, ali ih nikad nije bilo koliko danas, jer pederska industrija razvrata legalizira, u vrlinu pretvara i forsira seksualne izopačenosti, koje se ne mogu dozirati, kao što se ni narkomanija ne može dozirati. Legalizacija pederluka prirodno vodi razbuktavanju pedofilije, prvo, jer jedna nastranost za sobom povlači sljedeću, a drugo, jer su jednaki estetski kodovi koji grade neženstveni, bispolni i bespolni seksualni objekt.

Nemoguće je razdvojiti pederluk od pedofilije. Oboje su nastranosti, od kojih jedna već uveliko ostvaruje legalizaciju i zakonsku zaštitu, dok se u nekim evropskim državama nastoji još spustiti granica za seksualno iskorištavanje djeteta, što znači da su sami parlamentarci zainteresirani za taj, očito izvanbračni, razvrat. Otud se ne može biti za pederske slobode, a protiv pedofilije, jer ko je za pedere, taj je i za podofile. Zaštitu djece od narkomanije treba početi u borbi protiv marihuane, a ne u borbi protiv heroina; tako i zaštitu djece od pedofila treba početi u borbi protiv svih vrsta seksualnih nastranosti, od kojih je pederluk najprisutnija. Dakako da je nemoguće ukloniti sve one pedere, pederske agente koji su instalirani u sistem, ali je moguće govoriti u slavu porodice, tradicije i prirodnog poretka. Ako oni brane svoje pravo da kažu da su pederi, i mi moramo braniti svoju obavezu da govorimo u ime očinstva i u ime majčinstva. („Saff“, broj 274, od 27. avgusta 2010.)