Autor: Mehmed Meša Delić

Ni svi oni prošli ratovi, ni zemljotresi, ni srbotresi nisu naudili, niti će nauditi legendi o tragičnoj ljubavi lijepe Safikade. Nakon tragičnog kraja, kada je prema narodnoj predaji lijepa Banjalučanka skončala život tako što je ožalošćena haberom o pogibiji voljenog momka stala pred top na tvrđavi Kastel, jedna priča kazuje da je njeno tijelo pokopano u haremu Ferhadije džamije, a druga veli da je Safikadin mezar nadomak mjesta gdje je tragično skončala.

Safikadino turbe je u minulom srbotresu stradalo zajedno sa džamijom. Ostao je Safikadin mezar. Eno ga na ćošku ulice koja od Ferhadije vodi prema tvrđavi Kastel! I danas je kultno mjesto zaljubljenih koji se mole ili pale svijeće u znak želje za sretnom ljubavlju.

Tako je bilo kroz stoljeća. Mladi, ali i stariji, svih vjeroispovjesti, hodočaste ovo mjesto najčešće četvrtkom i ponedeljkom, izgovaraju molitve, pale svijeće i ostavljaju ljubavne poruke. Tako je Safikadin mezar najveće i najposjećenije hodočašće zaljubljenih u Bosni i Hercegovini.

Postoji više legendi o lijepoj Safikaduni ili Safikadi, koja je po mnogim pričama unuka Ferhat-paše Sokolovića, ali se ta priča kao legenda razlikuju ovisno sa kog izvora stižu. Jedna od legendi kazuje o djevojci koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u obližnjoj tvrđavi Kastel uzela sebi život.
Postoji nekoliko varijacija na detalje oko ove ljubavne tragedije. Po nekim izvorima Safikaduna je skončala život tako što je stala ispod topa koji je svakim danom salvom označavao podne. Druga legenda kazuje o lijepoj i prkosnoj Safikadi koja se svjesno oglušila na zapovijed austrugarskog vojnika i tako stradala.

U to vrijeme, taj događaj izazvao je burne proteste Banjalučana. Po nekim izvorima Safikaduna je bila zaljubljena u naočitog askera vezirske vojske, što ovu legend smješta u 16., 17., ili 18. stoljeće. Drugi izvori opet kazuju da se zagledala u austrijskog vojnika, zaljubila se, a kako takva ljubav nije naišla na odobravanje njenih roditelja, “zagrlila” je top i stradala. Da je ljubav bila velika i obostrana, kazuje i to da je nakon njene smrti i austrrijski vojnik je izvršio samoubistvo.

Ipak, izdvajamo onu ljepšu, idiličniju priču o tragično skončanoj ljubavi banjalučkog Romea i Julije.

Ona, Safikaduna, lijepa i mlada djevojka kojoj ne bi ravne u šeher Banja Luci, a on, Omer, naočit i stamen Bosanac, regrutovan u sultan Fatihovu vojsku. Tom mladom askeru carske vojske bi suđeno da vojnu službu službuje u obližnjoj Kastel tvrđavi. Ljubav je planula na prvi pogled. Dok je lijepa Safikada šetala ispod zidina starog grada, krišom je pogledala mladog askera i odmah bila primjećena. Srca zakucaše jače.

Danima su se gledali, došaptavali i krišom sastajali, ali ašik ne potraja dugo. Safikadinim roditeljima ne bi pravo što je izabranik srca njihove kćeri vojnik. Govoriše joj:

-Kćeri, asker je danas ovdje, a sutra Bog zna gdje, sve zavisi od carskog fermana. Od te ljubavi hajra nejma!

I bi onako kako je bilo suđeno da bude. Ferman stiže iz Carigrada. Safikadini roditelji odahnuše.

Naučit asker dobi prekomandu daleko od šeher Banja Luke. Prije nego što je izabranik Safikadinog srca krenuo na daleki put, tajno se sastajaše pod krošnjama drveća nadomak zelenog Vrbasa. Jedno drugom se zakleše u vjernost do groba.
Ne prođe dugo, a stiže tužan haber. Na bojnom polju asker izgubi glavu. Skrhana tugom I bolom lijepa Safikaduna je danima tugovala. Nije mogla prežaliti voljenog. Prije nego što je top “baljemaz” na tvrđavi Kastel trebao salvom najaviti podne, odjevena u najljepše djevojačko ruho pohitala je gore.

Dok je fitilj dogorijevao, hitro stade ispred topovske cijevi… Umrla je sa zakletvom u ljubav na usnama. Kažu da u Banja Luci i okolini nije bilo onoga ko nije pustio suzu ua lijepom Safikadunom i tragičnoj ljubavi. Vremenom nesretni događaj o sudbini banjalučkog Romea i Julije prerastao je u legendu, ali i postao simbolom ljubavi i vjernosti u gradu na obalama Vrbasa.

Uz sve legende koje su napisane ili se pričaju na Safikadinom mezaru i u brojnim pjesmama je opjevana tragično skončana ljubav između lijepe Safikade i naočitog askera. Jedna od njih glasi:

„Legenda jedna još uvijek živi:
Za ljubav svoju,
Safikada iako mlada
svoj život dade.
I ove noći neko će proći
tu pokraj zdanja Ferhadije,
neko ko beskrajno voli,
ko ljubav cijeni i ljubav krije.
Niko ga kažu video nije
i niko ne zna ko to radi.

Ko svako veče kad akšam pada
zapali svijeće Safikadi.
Tužno je bilo kad haber stiže
da on se nikada vratiti neće.
Pred top je stala lijepa Safikada
i krvlju zalila cvijeće.”