Autor: Albinot Maloku

Albinot MALOKU: Republiku Kosovo očekuju još teških izazovi, ali sada ona je de fakto i de jure država s pravom na postojanje. One države koje nisu priznavale najmlađu državu svijeta, trebalo bi da poslije odluke Međunarodnog suda pravde, bez dvojbe da to učine. Najprije očekujem da to učini država Bosna i Hercegovina, koja više nema nijedan razlog da to ne učini. Osim toga sada BiH je nestalna članica Vijeća sugurnosti UN koja nju obvezuje da se bavi pitanjima koja su vezana jugo-istočnu Europu a posebno Zapadnim Balkanom.

Poslije povjesnog datuma, a to je 17. februara 2008. godine kada je Skupština Republike Kosovo proglasila svoju neovisnost, dok 22. juli 2010 je drugi povjesni datum koji je i de jure faktorizirao suverenost i pravo na neovisnost bivše jugoslovenske federativne jedinice.

Odmah poslije proglašenja deklaracije o neovisnosti Kosova, jedna članica Ujedinjenih naroda je u 63 sesiji Generalne skupštine UN zatražila je da se stavi na glasanje njen zahtjev i da se zatraži od Međunarodnog suda pravde savjetodavno mišljenje o legalnosti proglašenja neovisnosti od strane Kosova. Sa 77 glasova Republika Srbija je dobila to pravo da dobije svoj odgovor i da se i ona sama uvjeri da je deklaracija o neovisnosti Kosova potpuno legalna, te nije kršila međunarodno pravo tim činom.

Težak put je pratio ne već Kosovu ali sve te zemlje koju su podržavale i smatrale da je neovisno Kosovo najbolje i jedino riješenje koje će donieti mir i stabilnost u ovom dijelu Zapadnog Balkana. Tokom usmene rasprave, koja je u Hagu trajala od 1. decembra do 11. decembra 2009, 14 država je, uz vlasti na Kosovu, ocijenilo da je deklaracija legalna usvojena u februaru 2008, dok je 12 zemalja, pored Srbije, tvrdilo da je deklaracijom prekršeno međunarodno pravo. Neovisno od težine puta i od toga što je rečeno, danas naš susjed, Republika Srbija je dobila svoj odgovor. Međunarodni sud pravde je zaključio – Deklaracija o neovisnosti od 17. februara 2008. godine nije narušio opće međunardono pravo.

Demokratski izabrani lideri naroda Kosova su proglasili neovisnost a ne privremene institucije samouprave na Kosovu, kao što su to rekli oni koji su zahtjevali odgovor. Predsjednik Suda Hisashi Owada, saopćavajući savjetodavno mišljenje Suda, rekao da je ta odluka donijeta glasovima 10 sudija, dok su četiri sudije bile protiv. Znaći 10 : 4 je rezultat, koji je više nego ubjedljiv.

Ova odluka predstavlja novo poglavlje pobjede pravde za Kosovu i njenih građana. Ovom odlukom skinut je sa dnevnog reda to je li kršeno međunarodno pravo ili ne. Sada više nema dileme. Neovisni pravni organ Ujedinjenih naroda razmatrajuči sve događaje i put kojim je prošla Republika Kosovo, izričito je naglasio da činom neovisnosti nije narušeno opće međunarodno pravo. Sada, poslije svega ne ostaje ništa već da pozdravimo Kosovu i njene građane i da očekujem skorašnjem pristupanju Ujedinjenim narodima.

Republiku Kosovo očekuju još teških izazovi, ali sada ona je de fakto i de jure država s pravom na postojanje. One države koje nisu priznavale najmlađu državu svijeta, trebalo bi da poslije odluke Međunarodnog suda pravde, bez dvojbe da to učine. Najprije očekujem da to učini država Bosna i Hercegovina, koja više nema nijedan razlog da to ne učini. Osim toga sada BiH je nestalna članica Vijeća sugurnosti UN koja nju obvezuje da se bavi pitanjima koja su vezana jugo-istočnu Europu a posebno Zapadnim Balkanom.

Kada počinje s radom Generalna skupština Ujedinjenih naroda, trebalo bi već da je Republika Kosovo spremna za učlanjenje, kao ravnopravna članica ove svijetske organizacije. Poslije još ovog momenta, pristupanje euro-atlantskim integracijama je drugi cilj države Kosovo, koja je sebi dala to kao zadatak.