Semir ĐULIĆ: Na institucijama države BiH je da iskoriste srbijanski pucanj u vlastito stopalo i u kombinaciji sa otvaranjem tajnih dokumenata iz sramnog dogovora “ICTY – Srbija” obnovi proces protiv Srbije I Crne Gore i traži pravednu naknadu za ljudske žrtve ali i materijalna razaranja koja je pretrpila tokom agresije. Ne smije se dozvoliti da nacionalni interes Srbije u medunarodnom pravu ima veću važnost od nacionalnog interesa BiH ili čak što više samog prava i pravde. Ni sramna činjenica da je pojedinim (predstavnicima Srba u institucijama BiH) funkcionerima države BiH više stalo do nacionalnog interesa Srbije već BiH ne smije biti prepreka da se taj proces ponovo otvori.

Proces je pokrenut i iskorišten u političke svrhe i kao takav ukazuje na zloupotrebu britanskog suda... Zaključio sam da nema validne opravdanosti za vođenje procesa protiv dr. Ganića. Ovim riječima je sudija Ekstradicijskog suda u londonskoj općini Westminister, Timothy Workman obrazložio donošenje oslobađajuću presudu za bivšeg člana Predsjedništva BiH akademika Ejupa Ganića, koji je nakon petomjesečnog zatočeništva ponovo slobodan čovjek.

Oslobađajuća presuda samo potvrđuje ono što su svi bh patrioti, sam gospodin Ganić i njegova porodica kao i čitav demokratski svijet znali još onog dana kada je Ganić postao žrtva srbijanskog pravosuđa koji je u službi velikosrpske ideologije, i pokušaja revizije historijskih fakata, negiranja genocida i zacrtanog izjednačavanja žrtve i agresora.

Odluka britanskog suda jeste javni i pravni šamar institucijama Srbije a posebno njenom pravosuđu koje je svoje sluganstvo dnevno-političkim potrebama pokušalo podvaliti britanskom pravosuđu.

Ovakva oslobađajuća presuda ne samo da je pobjeda akademika Ganića, BiH i institucije prava već istovremeno razotkriva i ogoljuje politiku Beograda koja ovakvim potezima samo radi u korist vlastite štete i direktno potvrđuje političku motivaciju u drugim slučajevima hapšenja i presuda građanima BiH od kojih je svakako slučaj Ilije Jurišića najbolji primjer.

Svakako da je ovo prilika za državu BiH da ponovo otvori pitanje vlastitog odnosa prema svojim građanima koji robijaju u zatvorima Srbije i da putem međunarodnih institucija i vlastitom diplomatskom aktivnošću traži reviziju njihovih procesa koja bi sigurni smo u mnogim slučajevima značila njihovo oslobađanje. Svakako ovu priliku treba iskoristiti kako bi se konačno završila srbijanska farsa i oko ostalih 18 bh. patriota koji su zajedno sa Ganićem bili na političkoj potjernici Srbije.

Drugi za BiH i sve njene branitelje i građane veoma važan momenat u ovoj britanskoj avanturi Srbije jeste čijenica da je Vlada Srbije, preko svojih opunomoćenika u slučaju Ganić, napokon javno i u pisanoj formi potvrdila da su u agresiji na BiH radilo o međudržavnom sukobu a ne “građanskom ratu” kako su to do sada uporno tvrdili.

Nokaut Srbije pred britanskim sudom: Akademik Ganić

Na institucijama države BiH je da iskoriste srbijanski pucanj u vlastito stopalo i u kombinaciji sa otvaranjem tajnih dokumenata iz sramnog dogovora “ICTY – Srbija” obnovi proces protiv Srbije I Crne Gore i traži pravednu naknadu za ljudske žrtve ali i materijalna razaranja koja je pretrpila tokom agresije. Ne smije se dozvoliti da nacionalni interes Srbije u medunarodnom pravu ima veću važnost od nacionalnog interesa BiH ili čak što više samog prava i pravde. Ni sramna činjenica da je pojedinim (predstavnicima Srba u institucijama BiH) funkcionerima države BiH više stalo do nacionalnog interesa Srbije već BiH ne smije biti prepreka da se taj proces ponovo otvori.

Čini se da je ova presuda britanskog suda više zabrinula i razočarala nastavljače Karadžićeve politike u manjem bh entitetu već zvaničnu vlast u Srbiji što i nije neko cudo. Dok srbijanski zvaničnici uglavnom šute i svijesni poraza i tek reda radi najavljuju žalbu na pomenutu odluku dotle perjanice srpstva preko Drine osipaju drvlje i kamenje na sud u koga su imali puno povjerenje kada je gosp. Ganić uhapsen. Ponovo je aktivirana teza o uroti svih protiv Srba, o anti-srpskim lobijima, pristrasnosti suda, dvostrukom aršinu itd. Tako Dodik izjavi da "kada se hapse Srbi ne vode se ovoliko dugi sudski procesi o ekstradikciji onih koji su odgovorni, nego se oni (Srbi) odmah izručuju zemlji koja ih traži", zaboravljajući pri tome da drugi sudovi za razliku od srbijanskih ne hapse nevine i politički iskoristive već one za koje postoje valjani dokazi krivice. Međunarodni sud u Hagu je već davno dokazao da za Ganićevu optužbu takvi dokazi ne postoje.

Dodik i njemu imaju problema sa presudama mnogih sudova jer jedini sud koji njih može zadovoljiti jeste onaj koji presuđuje po njihovom nahođenju. Zato su i formirali ovaj u Beogradu i od njega traže pravdu iako je u Westminister-u doživio još jednu zasluženu blamažu. Možda ne bi bilo loše da pokušaju u Sarajevu.
Nijedan sud na svijetu ne može donijeti presudu toliko korisnu i poželjnu za Srbe kao onaj pred kome će se oni sami sa sobom suočiti, priznati vlastite greške i zablude, osuditi zločine koje su počinili, zaboraviti i osuditi ideologiju Načertanija i Memoranduma SANU koji su ih doveli do genocida u Srebranici i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Dok se to ne desi niti će biti dobro Srbima niti će budućnost izvući pouku iz prošlosti.

Autor kolumne je član UO KBSA i SSD BiH