Teme
Luksemburg
KOMEMORACIJA POVODOM 11. JULA - DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U SREBRENICI
|
|
Autor: Mr. Muhamed Ćeman
Objavljeno: 26. July 2010. 18:07:54
Već drugu godinu zaredom, Bošnjaci Luksemburga su se potrudili da 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici bude obilježen na dostojanstven način. Ove godine je bio upriličen bogat vjersko-kulturni program na kojem je prisustvovalo blizu 400 Bošnjaka i Bošnjakinja, ali i ljudi drugih nacionalnosti - među kojima i predstavnici nevladinih organizacija poput Amnesty Internationala, koji su se odazvali pozivu organizatora, te na takav način odali počast žrtvama stravičnog genocida u Srebrenici.
Program je započeo intoniranjem himni Bosne i Herzegovine i Luksemburga, nakon čega je prikazan kratki dokumentarni film "Put spasa", koji govori o probijanju četničkog obruča oko Srebrenice u danima kada se na tom prostoru vršila najstravičnija egzekucija nad civilima od kraja Drugog svjetskog rata. Nakon toga se u ime Organizacionog odbora prisutnima obratio 100-procentni ratni vojni invalid i dobitnik Zlatnog ljiljana - Esad Agović, koji već duži niz godina s porodicom živi u Luksemburgu.
Program je nastavljen učenjem Kur'ana od strane grupe imama, te je uslijedila izvedba par dirljivih ilahija i već tradicionalna izvedba Srebreničkog inferna. Izvedba recitala je upriličena u obliku pozorišnog komada od strane glumice Hodžić Sabrine, te malenih, ali veoma nadarenih, Hadrović Mirze, Hodžić Leile, Licine Dine i Demić Bakira. Nakon toga su izrecitovane , autora Nedžada Ibrišimovića, , autora Maka Dizdara, te pjesma , autora Faiza Softića.
Organizator skupa se i ove godine pobrinuo da na manifestaciji ugosti svjedoka nemilih događaja koji se vežu za pad Srebrenice te masakr koji je uslijedio nakon toga. Ove godine je ta teška, ali nadasve časna i plemenita uloga svjedoka genocida, pripala Osmić ef. Nedžadu, koji je pokušao prisutnima opisati kako se on kao mladić, ne vjerujući četničkim obećanjima , pokušavao probiti do slobodne teritorije. Govorio je iz srca, s puno emocija, iznoseći informacije, slike i opise događaja iz precizno urezanog sjećanja. Svjedočenje ga je vratilo u te stravične dane, te je u jednom trenutku briznuo u plač, što je skoro svim prisutnima u sali natjeralo suze na oči, a kod većine i glasni plač. Nikada u životu nisam vidio da toliko ljudi istovremeno plače na jednom mjestu, iz istog razloga - zbog stravične nepravde koja je zadesila Srebrenicu, koja je paradigma za cijelu Bosnu. Ali, tješi činjenica da nijedna nepravda nije donijela dobro njenim počiniocima. Skup je okončan dovom Uzvišenom, gdje su Bošnjaci između ostalog molili Gospodara .
Na kraju, možda je zanimljivo istaći da su ove godine organizatori iz programa izbacili pjesme Abdullaha Sidrana, izražavajući na takav način protest zbog Sidranovog poltronskog odnosa prema Emiru Kusturici - osobi koja je aktivno podržavala ratne zločince tokom rata, a kojih se ni danas nije odrekao, već ih naprotiv vrlo često i glorifikuje, bez trunke stida i morala.
Nadati se je da se Bošnjaci Luksemburga, kad je genocid u Srebrenici u pitanju, neće ograničiti samo na suze, već da će sljedeći korak «Odbora za obilježavanje 11. jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici», a kojeg sačinjavaju 17 bošnjackih udruženja, klubova i džemata - biti lobiranje i rad na usvajanju rezolucije od strane Luksemburškog parlamenta, u cilju priznavanja 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici.
Zločin je zaboraviti zločin.
Program je započeo intoniranjem himni Bosne i Herzegovine i Luksemburga, nakon čega je prikazan kratki dokumentarni film "Put spasa", koji govori o probijanju četničkog obruča oko Srebrenice u danima kada se na tom prostoru vršila najstravičnija egzekucija nad civilima od kraja Drugog svjetskog rata. Nakon toga se u ime Organizacionog odbora prisutnima obratio 100-procentni ratni vojni invalid i dobitnik Zlatnog ljiljana - Esad Agović, koji već duži niz godina s porodicom živi u Luksemburgu.
 |
Organizator skupa se i ove godine pobrinuo da na manifestaciji ugosti svjedoka nemilih događaja koji se vežu za pad Srebrenice te masakr koji je uslijedio nakon toga. Ove godine je ta teška, ali nadasve časna i plemenita uloga svjedoka genocida, pripala Osmić ef. Nedžadu, koji je pokušao prisutnima opisati kako se on kao mladić, ne vjerujući četničkim obećanjima , pokušavao probiti do slobodne teritorije. Govorio je iz srca, s puno emocija, iznoseći informacije, slike i opise događaja iz precizno urezanog sjećanja. Svjedočenje ga je vratilo u te stravične dane, te je u jednom trenutku briznuo u plač, što je skoro svim prisutnima u sali natjeralo suze na oči, a kod većine i glasni plač. Nikada u životu nisam vidio da toliko ljudi istovremeno plače na jednom mjestu, iz istog razloga - zbog stravične nepravde koja je zadesila Srebrenicu, koja je paradigma za cijelu Bosnu. Ali, tješi činjenica da nijedna nepravda nije donijela dobro njenim počiniocima. Skup je okončan dovom Uzvišenom, gdje su Bošnjaci između ostalog molili Gospodara .
Na kraju, možda je zanimljivo istaći da su ove godine organizatori iz programa izbacili pjesme Abdullaha Sidrana, izražavajući na takav način protest zbog Sidranovog poltronskog odnosa prema Emiru Kusturici - osobi koja je aktivno podržavala ratne zločince tokom rata, a kojih se ni danas nije odrekao, već ih naprotiv vrlo često i glorifikuje, bez trunke stida i morala.
Nadati se je da se Bošnjaci Luksemburga, kad je genocid u Srebrenici u pitanju, neće ograničiti samo na suze, već da će sljedeći korak «Odbora za obilježavanje 11. jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici», a kojeg sačinjavaju 17 bošnjackih udruženja, klubova i džemata - biti lobiranje i rad na usvajanju rezolucije od strane Luksemburškog parlamenta, u cilju priznavanja 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici.
Zločin je zaboraviti zločin.
