Poštovani gospodine Predsjedniče,

mi Bošnjaci iz dijaspore, emigranti, izbjeglice i prognani građani iz Sandžaka i Srbije, sa velikim zaprepašćenjem smo pročitali Vašu izjavu, povodom sramne uvrede bošnjačkog lidera muftije ef. Muamera Zukorlića od strane uredništva srbijanskog lista „Blic“.

Vaša izjava «da se svaki političar mora naviknuti na takvu kritiku» i Vaše opozivanje na demokratski zakon o slobodi štampe u ovom slučaju nema nikakvu zakonsku a ni demokratsku potporu, jer je muftija Muamer ef. Zukorlić prije svega vjerski vođa Bošnjaka i lider Bošnjačke kulturne zajednice, što spada u domenu kulturnog i vjerskog identiteta jednog naroda, a nikakao u političke stranačke ili partijske domene.

Dozvolite mi da Vam ukažem na činjenicu da je ovo bilo vaše prvo zvanično obraćanje Bošnjacima, kako onima u Sandžaku i Srbiji tako i Bošnjacima u dijaspori, pa sam slobodna upitati vas: zar se tako obraća jedan predsjednik države svojim građanima, i zar vam baš ništa ne znače svi oni silni protesti, reagovanja i ogorčenost Bošnjaka? Ili ste možda blago fascinirani islamofobijom, pomoću koje su zapadne rasističke i nacističke struje započele psihološki rat protiv svih muslimana svijeta, zanemarili činjenicu da se ovdje radi o državljanima Srbije čiji ste Vi predsjednik, a ne o tamo nekim azilantima koji su pod «duldungom režimom» u Srbiji.

Gospodine Presjedniče, dozvolite da napomenem da su Bošnjaci u Sandžaku autohtoni narod, to je povod više da moraju biti ravnopravni građani Srbije, koji su vama povjerili svoje glasove, u nadi da Vi kao predsjednik države štitite i njihove interese. Jer po zakonu demokratije i oni, kao i svi drugi građani Srbije, posjeduju pravo na nedodirljivost ljudskog dostojanstva, pravo na slobodu vjerovanja i pravo na zaštitu vjerskih i nacionalnih osjećanja.

Bošnjaci mogu da shvate, da jedan Srbin ne može imati isto razmišljanje kao jedan musliman, jer razlika u doživljaju i iskustvu nisu ni približno slični, a kamoli isti, zbog toga što su Bošnjaci u prošlosti bili žrtve bivših srbijanskih režima, ali isto tako Bošnjaci ne mogu da shvate da se s njima odnosi kao da su stranci u svojoj državi.

To što zapad radi muslimanima u Njemačkoj, Americi, Francuskoj i drugdje nije u skladu sa demokratijom, a u slučaju širenja islamofobije, vrijeđanja muslimanskih svetinja i sl. ne može biti riječi o slobodi medija, već su to oblici postepenog ukidanje osnovnih demokratskih načela i kršenje ljudskih prava preko zloupotrebe slobode riječi a u cilju vođenja psihološkog rata.

Otac srpskog nacionalizma i fašizma Ilija Garašanin, isto tako i crnogorski pjesnik Petar Petrović Njegoš, svojevremeno su poručivali: Pokrsti muslimane, a što neće pod krst, zakolji i prognaj!

Pa iako ste predsjednik države, pa iako ste pravoslavac, Srbin, Vi također ne možete pobiti činjenicu da je ovakvih nacionalističkih i rasističkih parola oduvjek bilo od strane vaših sunarodnika na prostorima Srbije (i Crne Gore), a koje su se u nekoliko historijskih razdoblja i sprovodile u djelo. O tome svjedoče genocidi u Sjenici, Šahovićima, Kolašinu, i mnogi drugi zločini sve do Bukovice, otmice u Štrpcima i Sjeverninu, te u cijeloj Bosni i Hercegovini a posebno u Srebrenici, u kojoj je od strane Srba u julu 1995. počinjen genocid nad muslimanima, najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata.

Na isti način i zapad vodi jednu vrstu psihološkog rata služeći se smišljenim uvredama i nanoseći svim muslimanima svijeta duševni bol, naročito javnim vrijeđanjem najvećih njihovih svetinja, što nije odraz kultivisanog društva, već ponovno buđenje paganstva i rasizma.

Zbog toga je razumljiva ova senzibilnost muslimana Bošnjaka, pogotovu onda, kada se zlonamjerno putem medija, putem javne riječi, teksta ili fotomontaže omalovažava i vrijeđa njihovi vjerski osjećaji.

Mi Bošnjaci ne želimo da nas niko toleriše ili trpi zbog naše vjere, mi samo zahtijevamo od vladinih organa ravnopravan ljudski odnos u poštivanju ljudskih prava kao što i priliči jednom autohtonom narodu.

Gospodine Predsjedniče, Bošnjaci nisu poturice i doseljenici, a nisu ni osvajači koji su na tuđem. Oni su svoji na svome i nikakav vid pritiska neće ih pokolebati a ni prisiliti da budu građani N-tog reda, a niti mogu dozvoliti da budu predmetom nacionalističkog iživljavanja od strane drugih, ma bilo u kojem obliku se to prezentiralo.

Srbija kakava god bila, ipak Bošnjaci u okviru njenih državnih granica imaju svoj vatan, spremni su da u njoj žive u slozi i jednakosti sa svim narodima bez obzira na vjerske i nacionalne razlike. Znači, naš vjerski, kulturni i nacionalni identitet morate prihvatiti bez ikakvih predrasuda.


S poštovanjem i pozdravima,
Elifa Kriještorac