Elifa KRIJEŠTORAC: Običan čovjek bi ovaj stav mogao zaključiti banalnim riječima: sretni što su se kultarisali Jevreja sa svojih prostora Amerika a posebno Evropa će žmurke podnijeti sva kršenja međunarodnih prava od strane Izraela, samo da Jevreji ostanu tamo gdje jesu. S druge strane, Izrael služi i kao tampon zona koja razdvaja islamske države a i glavni fitilj nestabilnosti među tim državama, što politički i strateški gledano odgovara i Evropi i Americi u ostvarenju svojih imperijalističkih planova.

Govoriti o izraelskom državni teroru, obavezno se treba dotaći neke stvarne činjenice, kao što to u svojoj knjizi «Ne postoji jevrejski narod» govori jevrejski historičar svjetskog glasa prof. dr. Schlomo Sand. Dr. Sand bivši dugogodišnji profesor na elitnom univerzitetu u Tel Avivu, dvadeset godina svog naučnog rada posvetio je upravo istraživanju jevrejskih korijena. Razlog tome je, kako je prof. dr. Schlomo Sand izjavio za medije, činjenica da je Izrael jedina država na svijetu koja svoju nacionalnu historiju piše na osnovu biblijskog teksta.

Nakon opsežne građe u kojoj je ovaj naučnik uključio arheologiju, antičku historiju, etnologiju i druge savremene nauke, došao je do zaključka da Jevreji kao narod nikada nisu postojali. S pojavom vjere judaizma jedna grupa semitskog naroda prihvatila je judaizam kao svoju vjeru i kao vjerska skupina i dalje ostala živjeti na Bliskom istoku gdje su njihovi korijeni. Evropski Jevreji, piše ovaj naučnik, su konvertiti koji su preko misionara Rabina primili judaizam. Odatle i rasijanost Jevreja po svijetu, tvrdi prof. dr. Schlomo Sand, što dakle isključuje trvdnju da su Jevreji zbog egzodusa lutali 2000 godina svijetom da bi se konačno vratili u Izrael. Mada je bilo progona i zlostavljanja tih religioznih grupa u vrijeme Rimljana, ali ne u tolikoj mjeri da se to moglo nazvati nekim egzodusom jevrejskog naroda.
Međutim poslije holokausta Jevreji su prihvatili ono što je Theodor Herzl već u devetnaestom vijeku kao mudri politčki kojot i zagriženi cionista propagirao kao «državu za sve Jevreje». Tu ideju su kasnije propagirali njegovi pristalice koje su u Hezlu gledali neku vrstu «poslanika», što je imalo za uzrok da se cionizmu koji je zapravo ideologija pripiše pietet religiozne karike koja je usko vezana za judaizam.

U jednom drugom slučaju i na istu temu izraelski naučnik i pisac Hajo Mayer je na pitanje – šta je zapravo cionizam odgovorio: cionizam je ideologija koja spada u ešatologijske nauke, tj. cionizam je ideologija u kojoj se kaže, da je Izrael kao država moguća samo ako se unište njegovi neprijatelji. Da li se ovdje mislilo samo na Palestince, na sve Arape ili na sve ne-jevreje to pitanje je ostalo otvoreno – rekao je Hajo Mayer.

Ako se zadržimo na ovom citatu dr. Haja Mayera onda se donekle može i objasniti državni izraelski državni teror, kojeg on praktikuje ne samo u državama u svom okruženju, nego i u čitavom svijetu čak i protiv državljana prijateljskih zemalja.
Ono što je manje poznato je činjenica, da je izraelska vojska neposredno prije napada na Libanon prvo bombardovala UN – posmatrače kako bi uklonila svjedoke za masakar kojeg su izraelska vlada i vojni vrh planirali i kasnije počinili u Libanonu, upotrebljavajući nekonvencionalno oružje, koje je odlukom međunarodnog suda strogo zabranjeno.

U tom bombradovanju poginulo je nekoliko vojnika UN, Francuza i Njemaca, što se od strane ove dvije države završilo samo na internoj kritici Izraelu, dakle daleko od ušiju i očiju javnosti.
Mnogobrojne akcije Mosada i tajne operacije na teritoriji drugih država suvišno je i nabrajati, ali se sa svakim daljnjim zločinom od strane Izraela postavlja pitanje: kako je to moguće? Kako je moguće da pred očima čitavog svijeta jedino Izrael smije sprovoditi državni teror, a da se ne mora bojati da će odgovarati za to? I ne samo to pitanje, već i druga pitanja ostaju nejasna kao što je: kako je moguće da nasljednici jednog naroda koji je preživio holokaust te iste gnusne zločine danas praktijuju nad drugim narodima?

Naučno psihološki gledano, dokazano je, da je čak i žrtva u stanju počiniti neljudski zločin ali samo onda kada je 100% sigurna da neko drugi snosi odgovornost, te da ona neće biti pitana i pozivana na odgovornost za počinjen zločin.
Otuda i logična odbrana mnogih zločinaca, koji kada dođu pred sud govore: ja sam samo izvršavao naređenje svojih pretpostavljenih!

Na tu činjenicu su se opozivali svi njemački nacisti kojima se sudilo u Nirnbergu, na osnovu te činjenice se sada brane i srpski zločinci u Hagu, i samo još izraelski zločinci misle da neće morati nikome polagati račune, jer Izrael kao država, osim svog suda i državnih zakona do dana današnjeg nije priznao i ne priznaje ničiji sud i ničije pravo. Izrael nije priznao ni jednu od svjetskih konvencija koje su donešene odlukom međunarodne zajednice. Zašto? Zbog toga što UN zemljama članicama nedostaje volja da prinudnim putem natjeraju Izrael na obavezu poštivanja ljudskih i drugih prava. Sama činjenica da Izrael posjeduje nuklarno naoružanje jasno ocrtava međunarodnu politiku dvostrukog standarda kojim se Izrael izuzima od obaveza, dok drugim državama to nije moguće čak ni onda kada se upotreba nuklearne energije koristi u civilne svhe. Običan čovjek bi ovaj stav mogao zaključiti banalnim riječima: sretni što su se kultarisali Jevreja sa svojih prostora Amerika a posebno Evropa će žmurke podnijeti sva kršenja međunarodnih prava od strane Izraela, samo da Jevreji ostanu tamo gdje jesu.

S druge strane Izrael služi i kao tampon zona koja razdvaja islamske države a i glavni fitilj nestabilnosti među tim državama, što politički i strateški gledano odgovara i Evropi i Americi u ostvarenju svojih imperijalističkih planova.
Ako ovakve činjenice uzmemo kao fakt, onda islamskim zemljama dugoročno gledano neće ostati druga alternativa osim povlačenja iz članstva Svjetskog saveza sigurnosti, dakle NATO-a a takođe i UNO organizacije kako bi ostvarili paralelni «savez sigurnosti islamskih zemalja» u cilju oružane samoodbrane islamskog svijeta od izraelskog državnog terorizma, pa i od međunarodnog terorizma kojeg danas praktikuju Evropa i SAD.

Ovom mom zaljučku naravno treba pripisati i dobru dozu skeptičnosti, bar za sada, s obzirom na činjenicu da je jednom dubajskom šeiku njegov hotel draži od same Ćabe, dok je o drugim krunisanim diktatorima suvišno i govoriti.

No, izgleda da je ovaj posljednji zločin kojeg je izraelska vojska na hijenski i neljudski način počinila protiv humanitarne Flotile koja je imala namjeru dostaviti pomoć blokiranoj Gazi, bio je presudan u humanosti, time je opravdano što je u svjetskoj javnosti Izrael izgubio legitimitet. Stotine hiljada ljudi koji su u znak protesta zbog ovog gnusnog zločina izašli na ulice širom svijeta, prisilile su izraelske saveznike i mentore da konačno preduzmu zakonske mjere, kako bi se Izrael osudio za taj zločin i za nelegalnu blokadu Gaze, što je i generalni sekretar UNO -a Ban Kim Mun potvrdio na hitnoj sjednici nazivajući ovaj napad neljudskim i barbarskim činom. Ban Kim Mun je također rekao da će međunarodna zajednica osnovati neutralnu komisiju koja će utvrditi šta se događalo u toku napada na Flotilu. To je izazvalo oštru rekakciju Benjamina Netanjahua, koji je obraćajući se medijima bezobrazno nazvao humanitarce Flotile kao teroriste koji su na Izrael izvršili teroristički napad.

Poznati svjetski pisac i državljanin Švedske koji se također nalazio na brodu, okarakterisao je prilikom svog obraćanja demonstrantima izaelski napad kao državni teror i piratstvo, upitavši se: „Ako sljedeće godine prema Gazi zaplovi sto humanitarnih brodova, hoće li Izrael u tom slučaju upotrijebiti atomsku bombu?
Irska je također oštro reagovala zbog toga što Izrael nije dozvolio da brod koji je nosio ime irske humanistice Rachel Coriee isplovi iz Grčke luke, te zaprijetio oštrom reakcijom ukoliko izraelska vojska napadne brod koji se zbog kašnjenja još uvijek nalazi na putu prema Gazi.

Rachel Coriee je humanistica koja je pregažena bagerom u Gazi suprostavljajući se nelegalnom rušenju palestinskih kuća. Poslije smrti Rhele njen otac je nastavio sa humanitarnim radom kojeg je njegova ćerka započela.

Danas su u Turskoj opremljena tijela svih šehida koji su na podmukli i zločinački način ubijeni od strane terorističke izraelske armade. Trojica od nijih ubijeni su iz neposredne blizine, a njemački nezavisni blog «Radio Utopie» izvještava da je jedan od izraelskih terorista izgubio bilježnicu na kojoj su se nalazile fotografije aktivista. Znači li to da je izraelski vojni vrh za tu svrhu napravio listu koje osobe trebaju biti likvidarane?

I dok se cijeli svijet zgražava, prljava propaganda terorista ne prestaje da blati mrtve. U Telavivu kako izvještava jevrejski nezavisni list «Semit» izraelski monstrumi su tapšali i uzvikivali parole kada su mrtvačka kola sa nevino stradalim humanistima, inšallah šehidima, krenula prema luci. Slavlje je trajalo do kasno u ponoć, što je samo dokaz više da se radi o bolesnoj mržnji prema muslimanima.

Veliku zaslugu u borbi za prava naroda i ljudska prava uopšte duguje se Turskoj, koja u odnosu na arapske zemlje svojim građanima ipak garantuje zaštitu i koja se na internacionalnom planu izborila za svoje mjesto kao važan vojni i ekonomski faktor. Turska je dakle ohrabrenje i primjer kojeg trebaju i drugi slijediti, jer se pokazalo da je nacionalna sigurnost i sigurnost svojih građana, prva i osnovna garancija u očuvanju mira u svijetu.
Kamo sreća da Bosna ima jednog Erdogana, danas se četnička bratija ne bi rugala žrtvama i vrijeđala preživjele žrtve genocida u Srebrenici i diljem BiH.