Prof. dr. Šefket KRCIĆ: Dozvolite, da ovu kolumnu otpočnem jednim kuriozitetom, kakav nije pojmljiv na našim prostorima, od pamtivijeka do danas. Takvim informacijama, zacijelo, bili bi oduševljeni velikani svjetske literature, kao što su Kafka, Orvel, Selimović, Kami, Zamjatin i drugi, koji su u svojim romanima demonstrirali negativnu utopiju i filozofiju apsurda. Ne postoji u svijetu, da je netko nadmašio Gebelsa, kao što je to učinio Đukanović, obraćajući se ekstremnim kočijaškim jezikom opoziciji uoči samih izbora.

Zbog uništenja firmi i kupovine glasova, pred kojim je Europa zatvorila oči, Crna Gora je postala zemlja organiziranog kriminala i nemorala! Nakon posljednjih općinskih izbora (23. maj, t.g.) i montiranog debakla opozicije, posebno razbijanje Bošnjaka, ostaje da možemo konstantirati, da u narednim izborima više neće biti predstavnika Bošnjaka, niti bošnjačkih političkih subjekata i institucijama u Crnoj Gori! Režim je postavio namjesnike u dvanaest općina, čak i u Andrijevici, gdje je do jučer to smatrano političkom metafizikom. Obećanja da će se Gusinju, Tuzima, Petnjici i Golubovcima vratiti status općina, postaje puko slovo na papiru! U mjestima kao što su Plav, Rožaje, Gusinje, Petnjica, Bijelo Polje, sa apsolutnim većinskim bošnjačkim stanovništvom, uveden je “policijski čas” gdje poslanici i odbornici Đukanovićevog DPS-a psuju svakome bošnjačku majku, cijepaju bošnjačke bajrake i pokazuju Bošnjacima da napuste Crnu Goru. Bošnjaci u Crnoj Gori, pred novim egzodusom. U tom kontekstu, estabilišment Bosne i Hecegovine i Turske, neka nastavi da surađuje sa fašističkom vlašću Crne Gore, koja je oličena u imenu Mila Đukanovića. Time i sami doprinose istrijebljenju (genocidu) Bošnjaka iz ovog dijela Europe.

PROLOG: Dozvolite, da ovu kolumnu otpočnem jednim kuriozitetom, kakav nije pojmljiv na našim prostorima, od pamtivijeka do danas. Takvim informacijama, zacijelo, bili bi oduševljeni velikani svjetske literature, kao što su Kafka, Orvel, Selimović, Kami, Zamjatin i drugi, koji su u svojim romanima demonstrirali negativnu utopiju i filozofiju apsurda. Ne postoji u svijetu, da je netko nadmašio Gebelsa, kao što je to učinio Đukanović, obraćajući se ekstremnim kočijaškim jezikom opoziciji uoči samih izbora.

Selo Budovice sa jednim stanovnikom
i preko 170 glasača
Da paradoks bude veći, osamnaesto biračko mjesto u plavskoj općini zove se Budovice. Tijekom, XIX stoljeća, zbog prirodne raskoši ovo mjesto su paše i nizami od milja zvali “šeher Budovice”. Danas, na spisku glasača je 170 lica, isključivo bošnjačke nacionlanosti, a u istom selu živi samo jedan stanovnik, imenom i prezimenom Mustafa Ferhatović. O ovoj ličnosti, mogao bi se snimiti ili napisati roman, koji bi zaista bio bestseler. Taj građanin, koji je nekada bio profesor, a nakon odlaska u mirovinu povukao se i odlučio da živi u svom rodnom selu. Prvenstveno iz protesta nije izlazio na ove izbore, ali je zato režim uspio da dovede čak 69 ljudi, od kojih su 19 glasali putem pisma, i dali su glas fašističkoj grupaciji DPS – SDP. Niko te glasače nije vidio, niti sa sa njima susreo, kako je i svjedočila televizijska ekipa “Vijesti” iz Podgorice. Njihovoj želji nije udovoljio ni jedini stanovnik Mustafa, zato im je ostalo samo da se napju vode sa prekrasnog kamenog izvora “Margarita”, čiji je uređenje datira još iz rimskog vakta. Ova činjenica svjedoči, da je kriminalna država Crna Gora, kriminalna “ponjava” država moćna, jer godinama proganja ljude a od istih kupuje glasove. Proganja ljude sa svojih ognjišta, a zatim šalje svoje emisare u zamlje zapadne Europe i Ameriku, plaćaju im putne troškove, dnevnice i honarar, i tako sve rade za potrebe vladajuće klike.

Partiju za Gusinje
podržalo svega 556 građana
Partiju za Gusinje, čiji je fundamentalni cilj povratak statusa općine Gusinje, koja je nekada imala status Kaze, odnosno regionalnog centra, uslijed fašizoidne kampanje DPS podržalo je svega 556 hrabrih građana. Čelnici ove grupacije, dr. Rusmin Laličić, dr. Seid Čekić i prof. Ismet Brdakić, su samo odmahnuli rukom, ističući da ih nisu smjeli glasati ni njihovi članovi, kojima je bilo priprijećeno od strane členika DPS-a. Ta žestoka kampanja, bila je prisutna i u osnovnoj školi “Džafer Nikočević”, gdje je famozni direktor naredio đacima da kažu svojim roditeljima da obavezno glasaju za DPS. Eto, tko vaspitava djecu u Gusinju!

Desetak godina sa balkanskim kasapinom galopirao je srpsko-crnogorskom genocidnom scenom Više od desetak godina bošnjački podanici ga održavaju na vlasti Crnogorska zastava pod kojom su vršena istrebljenja, genocidi, pokolji, progoni i pogromi nad Bošnjacima u Crnoj Gori

Da se kojim slučajem po drugi put među Bošnjacima u Gusinje pojavi Ali-paša Gusinjski, sigurno bi mogao da konstatira, da se od njegovog odlaska na vječiti smiraj (1889), ništa do sada u ovom kraju nije promijenilo, izuzev što njegovog čuvenog dvorca Kršle nejma više, pa ne bi ni imao gdje zanoćiti. Jer, kako Gusinje tako i Crni Plav je ostao i bez svojih hotela “Plavsko jezero”, koji su pretvoreni u logor!

Od grada Plava
DPS napravio šejtan mahalu
Nakon saopćenih rezultata sa ovih izbora, danas nam je jedan sagovornik, poznat kao čovjek liberalne orijentacije, čiji identitet iz siguronosnih razloga ne možemo otkrivati, rekao nam je, da Plav više nije grad, koji ima više džamija i drugih čuvenih sakrelanih objekata kulture, već ga ova pro-fašistička vlast Crne Gore uništila i pretvorila u “šejtan mahalu”. Tako da je u većini slučajeva džais dati netkom ruku. Ako kojim slučajem pružite svoju ruku da se sa rukujete, onda potencijalno se rukujete sa dželatima i katilima ili pak oni koji ih godinama podanički slijede. Ovdje nitko ništa ne radi, čitav se život odvija po nekom apsurdnom scenarijom. Dovode se i postavljaju sudije sa strane, koji o svemu odlučuju i zbog tovara drva seljake upućuju na više mjesečnu ili godišnju tamnicu u Bijelo Polje ili Spuž, tako da Plav danas jedino ima otvorene veze sa Spužom. Bošnjaci – rukovodioci i poslanici vladajućih partija, psuju Bošnjacima iz bošnjačkih stranaka majku. Zamislite, da takve ljude što to čine, a idu još u džamiju! A plavski Dom kulture poodavno je već pretvoren u šumsko predstavništvo…

Za kupovinu glasova DPS odvojio
2000 kubika građe državne šume
U Rožaju, primjera radi, DPS, preko Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo i Uprave za šume, odobreno 2000 kubika čamove građe, da se plate glasovi za pobjedu režimske Đukanovićeve partije. Jedan od najvrednijih članova Bošnjčke stranke, publicista i portparol Hazbija Kalač, skinut je od rukovodstva ove Stranke, samo da ne bi se razbijalo bratstvo Kalači, koji imaju primat u rožajskom DPS-u.
U Rožaju je uništen veliki privredni gigant, zvani “Gornji Ibar”, u kojem je radilo blizu pet tisuća radnika. Uništeni su i druge fabrike i privredni objekti. Nitko ne prima platu osim policije i glasača, koji glasaju za DPS.
Prema našem pouzdanom izvoru iz Rožaja, trgovina sa glasovima nije bila samo osobenost Djukanoivićevog DPS' a, već su pozamašno plaćale i druge stranke kao što je to bio slučaj sa Bošnjačkom stranom i Socijaldemokratskom partijom. Upuičeniji u rožajskle prilkikje ističu, sa su možda plačali iz istog izvora. Naime, dodjalo se, kako tvrde oni koji ima ništa ne promiče, da su pojedinci iz tri izvora primali nadopknaudu za prodaju obrasza po 2o e. Eto šta je sada Rožaje. Šta bi rekao, da se kojim slučajem pojavi Šemsi paša Biševac, u što su se njegovi zemljaci i sunarodnici izrodili. Majku bi prodali za Đukana!
Rožaje je zato u totalnom mraku, jer je ovo mjesto i njeni građani zapaženo su doprinijeli da Đukanović napravi privatnu državu, pustog i mračnog života, i da sa onom crvenom krpom sa kokoškom /zastavom op. ur./ - prijete Bošnjacima i pokazuju im put za Tursku. Zar je to europski put Crne Gore? Zar je to civilizacijski? Zar o takvoj epidemiji gluposti treba šutjeti?

Bihor u karadačkom otvorenom zatvoru
Regija Bihor, kao i Bihor grad, o kojem postojoji misterija slična onoj epopeji, koja je u svjetskoj literaturi, predstavila Troju, čini jedan dio prekrasne visoravni Pešter, jedinstvene destinacije u Europi. Ovaj prostor je danas poznat kao Petnjički kraj, koji ima preko trista sela, čije sjedište je poznato kao Petnjica, koja se nalazi na 12 km od Berana a 10-tak km od Rožaja. Ovo mjesto je sve do 1957. godine, imao status općine. Tada su komunističke vlasti iz Berana, tadašnjeg Ivangrada, pod očiglednom četničkom inspiracijom spalili općinsku zgradu i tako je likvidirana općina u ovom kraju. Sada Petnjica broji više od 15 tisuća stanovnika, a dva puta više živi u egzilu, a najviše u Luksembudrgu. Prognane Bošnjake iz Petnjice, redovno u Luksemburgu uznemiravaju “posjećuju” crnogorske diplomate tražeći od njih harač. Eto, zamislite, i kad ih protjeraju oni ih ne ostavljaju na miru u egzilu, veš ih tamo kasiraju, odnosno reketiraju, a da oni ne smiju prijaviti vlastima zemalja Benaluksa niti u Americi, jer se plaše svojim porodicama u zavičaju. Zato ih prinuđavaju da glasaju za potrebe aktuelnog režima.

U Bijelom Polju dvije bošnjačke opcije
U Bijelom Polju jedan dio Bošnjaka koji predvode Rifat Vesković i Avdo Gorčević (Koalicija Bošnjaci – muslimani, jedno – zajedno), su sklopili savez sa jedinstvenom opozicijom “Bolja Crna Gora”, na čijem čelu su Medojević, Mandić i Milić. Dobili su nekoliko odborničkih mjesta. Na taj način su, ispoštovali apel akademika Filipovića. S druge strane, Husovićeva Bošnjačka stranka nije ušla samostalno i jedva je ostvarila jedno mjesto u općinskom parlamentu Bijelog Polja. U slučaju, kad bi Bošnjaci bili jedinstveni, oni bi imali većinsku vlast u Bijelom Polju, ovako su na margini u Bijelom Polju i Crnoj Gori. Aktuelna vlast ne dozvoljava da Bošnjaci budu jedinstveni, već ih presijom, sudskim procesima, zatvaranjem, proganjanjem i ubijanjem onemogućavaju da djeliuju normalno, kao i svi slobodni građana u ovom svijetu. Oni su postali moneta za potkusurivanje i stekli status građana n-tog reda.

Uzaludan poklič akademika Filipovića
Glasoviti bošnjački filozof i neovisni intelektualac akademik prof. dr. Muhamed Filipović, ex diplomata i analitičar, svojim pismom obratio se pred ove izbore Bošnjacima - muslimanima u Crnoj Gori. Pismo je pročitano u Rožajama s napomenom da shvate situaciju u kojoj se nalaze i da svoj glas daju opoziciji, posebno bošnjačkim strankama: Bošnjaci-muslimani jedno-zajedno, i PzP-u čiji lider je političar Nebojša Medojević. Profesor Filipović, je ukazao, da Bošnjaci više ne smiju da nasjedaju na obećanja režima, koji ih je bezbroj puta do sada prevario. Međutim, ovaj poklič uvaženog akademika Filipovića, i kao da nije došao do svih glasača Bošnjaka, jer je isti prilog objavila samo dnevnik “Vijesti”, a to je bilo nedovoljno, tako da su glasovi Bošnjaka otišli većinom u DPS, tj. niz vodu.

UMJESTO EPILOGA: Na kraju, ovog priloga poštovani čitatelji, svjestan sam da sam u mnogim stvarima nedorječen, jer je u biti nakon Srebrenice (jula 1995), nedorečena bošnjačka drama. Ostavljam vašoj slobodi mišljenja, da sami razvijete misli na temelju iznijetih činjenica i promislite dalju sudbinu Bošnjaka u Crnoj Gori i Sandžaku, prostorima gdje je bolji položaj pasa nego ljudi. Međutim, naša matična domovina Bosna i Hercegovina, zatvara oči pred sudbinom Bošnjaka u Sandžaku, koji su daleko i od matice i od dijaspore. Zato, uz vaš mogući epilog, podižem avaz kod dijaspore i posebno kod bošnjačke političke emigracije, za spas Bošnjaka u južnom Sandžaku, tj. u Crnoj rupi, zvana Crna Srbija i još crnja Crna Gora.