Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

Dr. hfz. Safvet HALILOVIĆ, profesor tefsira i kur'anske antropologije i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka
ČUVAJMO SE OHOLOSTI, ŠIRKA I TUĐEG HAKA!
Autor: Preporod
Objavljeno: 01. May 2010. 14:05:07

Dr. hfz. Safvet Halilović
Preporod: Uvaženi profesore Haliloviću, ne znam odakle da počnemo naš razgovor. Imam mnogo pitanja, a nedovoljno prostora za odgovore na njih. Teško je napraviti izbor, jer uvijek postoji mogućnost da je izostalo ono pravo. Šta je, tu je. Ja bih, ipak, da naš razgovor krene pitanjem vezanim za Pojske, mjesto ponad Zenice. Najmanje su dva razloga za to. Jedan je da ste u njemu rođeni, a drugi da je to jedno od rijetkih sela koje je imalo svoju medresu i bilo rasadnikom uleme. Kako iz današnje perspektive gledaš na Pojske kao mjesto rođenja i životnog početka i Pojske kao paradigmu ulemanskog, bosnoljublja i čovjekoljublja?
Dr. Safvet Halilović:
Čovjeku uvijek ostane u lijepom sjećanju njegov zavičaj i mjesto gdje je proveo svoje djetinjstvo. Ja sam rođen u Pojsku kod Zenice, gdje sam završio osnovnu školu. U Pojsku je nekada postojala medresa, koju je osnovao muderis Derviš-efendija Spahić davne 1934. godine. Ona je radila sve do 1947. kada su je komunisti nasilnim putem ugasili, a vrijednog muderisa zatvorili, kao i desetine uglednih Pojšćana, među kojima je bio i moj djed rahmetli Agan. Derviš-ef. je u zloglasnim komunističkim zatvorima proveo više od deset godina. Ja sam inače u rodu sa rahmetli Derviš-ef., njegova majka Džemila-hanuma je iz naše kuće Halilovića, ona je sestra moga pradjeda Ahmeda.
Medresa u Pojsku je imala veoma značajnu ulogu u vjerskom i kulturnom životu muslimana ne samo tog kraja već i šire, s obzirom da su u njoj učile mnoge softe iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Svršenici te medresi su se pokazali kao veoma dobri imami i muallimi; to su bili ljudi koje krase visoke moralne osobine, jer se u medresi koju su oni zavrčili posvećivala velika pažnja duhovnom i moralnom odgoju. A upravo ta moralna dimenzija je najbitnija za poziv imama
Moj otac hadži-Mustafa imao je veliku želju da ja upišem medresu, i nakon izvjesnog dvoumljenja, ja sam to prihvatio i upisao Gazijinu medresu u Sarajevu. Sjećam se da je njegova radost, kada sam mu saopćio svoju odluku, bila ogromna. Međutim, on nije doživio da mu sin završi medresu, preselio je na Ahiret kada sam ja bio pred kraj prvog razreda, Allah da mu podari lijepi Džennet!

Preporod: Iz Pojska putevi su te odveli u svijet nauke. Prvo si završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom i prestižni univerzitet Al-Azhar u Kairu. Pretpostavljam da je završavanje hifza u medresanskim danima donekle odredilo Tvoju nakanu da studiraš tefsirske nauke?
Dr. Safvet Halilović:
Tako je, hifz Kur'ana časnog je posebna čast ali i obaveza. Ja sam hafizluk početo učiti sredinom drugog razreda Medrese a završio sam i položio u četvrtom razredu, početkom 1987. godine. Moj muhaffiz je bio hafiz Hamdi-ef. Begić, profesor kiraeta i, u to vrijeme, imam i hatib Begove džamije, koji je, da ga Allah nagradi, svojim savjetima i bodrenjem uveliko pomogao da ja hairli završim hafizluk. Inače, da bi se naučio Kur'an napamet potrebno je, pored velikog odricanja i upornosti, da čovjek bude stalno uz Kur'an, da ga uči i danju i noću, da voli Kur'an... Upravo ta ljubav prema posljednjoj Božijoj Objavi ljudima bila je ono što me usmjerilo prema Univerzitetu Al-Azhar, gdje sam upisao Fakultet Usuliddin, Odsjek za tefsir i kur'anske nauke na kojem sam i diplomirao s ocjenom deset.

Preporod: Ni nakon završenog dodiplomskog studija nisi stao. Nastavio si i vrlo uspješno završio i postdiplomsko naukovanje na Al-Auharu gdje si magistrirao i doktorirao. Ostao si u vodama tefsira. Potom si se posvetio katedri. Kao profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu i nekim drugim visokoškolskim ustanovama okušao si se i u publicističkome radu. Do sada si objavio ili preveo dvadesetak knjiga, te objavio preko stotinu naučnih tekstova iz tefsira i drugih naučnih oblasti. Posebno je zapaženo izlaženje tvoje knjige Kur'anska antropologija. Čini mi se da niko do sada kod nas nije objavio knjiško djelo o kur'anskoj antropologiji?
Dr. Safvet Halilović:
Na istom Odsjeku sam završio postdipomske studije i magistrirao 1997. godine. Inače, postdiplomske studije na Al-Azharu su izuzetno zahtjevne i teške, ali zato omogućavaju dobre uvide u struku. Posebno mo je zadovoljstvo da sam prvi Bošnjak koji je doktrorirao tefsir i kur'anske anuke na Al-Azharu. Moja doktorska disertacija je, uz preporuku Komisije pred kojom je odbranjenja, publikovana u prestižnoj izdavačkoj kući Darusselam u Kairu, 2001. Disertaciju je na bosanski jezik preveo prof. dr. Mehmed Kico i objavljenja je u izdanju Fakulteta islamskih nauka i El-Kalema, 2004. godine pod nazivom Metodologija tumačenja Kur'ana u hanefijskome mezhebu.
Na Islamskom pedagoškom fakultetu sam od 1997. godine, gdje predajem tefsir i predmete koji su u vezi s tom naučnom oblasti. Smatram da je veoma bitno da profesori pišu knjige i udžbenike za predmete koje predaju. Hvala Allahu, ja sam tako i postupio. Osnovi tefsira, Sira i Kur'anska antropologija su naslovi knjiga koje su napisane, prije svega, za potrebe predmeta koje predajem. Mnogo je bolje za studente kada im profesor koji predaje predmet napiše udžbenik pa onda znaju tačno šta se od njih traži. Naravno, to ne isključuje i literaturu koju su napisali drugi autori, ali mislim da je obaveza profesora je da (na)pišu knjige za predmete koje predaju.
Na FIN-u u Sarajevu sam, u vrijeme dok je dekan bio prof. dr. Enes Karić, postao stručni spoljni saradnik, gdje sam predavao savremeno tefsirsko mišljenje u arapskom svijetu, prvo na postdiplomskom a onda i dodiplomskom studiju. Također, predavao sa, kao gostujući profesor, na postdiplomskim studijama Intrenacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.
Moja najnovija knjiga nosi naziv Kur'anska antropologija i pisana je, prije svega, da bi udvoljila potrebama istoimenog predmeta koji se izučava na Odsjeku za socijalnu pedagogiju na našem fakultetu. Kur'anska antropologija je, inače, nov predmet u našim obrazovnim institucijama i mislim da je izuzetno korisno što je on uveden. Znate, danas je vrijeme svakojakih kriza, sve je u znaku neke krize, a ako se malo nadnesemo vidjećemo da su sve te krize zapravo rezultat glavne krize a to je kriza čovječnosti. Mi, nažalost, živimo u vremenu kada ljudi gube ljudskost, kada čovjek ostaje bez onog glavnog što ga izdvaja od drugih stvorenja a to je upravo čovječnost ili, kazano kur'anskim rječnikom, to je insanijjet. Kur'an časni u brojnim tekstovima govori o čovjeku/insanu, zapravo čovjek je jedna od središnjih tema Kur'ana. Sve što je objavljeno u Kur'anu objavljeno je čovjeku i radi toga da bi čovjek bio čovjek. Islam je, zapravo, put ka istinskom očovječenju čovjeka. Kur'anska antropologija je, dakle, kur'ansko učenje o čovjeku, njegovoj prirodi i misiji koja mu je povjerena u životu na ovom svijetu. To je uistinu velika i časna misija jer, shodno kur'anskom učenju, sve što postoji stvoreno je radi čovjeka a on (čovjek) stvoren je radi toga da bi spoznao Allaha i robovao samo Njemu u svim poljima ljudske egzistencije. Dakle, ukoliko čovjek robuje samo Allahu onda će on raditi ono što je dobro, korisno i čovječno jer je svjestan da će polagati račun izravno pred Allahom Uzvišenim.

Preporod: Koliko se na svjetskom planu ummeta uradilo na objavljivanju kur'anske antropologije, pogotovo ako se ima u vidu da je su kršćani dali velik publicitet biblijskoj antropologiji?
Dr. Safvet Halilović:
Pitanje čovjeka je glavno pitanje svakog pravca, vjere, filozofije, svjetonazora. U islamskom svijetu su napisane veoma dragocjene studije iz područja kur'anske antropologije što, nažalost, nije slučaj i kod nas. Kada sam pripremao ovu svoju knjigu bio sam iznenađen koliko su kršćani na našim prostorima, naročito katolici, uradili na prezentaciji biblijske antropologije; kod njih postoje mnoge knjige, profesori i osobe koje se bave tom tematikom. Kao predmet izučava se na brojnim institucijama. Ali, evo neka ova moja knjiga bude samo početak jednog intenzivnijeg bavljenja ovom izuzetno važnom temom.

Preporod: U svojim si djelima dao značajan doprinos i siri, životnom putu i misiji posljednjeg Allahovog poslanika, Muhameda, alejhisselam. Koliko je izučavanje sire, naročito kad je riječ o našim najmlađima, poticaj za ustrajnije prakticiranje islama u svakodnevnom životu?
Dr. Safvet Halilović:
Gledajući upravo sa stanovišta kur'anske antropologije čovjek je biće koje mora imati uzora. Ne postoji čovjek/insan koji nema uzora. Upravo zbog toga Svevišnji Stvoritelj je ljudima poslao pravog uzora, hazreti Muhammeda, koji je, po slovu Kur'ana, usvetun hasenetun – najljepši uzor. Problem današnje omladine i, općenito, svih ljudi je upravo u tome što mnogi, nažalost, imaju loše uzore. Allah Uzvišeni čovjeka u Kur'anu naziva insanom, što je, prema jednoj etimologiji, nastalo od UNS a to znači: druželjubivost, prijaznost, ugodnost it. Dajle, čovjek je biće koje stalno mora biti s nekim (ili nečim) u stanju unsa, i upravo u tome i jeste problem: ako su oni u koje se čovjek ugleda dobri, čestiti, čovječni itd., za očekivati je da će i on takav biti. Ali i suprotno je tačno: ako se čovjek ugleda u uzore koji su personifikacija zla, nasilja, kriminala, nemorala i sl., postoji velika bojazan da će i on postati takav.
Imajući u vidu ove činjenice smatram veoma bitnim da se kod nas izučava Sira – životopis Allahovog poslanika. To je za muslimane nužnost jer musliman ne može biti muslimanom osim ako se ugleda u Muhammeda, a.s. Naročito je važno mladoj populaciji prezentirati lik i djelo hazreti Muhammeda, a.s., jer su oni najviše izloženi modernim porocima koji uništavaju ne samo njihovu ljudskost već i život!
Ja sam napisao knjigu koja se zove Sira - životopis posljednjeg Allahovog poslanika, a radio sam na njenoj pripremi oko tri godine. Hvala dragom Allahu, knjiga je naišla na veoma lijep prijem jer je pisana iz naše balkanske i bh. perspektive, uz mnoštvo pouka za praktični život muslimana i muslimanki.
Interesantno je da su djela iz područja sire na našem jeziku uglavnom prijevodi sa stranih jezika, najviše arapskog ili engleskog. Malo je Bošnjaka koji su pisali originalna i cjelovita djela iz područja sire. Ja o tome nisam razmišljao kada sam pisao ovu knjigu, to mi je saopćio recenzent prof. dr. Šefik Kurdić, ja sam se rukovodio time da približim siru studentima s obzirom da su klasična djela iz sire prilično teška i opterećena sa mnoštvom detalja. Također, u tim djelima ima puno različitih predaja koje čitaocu mogu izgledati kontradiktorne. U našem dobu sve češći su i napadi na hazreti Resula, a.s., tako da sam imao u vidu sve navedeno. Sira se, inače, hvala dragom Allahu, predaje na našem fakultetu već sedmu godinu na odsjecima za islamsku vjeronauku i socijalnu pedagogiju, što smatramo velikim dostignućem s obzirom da taj predmet nije ranije uopšte bio zastupljen u našim visokoobrazovnim institucijama.

Preporod: Poznat si i kao daija koji na razgovjetan način, jezikom koji razumiju slušaoci, tumači Kur'an časni, Sunnet i druge temelje vjere. Koji su glavni uslovi da bi jedan vaiz bio pravilno (od)slušan i da njegovo izlaganje neće brzo izhlapiti kod slušaoca?
Dr. Safvet Halilović:
Svaki musliman, na izvjestan način, treba biti daija. To se naročito odnosi na ulemu i one koji izučavaju islamske nauke. Mislim da je za daije i vaize, pored stručnog znanja o islamu, od suštinskog značaja to da budu privrženi islamu u smislu njegovog prakticiranja. Možete vi održati ne zanam kako dobro predavanje ili vaz, ali ukoliko svijet vidi u vašem životu da se, na daj Bože, ne pridržavate onoga što svijetu vazite od toga nema nikakve fajde. Štaviše, to je veoma štetno za islam i islamsku zajednicu jer će ljudi u tom slučaju svoje nepridržavanje islamskih normi opravdavati time što to ne radi neko od uleme, muderisa, muftija, efendija, hafiza itd. A to je doista veliki problem!
Nama danas ne nedostaje stručnjaka koji poznaju islam, vidite samo koliko ljudi svake godine završava islamske fakultete i kod nas i u svijetu, koliko ih magistrira pa i doktorira. Mislim da nam fali iskrenosti, takvaluka i istinske privženosti islamu i islamskim vrijednostima. Da bi se to postiglo mora se stalno biti u zikrullahu, uz Kur'an, noćni namaz, ukratko mora se voditi računa o duhovnom uzdizanju daija i vaiza. Što budemo tu uspješniji imaćemo bolje rezultate, ljudi će više vjerovati ulemi i slijediti ono što im govore u svojim vazovima.

Preporod: Jedan si od rijetkih Bošnjaka koji je u Svjetskoj uniji islamskih učenjaka, za koju se s pravom može reći da okuplja najistaknutiju ulemu koju imaju muslimani današnjice. Štaviše, ti si i u Vijeću povjerenika Unije. Možeš li nam predstaviti Uniju i kakve su njene refleksije na islamske zajednice i vjerski život ummeta diljem svijeta?
Dr. Safvet Halilović:
Svjetska unija islamskih učenjaka (Internacional Union for Muslim Scholars / IUMS) osnovana je 2004. godine na konferenciji održanoj u Londonu. Jedan od glavnih ciljeva osnivanja Unije je obezbjeđivanje šireg okvira koji će omogućiti muslimanskoj ulemi iz raznih dijelova svijeta da se sastaje, razgovara i iznosi zajednički stav o pitanjima koji se tiču muslimana današnjice. Unija radi na usaglašavanju stavova različitih fikhskih učenja i pravaca, na objedinjavanju napora učenjaka i njihovih naučnih i misaonih rezultata koji se tiču najvećih problema muslimanske zajednice danas, kako bi se s izazovima, ali i opasnostima modernog doba, zajednički suočavali. U tom pogledu Unija okuplja učenjake sunnije i šiije (imamije/isna'ašerije, zejdije), zatim ibadije, selefije, sufije i druge provenijencije koje su nastale u okrilju islama. Dakle, Unija okuplja sve pravce i skupine koji se mogu svrstati u okrilje časnog islama, što predstavlja djelovanje koje je od izuzetne važnosti naročito u današnjim okolnostima kada su muslimani u svijetu razdijeljeni i nejedinstveni, što u velikoj mjeri doprinosi njihovom slabljenju i propadanju. Unija se tokom proteklih godine bavila proučavanjem aktuelnih problema u muslimanskom svijetu, kao i razvojem odnosa između islamskog svijeta i Zapada. U tom pogledu, Unija je povodom raznih događanja u svijetu pojašnjavala stav islama naspram tih dešavanja, dajući savjete i preporuke putem odluka, proglasa i fetvi.
Unijom predsjedava istaknuti učenjak šejh dr. Jusuf el-Karadavi, koji ima tri zamjenika: ispred sunnija zamjenik je dr. 'Abdullah ibn Bejjeh, bivši ministar pravde u Mauritaniji, u ime šiija ajetullah Et-Teshiri iz Irana, a ispred ibadija šejh Ahmed el-Halili, glavni muftija sultanata Oman. Generalni sekretar je prof. dr. Muhammmed Selim el-'Awwa, poznati egipatski alim i profesor međunarodnog prava. Sjedište Unije je u Dablinu (Irska), a svoja predstavništva ima u Kairu, Bejrutu i Dohi. Prošle godine je donesena odluka da se otvore predstavništva u Turskoj, Rusiji i Indoneziji.
Unija do sada ima oko dvije hiljade članova koji dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta. Članovi Unije iz Bosne i Hercegovine su: dr. Mustafa Cerić, mr. Salih Čolaković, dr. Šukrija Ramić i ja. Na Generalnoj skupštini u Istanbulu, jula 2006. godine, hvala Allahu, dž.š., ja sam izabran u Vijeće povjernika Unije (Medžlisu-l-umena'). To je uže tijelo koje broji 40 ljudi i ima ovlasti i kompetencije upravnog odbora. Vijeće povjerenika donosi potrebne odluke o planiranju naučnih, da'vetskih, kulturnih i drugih aktivnosti Unije. Pored brojnih izuzetno korisnih publikacija koje je Unija do sada izdala na arapskom, engleskom, francuskom, urdu i drugim jezicima, posebno bih istakao Islamsku povelju, u kojoj je, na veoma jezgrovit i sadržajan način, dat presjek globalnog učenja islama kao i stav islama spram mnogih savremenih dešavanja i fenomena. Povelju su na bosanski preveli profesor Mehmed Kico i moja malenkost i objavljena je, na inicijativu Reis-uleme, Allah da ga nagradi, u sklopu Rezolucije o tumačenju islama u BiH.

Preporod: Znam da pratiš dešavanja u Bosni i Hercegovini. Kako vidiš aktuelnu situaciju u našoj zemlji, naročito stanje Bošnjaka?
Dr. Safvet Halilović:
Bosna i Bošnjaci su tako isprepleteni i povezani... Mislim da Bosne i Hercegovine, kao države, nema bez Bošnjaka. Ali, treba znati i ovo: Bošnjaka nema bez islama! U tom kontekstu ja razumijevam i ove napade na Islamsku zajednicu i uvaženog hadži Reis-efendiju. Onda, ove medijske hajke i napadi na islamske vrijednosti i svetinje, to je uistinu zabrinjavajuće. Pogledajte samo do koje mjere se srozala Federalna televizija, da pravi humorističke serije na račun islama, gdje se prikazuje scena u kojoj hoće da klanjaju dženazu – krmetu! To je, doista, za ne povjerovati, zar je moguće da se takvo nešto radi, da se Bošnajcima skrnavi njihova vjera a upravo oni, Bošnjaci, su ti koji, u najvećoj mjeri, plaćaju pretplatu toj televiziji. Više je nego očito da se ovdje već duže vremena vodi pravi medijski rat protiv islama i muslimana. To me, doista, kao vjernika a i kao čovjeka, veoma zabrinjava jer se tako islam stavlja na optuženičku klupu i sugerira da je islam kriv za sve ono što se dešavalo ili što se dešava Bošnjacima. Na taj način se želi stvoriti, prije svega kod Bošnjaka, kritička masa koja će staviti na odstrijel islamske vrijednosti i proganjati vjernike muslimane. Također, zabrinjavajuće je i ovo uporno ponavljanje priče o isl. teoristima, al-Kaidi, vehabijama itd., zatim izjednačavanje žrtve i agresora što je, po meni, novi genocid nad Bošnjacima. Vidite samo u posljednje vrijeme, iako nije ratno stanje, koliko su učestali napadi na Bošnjake povratnike; u Bratuncu je npr. nedavno ubijen povratnik sa 29 hitaca iz automatskog oružja, u Žepču su izgorila dva vozila medžlisa Isl. zajednice, napadaju se imami u Prozoru, Hercegovini i drugim mjestima, a za takvo stanje su najodgovorniji mediji, i elektronski i printani, koji stvaraju takvu atmosferu koja neminovno porađa islamofobiju ili, bolje reći, islamomržnju što kao rezultat ima ova bolna dešavanja.
No, i pored svega, ja sam optimista. Bošnjaci su žilav i vitalan narod, prebrodiće oni, inšallah, i ovo. Trebamo bodriti jedni druge i pomagati ljudima, puno je gladnih, bolesnih, nezbrinutih... Eto prilike da se čine dobra djela, putem pomaganja ljudima.
Mi ne treba da se stidimo svoga islama, naprotiv trebamo se ponositi njime jer je to veličanstvena vjera koja uspostavlja ravnotežu u životu čovjeka i koja od svojih sljedbenika traži da čine samo ono što je dobro, korisno i čovječno. Trebamo gajiti dobre odnose i sa Istokom i sa Zapadom, na Zapadu postoji mnogo časnih ljudi koji se ne slažu sa onim što se odlučuje u centrima moći koji su pod uticajem razmih lobija i nteresa. Muslimanski ummet je danas u teškoj situaciji, u medijima je opća hajka protiv islama i muslimana, ali tokom povijesti Ummet je prolazio kroz brojne teške situacije, sjetite se najezde Mongola, križarskih ratova, kolonijalizma i dr. Ummet je sve te nedaće preživio jer Allah Uzvišeni garantira njegov opstanak. Mi smo dio umeta hazreti Muhammedovog i mi ćemo, inšallah, opstati! Ne zaboravimo da je svjetlo islama na ove prostore donio slavni sultan Mehmed Fatih, a to je čovjek koji je najavljen u poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s. On je u Bosni pronio luču islama i mislim da se mi Bošnjaci nalazimo upravo pod svjetlom te Poslaničke najave i mi ćemo, inašallah, opstati na ovim prostorima. Ali, moramo se zalagati i raditi na svim poljima, naročito kada je u pitanju odgoj naše djece, uzdajući se u Božiju milost i pomoć koju on daje iskrenim vjernicima.

Preporod: Na pragu smo općih izbora na nivou države. Jesi li zadovoljan radom političkih predstavnika iz bošnjačkog naroda?
Dr. Safvet Halilović:
Naravno da nisam! Kako insan da bude zadovolja s radom takvih političara kad se oni ne mogu ni oko čega složiti. Stalno su u nekim svađama i optuživanjima. Kada se posmatra politička scena u BiH u posljednjih nekoliko godina, s lahkoćom se primjeti da hrvatski političari stalno panavljaju tezu o ugroženosti Hrvarta(?), srpski političari nedaju ni taknut' Republiku Srpsku, a bošnjački političari - o čemu oni pričaju? O kompromisu? Ali, daj je Bože da je to njihov, odnosno naš međubošnjački kompromis, tj. da oni koji su dobili glasove Bošnjaka sjednu, dogovore se i naprave kompropmis u smislu zajedničog bošnjačkog stava pa onda tako ujedinjeni nastupe, to bi bilo nešto pozitivno i dobro. Međutim, takvo nešto se ne dešava. Veoma je problematično to što skupština drugog bh. entiteta usvaja zakon koji omogućava tom entitetu da sprovede referendum, pa i onaj o otcjepljenju, što izravno ugrožava opstojnost Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države i što može dovesti do ogromnih problema, a naši bošnjački političari ponašaju se kao da se to ne dešava ovdje kod nas, već u nekom dalekom kraju svijeta. Pa zar im ni to nije dovoljno da sjednu i dogovore zajednički stav?

Preporod: Pošto smo u prilici često slušati neprimjeren ton među Bošnjacima kada vode međusobni dijalog, šta učiniti da i onda kad imamo suprostavljenja mišljenja o nečemu razgovaramo argumentima i bez "niskih udaraca"?
Dr. Safvet Halilović:
To je povezano s općom kulturom ili onim što mi muslimani nazivamo edebom. Danas je, nažalost, posebno izražena kriza edeba, tj. lijepog ponašanja i ahlaka. U islamu postoji ono što se naziva edebul-khilaf, tj. etika razilaženja, gdje je jasno precizirano kako se treba ponašatu u slučaju da se oko nečega ne slažemo. Rješenje je, dakle, da se svi pridržavamo islamskih odredbi i propisa i onda neće biti gibeta, trača i "niskih udaraca".

Preporod: Svjedoci smo, također, i pojave oholosti kod pojedinaca koji su dostigli nekakav naučni plafon. Poznato nam je pravilo da musliman, ma šta radio, ma kakvim životom živio, ne smije biti ohol. Kako, onda, objasniti takve pojave?
Dr. Safvet Halilović:
Oholost (kibur) je, uistinu, opaka bolest. Najgore je što osoba koja ima tu osobinu nije svjesna koliko je to opasno po njenu vjeru, ahlak, ponašanje a i mentalno zdravlje. Jedno vrijeme ja sam, između ostalog, izučavao i pitanje velikih grijeha u islamu. Interesantno je da oholost, uz širk (pripisivanje Allahu druga) i uzimanje tuđeg haka, spada u one grijehe koje Allah Uzvišeni neće oprostiti. Dakle, Allah Svevišnji može, onome kome On hoće, oprostiti sve, ali On neće oprostiti širk, tuđi hak i oholost! O ovome u islamskoj literaturi postoje brojni dokazi. Mislim da je u ovome velika pouka za muslimane u svakom vremenu. Treba se, dakle, prije svega, čuvati širka koji ima razne oblike i modele. Mnogi ljudi misle da je širk bio aktuelan nekada, na način da su ljudi obožavali razne kipove, toteme ili pojave, što je apsolutno pogrešno shvatanje. O širku se govori u mnogo kur'anskih ajeta; to jasno ukazuje da je širk fenomen koji će biti aktuelan sve do Sudnjeg dana. Danas postoje drugi, savremeni oblici idolatrije sadržani u raznim porocima, trendovima i pojavama. Kur'an časni govori o jednom lažnom božanstvu koje se zove HEVA, a koje ima svoje obožavatelje. To HEVA označava nekontrolisanu strast, ćejf, hir itd. Dakle, Kur'an časni govori o tome da postoje oni koji obožavaju svoje strasti, ćejfove, mišljenja, prohtjeve i sl. Tu su, zatim, razni gatari, vračari, sihirbazi a to su sve oblici širka i svega toga se treba čuvati ko' vatre!
Tuđi hak je, također, neoprostiv grijeh. To proističe iz Allahove pravičnosti. Tuđi hak ne podrazumijeva samo otimanje ili krađu, već je to mnogo širi pojam. Mislim da onaj političar, lider ili funkcioner koji svoje lične interese stavlja ispred općih inetresa, dakle ineteresa zajednice, uzima tuđi hak i za to će snositi ogromnu odgovornost pred Allahom Uzivšenim. A oholost je, opet, neoprostiv grijeh zbog toga što je to ibliska osobina, jer on, Iblis, la'netullahi alejh, nije izvršio Allahovu naredbu zbog oholosti, kako se ističe u Kur'anu. Svi ljudi su, na izvjestan način, izloženi ovom pogubnom svojstvu i moraju se, sami sa sobom, boriti protiv njega. Problem je u tome što osoba kojom (o)vlada oholost jednostavno ne može da se pokaje Allahu, dž.š., i kao takva nije u stanju zaslužiti Allahovu milost. Muhammed, a.s., je rekao da u Džennet neće ući osoba koja u svom srcu bude imala i koliko trun oholosti, da nas Allah sačuva!

Preporod: Na kraju, šta bi poručio čitaocima Preporoda?
Dr. Safvet Halilović:
Poručio bih im da i dalje čitaju Preporod, to su novine koje afirmišu islam i islamske vrijednosti na našim prostorima i pomažu nam da očuvamo naš islamsko-bošnjački identitet i tradiciju. Najbolji način da pomognemo sebi, našoj domovini i okruženju jeste da radimo ono što nam nalaže naša časna vjera dini-islam, dakle, da izvršavamo ono što je naređeno a klonimo se onoga što je zabranjeno. Naša vjera traži da se čini ono što je dobro, opće korisno i ljudsko a zabranjuje zlo, nemoral i nevaljalštine svih vrsta i oblika. Uz Preporod, mi i naši najdraži, imamo priliku da upoznajemo Allahovu vjeru dini-islam.
I na kraju, čestitam redakciji i čitaocima Preporoda ovaj veliku jubilej, 40 godina kontinuiranog izlaženja našeg dragog Preporoda. Allah mubareći! (Objavljeno u Preporodu, br. 921, 1.4.2010.)



Ostali prilozi:
» UZ SVOJ KRAJ I DRAGU DJECU NAJLJEPŠA JE NAGRADA
Božidar Proročić | 27. May 2020 20:55
» PRETRPJELI SMO MNOGO GORE I TEŽE STVARI
Fena | 01. April 2020 18:51
» U TUĐOJ AVLIJI USPIO POVEZATI NAJUSPJEŠNIJE, NAJMOĆNIJE, NAJSMJELIJE...
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 14. February 2020 20:02
» KULTURA PAMĆENJA JE TEMELJ BOŠNJAČKOG OPSTANKA
Bošnjaci.Net | 04. February 2020 21:49
» VELIKA BRITANIJA, KAO PRIJATELJ BIH, ŽELI DA OVA ZEMLJA USPIJE
Namik Alimajstorović | 03. February 2020 15:36
Ostali prilozi istog autora:
» METE NISU SLUČAJNO ODABRANE
31. December 2013 01:22