Moj ministre, i sve da si bio u povojima kada se to desilo, morao ti je neko ispričati, da je ta ista JNA bila pošla da ispuni ono što je zločinac Karadžić planirao, pa poslije '92 iskreno i poručio: «Da će nestati muslimana sa tih prostora». Znaš li zašto, ministre? Možda znaš, ali ti nije bitno, jerbo si ti ministar. Ili si htio da kažeš bošnjačkim Žrtvama, da jedan ministar ne mora biti automatski i čovjek, pa makar on bio i Bošnjo. Kako te nije sramota, ministre, da Bog da ti se fotelja zapalila, pa svi gasili fotelju a tebe zaboravili! Mogao si otići kod našeg Fincija, da se, reda radi, posavjetuješ malo s njim. Mogao si ga recimo upitati – šta bi rekli preživjeli Jevreji kada bi Nacisti došli na onaj travnjak pokraj Rajhstaga u Berlinu, da poslije svega oplakuju i pale svijeće Armiji Adolfa Hitlera.

- Jeli to istina, za Boga!? – rekla bi moja rahmetli bika Ema kada bi čula kakav kaharli haber.

Tako se i ja jutros zakahrih čitajući jednu bosanskohercegovačku novinu, kako ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, onako nonšalantno, ministarski samouvjereno izjavi – da će njegovi žandarmi obezbijediti mirni skup građana spske nacionalnosti, a koji žele prvi put poslije 18 godina doći u Kreševljakovićevu ulicu (bivša Dobrovoljačka), da oplaču pripadnike agresorske JNA. Ima jedna naučno dokazana istina, da se zločinac makar jednom u životu mora vratiti na mjesto zločina, pa mi sve to nekako ispade i prirodno, ali da Ahmetović obeća žandarmerijsku sigurnost skupu, e to ne mogadoh mirno otrpiti a da ne uzviknem: “Je li to istina, za Boga?“
Hajde da malo promuhabetimo - ko su ti poginuli vojnici, čijoj vojsci su pripadali, gdje su krenuli u to zlo doba, u kojem pravcu i s kojim ciljem.
Moj ministre, i sve da si bio u povojima kada se to desilo, morao ti je neko ispričati, da je ta ista JNA bila pošla da ispuni ono što je zločinac Karadžić planirao, pa poslije '92 iskreno i poručio: «Da će nestati muslimana sa tih prostora». Znaš li zašto, ministre? Možda znaš, ali ti nije bitno, jerbo si ti ministar. Ili si htio da kažeš bošnjačkim Žrtvama, da jedan ministar ne mora biti automatski i čovjek, pa makar on bio i Bošnjo. Kako te nije sramota, ministre, da Bog da ti se fotelja zapalila, pa svi gasili fotelju a tebe zaboravili!
Mogao si otići kod našeg Fincija, da se, reda radi, posavjetuješ malo s njim. Mogao si ga recimo upitati – šta bi rekli preživjeli Jevreji kada bi Nacisti došli na onaj travnjak pokraj Rajhstaga u Berlinu, da poslije svega oplakuju i pale svijeće Armiji Adolfa Hitlera.
Finci je pametan, pametniji od većine Sarajlija, jer da nije pametan, kako bi mu uspjelo da u ime samo 1000 Jevreja (čast žrtvama Aušvica) tuži svoju Državu da sebi osigura vlast u toj istoj državi, a da ni jednog metka ispalio nije kada je trebalo braniti je. No, možda je to Fincijev način shvatanja teorije o patriotizmu.
Što ne upita, ministre, Majke Srebrenice, ako nisi sa Fincijem na vezi? One bi ti posvjedočile i pokazale ti svih osam hiljada mezarova koji se nalaze u Srebrenici, da se uvjeriš, da je ta ista JNA – prepakovana pod drugim imenom i oznakama, u julu 1995. pobila njihove najmilije, pa iako oni što bi sada da oplaču krvoloke tvrde, da nisu ubili ni jednoga. Zar nisi čuo, ministre, kako Dodik tvrdi da su se oni na Markalama sami poubijali, kao i ona mladost u Tuzli? Isto to sada tvrdi i zločinac Karadžić koji se oglasi iz haškog kaveza, pa još veli da je spašavao Jugoslaviju. Da Bog da mu tako spašavali mrtvu djecu, kao što reče onaj svjedok. Ali taj svjedok je čovjek, ministre. On je Bošnjo i musliman, žrtva koja je slučajno preživjela strijeljanje, što ti ministre sigurno nisi.
A da ima pravde trebao je on biti ministar sigurnosti. Tvrdim da je pametniji i od tebe i od mnogih drugih koji su kao ti. Srbi su svoje zaslužne dželate bez ijednog razreda škole poslali da budu činovnici u diplomatskim predstavništvima i konzulatima širom dunjaluka. Zbog toga mi Sandžaklije imamo razumijevanja kada nam takav jedan «zaslužni a nepismen» zakuca naopako sliku na pasoš, pa poslije «sve Jovo nanovo», kako oni vele.

Svaka čast gosp. Behmenu, svaka čast svima koji s pravom pokušavaju da spriječe tu izdaju svoje Domovine. Svaka čast, ne samo u ime nevino pobijenih sinova Bosne, svaka čast u ime novih generacija Bošnjaka, poštenih Srba, poštenih Hrvata, Roma i ostalih poštenih građana Bosne i Hercegovine koji je vole i osjećaju je kao svoju Domovinu, a tebi, ministre, samo jedno veliko SRAM TE BILO!

Šta bi tek rekao svijet, koji je gledao preko TV – satelitskih stanica, a koji iskreno suosjećaju sa civilnim žrtvama Sarajeva, koje je ta ista JNA klala granatama tri godine - svoje građane, koje je po svim pravilima trebala da štiti? Šta bi rekli mnogi humanisti koji na svojim jezicima opisaše tragediju Bosne? Šta će reći sudije u Haagu, koji sude tim istim zločincima i komandantima JNA? A tek mi Bošnjaci u dijaspori, ako nas neko upita. Šta da kaže nana Fata, kada sljedeći put ponovo ode na suđenje? Šta da kaže i jedan normalan Bošnjak zašto naš ministar sigurnosti hoće da bude veći i bolji Srbin od svih onih što u ime Velike i etnički čiste fašističke Srbije zijaniše glave u ulici Hamdije Kreševljakovića?
Još jedno hoću da ti kažem, ministre: ako tako nastaviš, jednoga dana će se oni preživjeli iz JNA, kada bude pogodan trenutak i vrijeme, vratiti ponovo u Bosnu. Samo što tada kao i uvijek do sada kada su nas klali, nikome od njih neće biti bitno što si ti bio ministar, niti će pitati šta si ti rekao, htio ili učinio. Oni će te samo pitati kako ti je ime, i to će ti biti posljednje pitanje koje ćeš čuti. Jer, ko zaboravlja svoju prošlost, osuđen je da mu se ponovi. Ministre....